
Zadatke treba izvršavati u određenom roku, inače kašnjenje postaje mnogo veći problem (mnogo, mnogo, mnogo, mnogo veći problem) od težine i značaja tog zadatka. Da ne pominjemo one zadatke, teme, greške i prepreke koje se uporno ponavljaju i nema izgleda da će prestati, zato što nešto ozbiljno nije u redu sa sistemom razmišljanja ili s organizacijom, ili s nečim trećim.
A možda sam samo ja u poslednje vreme prezauzeta, pa mi bode oči koliko stvari stoji na fiktivnoj to-do listi ove zemlje. Ili samo prokrastiniram praveći tuđe to-do liste. U svakom slučaju, evo je (nema na čemu!):
Gondola – zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić rekao je da će Beogradska gondola biti izgrađena “uprkos histeriji agresivne manjine”, a predsednik opštine Stari grad Marko Bastać, poručuje da žičare neće biti. Evropa Nostra Srbija, ogranak najreprezentativnije evropske organizacije za zaštitu kulturnog nasleđa, nominovala je Beogradsku tvrđavu za program „Sedam najugroženijih“ kulturno-istorijskih spomenika Evrope zbog planirane izgradnje gondole Kalemegdan-Ušće. Da podsetim: Evropa Nostra je u julu 2019. godine objavila izveštaj u kojem je iznela da bi izgradnja žičare imala „razarajuće posledice na autentičnost i integritet kulturnog nasleđa koje je simbol Beograda”, te da će tim projektom biti ugrožena nominacija Beogradske tvrđave za Uneskovu listu svetske baštine. Ali priča i dalje traje.
Skadarlija – obnovljeni deo Skadarlije je počeo da se raspada i ne može da se hoda po kaldrmi. To je činjenica, dokazuje se tako što prošetate Skadarlijom. Odvojena priča je optužba Gorana Vesića da je N1, koji je emitovao prilog o lošoj rekonstrukciji ulice, obmanuo gledaoce, zato što je smetnuo s uma da tek treba da se dese četvrta i peta faza rekonstrukcije. O kojima nikada ranije nije bilo reči. Ali ovde opet moram da kažem da rupe postaju manji problem od činjenice da je rekonstrukcija počela u novembru 2017. Mada ako trpimo da nam se Trg zida u nepredviđenim fazama, šta nas briga za Skadarliju.
Trg – mnogo je dosadna priča o tome da je ružan i prazan, ne brinite, evo sad će da natrpaju šljašteće Deda-Mrazove kočije i irvase i šećerleme i ukrase za džina iz „Čarobnog pasulja“ i onaj portal što je bio na Trgu Nikole Pašića, pa će sve to fino da se popuni. I molim vas, nemojte da nam pređe u naviku da ga zovemo Vesićev trg, molim vas. Ima mnogo da se pravi važan, biće nam krivo.
Novogodišnji ukrasi – opet se kiti grad novogodišnjim ukrasima i opet tri meseca pre Nove godine.
Pukle cevi, više komada – nama ne trebaju kiše i poplave, sve ćemo mi to sami.
Zatvoren grad – požalila sam se kolegi da mi je neverovatno da se grad zatvara već u petak u 10 uveče ako im treba da bude zatvoren u subotu, i to Kralja Milana, sve od Slavije, a onda sam se setila da ne znam ni zašto su ga tog vikenda zatvarali. Kolega mi je rekao da sam naivna i čudio se kako nisam primetila da su sada sve subote i nedelje pešačke. A zašto? Kaže – zato da bi se anulirao protest „Jedan od pet miliona“, da ispadne kao da je ionako pešačka zona i nisu oni ti koji zaustavljaju saobraćaj.
Hmmm… Dobro, kolega, proveriću. Stavljam na to-do listu „svakodnevne paranoje“.
„Eto a još smo i mi odlučili da štrajkujemo!“ – rekao mi je jedan besni taksista kad sam krenula da se žalim na zatvoren grad, odnosno da pokušavam da vodim neobavezni razgovor sa njim. „Je l’ vam i mi smetamo? E pa znate šta, gospođice, oni ne rade po zakonu i njih čuva država!“ Nisam smela da mu kažem da je Car:go našao rupu u zakonu time što se nisu registrovali kao taksi udruženje. Poenta je da ti, kad se registruješ na njihovu aplikaciju, postaješ član Car:go-a. A oni, eto, usput i pružaju usluge razvoženja svojih članova po gradu. Nije kršenje zakona. Nisam smela ni da mu kažem da je mnogo manji problem sve protiv čega se bune od činjenice da ne mogu da se krećem rođenim gradom. Nisam smela ni da mu kažem da mi je muka od protesta koji samo blokiraju ulice, a nemaju konkretan plan kako da dođu do konkretnih ciljeva. I to je najveći problem – to je stvar koja se ponavlja.
Doktorati – šest godina traje priča o doktoratu Siniše Malog. Šest. Godina.
Posebno izdvajam – ponavljanje priloga u TV emisijama. Da, smeta mi što isti prilog gledam i u Pljižu i kod Olje i kod Kesića. A volim da ih pratim. Ponavljanje šalje pogrešnu poruku u ovakvoj vrsti emisija i postaje marketing.
Kapiram da svi imamo „pametne“ telefone, a oni bliže vrhu mora da imaju najpametnije. Evo nekih od korisnih aplikacija koje meni dolaze kao recommended u poslednje vreme:
Microsoft To Do – za sve od šoping liste, za organizovanje prioriteta, mogu i boje da se biraju, naravno, ima i opcija podsetnika koji ti zvrndaju u nedogled dok se ne setiš da uradiš šta treba, ima i biznis kalendara pa tako lepo možeš da vidiš da li radiš pet stvari u isto vreme, da li je realno da postigneš sve, ili ćeš dovesti ceo grad do kolapsa… Tako te bazične stvari. Naravno, može da se sinhronizuje sa svim živim uređajima koje neko poseduje, kao i sa drugim Microsoft aplikacijama. Na primer, ako imate važne mejlove, možete da ih povežete sa nekom listom na To Do aplikaciji i da ih pretvorite u zadatke. Tako da sve molbe i pisma i zahtevi postaju nešto što važi, a ne nešto što se gomila u Outlook-u.
Productive – ova aplikacija te podstiče da zadatke formiraš u vidu „navika“. Nudi i neke opcije unapred kao „better sleep“, „helthy body“, „stress relief“, „learn and explore“, „mental self-care“, „take control of your budget“, „clean your space“, itd. Ako nisi cinična budala i uzmeš bar jednu od ovih osnovnih opcija, ma sve i da ne kreiraš ni jednu svoju dodatnu dnevnu naviku koju ti nije ponudila aplikacija – već si bolji čovek. I manje opasan po sebe i druge. Naglasak na „druge“.
Do! – jednostavna aplikacija, čak ni ne traži da se uloguješ, bukvalno je samo kao digitalna to do lista koju nosaš svuda sa sobom. Kao nastavak Notesa. A postoji i običan Notes na ajfonu koji je dobio novu opciju štikliranja stavki sa ovim novim ios 13.
Any.do – nisam sigurna za ovu, dobra je, ali deli zadatke na „tomorrow“, „upcoming“ i „someday“, pa se bojim da bi svi oni magično našli u „someday“ kategoriji i tu i ostali.
I tako, ima raznih aplikacija, malo sam opterećena njima u poslednje vreme zato što sam, kao što sam pomenula na početku, nabacila sebi sto novih zadataka i sad sam prezauzeta. U trenucima kad mi je baš teško, samo pomislim „uh dobro je da nisam, na primer, pri vrhu države, i da svi jedva dostižni zadaci i ciljevi koje sebi postavljam utiču samo na moje zdravlje, fizičko i mentalno, a ne na fizičko i mentalno zdravlje cele države.“
Podeli sa prijateljima
* FOMO – skraćenica od „Fear of Missing Out“. Strah od propuštanja. Preplavljujući nemir usled naleta misli o tome da se negde drugde dešava nešto zanimljivije, bitnije, veće nego meni, ovde, sada.

