Kao neko ko većinu svog života živi sa specifičnim muzičkim ukusom koji ima sopstveni identitet, podeljenu ličnost unutar koje se bore sa jedne strane industrijski rok, alternativni rok, gotik rok, kraut-rok i progresivni metal sa domaćim trepom i turbo folkom sa druge,
rad Zicer Inc. kolektiva je za mene pomirenje dva sveta, kojem se vraćam nakon svakog svog muzičkog izleta u nepoznato. Za razliku od opštepoznatih površnih tekstova (o ribama, zlatnim kajlama, brzim kolima i markiranoj odeći), često pisanih samo da popune jedan te isti bit, momci okupljeni u Zicer Inc. kolektivu obrću tu premisu naopačke i svoje pesme obogaćuju tekstovima sa dubljim značenjem i stvaraju svet za sebe.
Jedan od izvođača koji se posebno istakao je Nikola Stanojević, poznatiji pod imenom Nihil, a koji je skoro izbacio svoj dugo najavljivan album prvenac Satan Resavski koji ima jasan koncept i ujednačen narativ koji prožima sve njegove trake u kojima se nastavlja njegov prepoznatljiv stil služenja popkulturnim referencama.
Nihil je jedan od osnivača Zicer Inc. kolektiva, otac novog zvuka i zanimljivog hip hop pokreta na našoj sceni koji sve više raste i razvija se. Zicer Inc. kolektiv čine mnogi mladi umetnici koji zajedničkim snagama prave muziku i spotove, a o njihovoj saradnji svedoči njihov zajednički tejp Najbolji svet (Summer Deaths, Spejs Noksi, Milković, Lavan, Yan Dusk) koji može da posluži za upoznavanje sa njihovom muzikom.
Njihovi stilovi se razlikuju, nastupaju kao bend samo na nastupima, a ono što ih odvaja od aktuelne muzičke scene i čini njihovu pojavu jedinstvenom je to što njihova muzika vodi neki drugi svet, potpuno drugačiji od realnosti.
Ako bih mogla da biram soundtrack za ovu godinu, to bi bio album Satan Resavski
Nihil album otvara trakom RIP koja tvrdim zvukom uvodi u Satanova razmišljanja, htenja i savete kao što su /pazi lakat, čuvaj nos i plus pazi s kime spavaš, ima ljudi ne do Bog/ i započinje putovanje Pomoravskim okrugom koji uključuje Despotovac, Resavsku pećinu i Vražju baru uz jasno i rasprostranjeno sujeverje /sve, sve ločem dok ne crknem, al imam poštovanja, prospem malo i za mrtve/.
Slušanje albuma u celosti nudi prozor u mračan svet i stavlja nas u ulogu posmatrača Nihilovog razvoja i prelaska iz provincije u veliki grad u kome komentariše alternativnu scenu i supkulturu mladih /okej, jasno mi je voliš EKV, ali gde ću s tobom, moja ružo, draži mi je Džej/.
Tekst pesme Resavski masakr motornom testerom je sačinjen od ustaljenih tropova slešer filmova, a sam naziv pesme je jasna referenca na jedan od najpoznatijih filmova tog podžanra horora.
/nemoj da se čudiš zašto kola su ti stala, tu se svima kvare sine tu je vražja bara/,
/ovde vam je koliba, a ovo pored štala/,
/budite vi tu idem do šupe po alat/,
/šta se čuje to u šumi, testera mi reži, koga kog da vidiš živog, uzmi pa ga reši/,
/Resavski masakr, Đurđevdan i Ederlezi/,
/nemoj da se plašiš, ne, nemoj ni da čudiš se, od davnina zbrinjavamo izgubljene turiste/.
Brzi satanizam lajf, najslušanija i poslednja traka koju je napravio odiše neprijatnom atmosferom koja podseća na muziku domaćeg krimi filma sa paranormalnim elementima. Kao i u prethodnim tekstovima, Nikola i ovde nostalgično govori o vremenima koja nisu iza nas ni dan danas
/sve što ja imam je kradeno, al je čoveku sve uredno plaćeno/,
/prigradski maniri, malo švajcarski papiri, evo deset godina već čekam da se smirim, turbo folk, blek metal, oba simultano živim/.
Inspirisan kulturom 90ih, a zatim i 2000ih, vraća nas ispred televizora, deset godina unazad, prebacivši na kanal Košava i pesmu Dunje Ilić Seks, smrt, pare, moć i slava.
Za Brzi satanizam lajf se može reći da je narodnjak, a kao i svaki, i ovaj njegov se lako i brzo uvuče u podsvest slušaoca.
Introspekcija i eskapizam koji su sveprisutni u njegovim tekstovima se nastavljaju kroz njegove naredne pesme u kojima govori o sebi kao o dva ekstrema, kao u sledećoj pesmi na albumu, Satan;
/majica mi slipknot, ali trenerka mi najk, bio sam u sekti, a bio dobar đak/,
/moja je glava ko đavolje leglo, šta sam sad ja, a šta alterego, da li sam sada ja Ništa il Nikola/,
/pod zvezdama ležim, čekam znakove sa neba, do dan danas ne znam da l sam ispravan il sjeban/.
U pesmi vragodnošalu ponovo se poziva na Cecu, ovaj put referišući se na pesmu Tražio si sve. Iako je veći fan Dragane Mirković, Cecu smatra za istinsku popkulturnu ikonu zbog njenog burnog života koji je bio u centru medijske pažnje i obeležio našu zemlju.
Pesma Mastilo atmosferski podseća na Brzi satanizam lajf i nakon jakog uvoda otkriva Satanovu nežniju stranu rečima /sprženi ležimo, slušamo Goribor/ zatim tu priču završava sa /neću da je pratim kući/, a prisutan je i zanimljivi osvrt na 80e i na tada popularnu muziku Massima Savića /stranac u noći sam Massimo/.
U pesmi Zaratustra nije rekao ništa koja je najkraća (traje samo minut i 28 sekundi), ali i najintenzivnija zbog kombinacije stilova, mešanja glasova, neartikulisanih zvukova, jauka, zvona i sirena, Nihil nudi suptilan komentar na svakodnevicu rečima /klinci ispred bine svi se krše kao ustav/ i pesmu završava sa /šta me gledaš tako oš da ljubi brat u usta/.
U pesmi Rikošet govori o mladom provincijalcu koji se služi humorom kao odbrambenim mehanizmom i beži iz grada koji guši /znam da sam seljačina pa time se i hvalim, provincija grize jer svi rođeni smo gladni, morao da bežim jer moj svet je bio mali, Resava te zapoji, pa Resava te davi, ali Resava te kuje, ali Resava te kali, majka gvozdena je devica pa hevi smo metali, ovo sranje pršti kao Džej u ciganmali, kažem ti šta mislim, posle kažem da se šalim/ – i u tome je i poenta Nihilovih tekstova za koje skromno kaže da nisu preterano duboki i promišljeni, a samim tim su i podobni za proizvoljno tumačenje i učitavanje.
Pretposlednja pesma na albumu, Istočna Evropa, koja je kolaboracija sa još jednim članom Zicer kolektiva, Janom Maksimovićem (Yan Dusk) spaja energiju Srbije i Rusije /mi smo za vas Istočna Evropa, preterali smo, al vi to ne razumete/ i na prvo slušanje deluje kao da mejnstrim kulturu poziva na šutku, ali u stvari govori o nerazumevanju između Istoka i Zapada /sivi dani, crne noći, alo Zapad, šta ti je?/ i briše razlike među žanrovima i izdvaja ono što je zajedničko /hoću da sjebem vam ličnosti labilne, zovi trubače, nek dođe i Gabriel, nek dođe i Azrael, praznim tu flašu i onda je razbijem/.
Poslednja pesma na albumu, Vandal, spaja sve motive iz prethodnih pesama, bavi se već poznatim pitanjima identiteta sa zanimljivim preokretom /na čelu vene, jebeni Balkan, pitaš me što sam lud, zašto sam prso brzo, vrsno, čvrsto držim gard, prešao kvotu, godinu ispred, neću da umrem mlad, neću da umrem star, hoću da živim ko star, zar masu nije blam, njihov al uskoro biće naš grad/.
Jedna od konstanti na ovom albumu je izjava da Satan ima sve što nam treba i o čemu sanjamo (i da samo treba da ga pozovemo), a početna tačka te tvrdnje može se pronaći u pesmi Herbalajf (Nihil x Milković, Najbolji svet, 2019.) /sve o čemu sanjaš ja to imam/, /to što želiš imam sve/ koja se kasnije razvija kroz tekstove na ovom albumu /sve što imaš daj, sve što nemaš imam ja/ (Brzi Satanizam lajf), /o čemu sanjaš to imam/ (Satan), /šta god ti treba ti zovi/ (vragodnošalu), /hoćeš moj kontakt, evo ti broj, 666 zovi nečastivog/ (Mastilo), /kad čuješ nešto tvrđe, odma javi da to rešim/ (Rikošet), /sve što ti treba to znam/, /ja ti se javim kad prizivaš đavole/, /o čemu sanjaš to imam, stoga, ako tako gledaš reklo bi se da sam bogat/ (Vandal).
Repetitivni tekstovi i motivi čine ovaj album tematski spojenom celinom u kojoj se Nikola često referiše kako na svoje prethodne pesme, tako i na one koje se nalaze na samom albumu. Posvećenim slušanjem i konstantnim vraćanjem možete pronaći svaku referencu i skriveno značenje i tako učestvovati u igri koja funkcioniše po pravilima autora koji dobro poznaje žanrove i hrabro ih dovodi do usijanja, spajajući nespojivo i brišući granice.
Preslušajte epizodu Loženja sa Nihilom.
Podeli sa prijateljima


