Spot zbog kojeg ćete se vratiti u Srbiju

Dario HajrićPolitika, Tekst, Vesti

Politika Dario Hajrić

Možda deluje tričavo da se pored afere „Krušik“, veza sa organizovanim kriminalom, Beograda na vodi, kriminalne monopolizacije medija, instrumentalizacije policije i vojske, protivustavnog spajanja predsedničke i premijerske funkcije, zataškavanja slučaja „Helikopter“, tetke iz Kanade, traljave reakcije na pandemiju i svakodnevnu litaniju afera, korupcije i kriminala bilo ko bavi novim predizbornim spotom nelegitimnog predsednika Srbije, Aleksandra Vučića. Međutim, čak i za tradicionalno srozane kriterijume isušene kaljuže domaće politike, povremeno se pojavi grumenčić propagande koji zaudara daleko gore od ostalih.

Nije mi namera da analiziram očiglednu zloupotrebu maloletnog deteta: kome je trebalo da vidi predizborni spot da shvati da je režim večito oran da zloupotrebi apsolutno sve i svakoga, taj je prespavao poslednjih 30 godina politike u Srbiji. Ne zanima me ni reakcija državnih regulatornih tela: ne bi bio prvi put da SNS emituje nekakvu gebelsovštinu, pusti je da se danima vrti po nacionalnim frekvencijama i onda je – kad su je već svi videli – skloni, pa uzme da se žali kako im je spot zabranjen.

Umesto toga, pozabavimo se zloupotrebom onih kojima je ova kibla propagande namenjena.

Gledajući spot, neupućen čovek bi rekao da se Veliki Šibicar obraća dijaspori koja je otišla da svojim porodicama priskrbi kućerinu na tri sprata, „mercedes“ u garaži i gipsane lavove na kapiji, a zatim se vrati u državu i uživa u pošteno zarađenoj deviznoj penziji. Bilo da su inženjeri ili bauštelci, oni nedostaju svojim ženama a deca rastu bez njih i vide ćaću samo kad se za godišnji odmor spraši autobahnom, otvarajući prvo pivo na granici i ne prestajući da cuga sve dok porodicu ne potrpa na zadnje sedište, pa pravac topli Jadran i hladne „kokte“. Takvima treba neki vizionar da ih malko pogura da se odreknu marginalne koristi koju donosi arbajt u tuđini, te da ih za stalno vrati u otadžbinu, u okrilje najvoljenijih.

Postoji samo jedan sićušni problem.

Ovo, naime, nije period između šezdesetih i osamdesetih godina XX veka, kada je SFRJ potpisivala bilateralne sporazume sa zapadnim zemljama u potrazi za građevinskim i industrijskim radnicima, stvarajući klasu gastarbajtera – ljudi koji su masovno odlazili u inostranstvo da bolje unovče svoj rad, trampeći neke od najboljih godina svojih života za udobniju starost. Ta vrsta se odavno transformisala.

Očevi koji poslednjih godina idu u inostranstvo ne rade to da svojim porodicama zarade za najveću kuću u selu i famoznu „mečku“, pa da se vrate da uživaju u stranim penzijama. Razlog zbog kojeg odlaze danas je to što im je – da se poslužimo pomalo nesociološkim terminom – dokurčilo. Dokurčilo im je preživljavanje od prvog do prvog u mesecu, rad na crno za mizeriju, razbijanje glave oko toga odakle da izmisle sto evra da podmite lekara, čitava ta viša matematika pasjeg života u siromašnoj, razvaljenoj zemlji. Ti očevi, kojima po Zapadu kičma puca po skelama ili ih na sitno ubija svakodnevna nostalgija, mahom žele svojoj deci samo jedno – da im se ona pridruže u inostranstvu.

Očevi danas odlaze s namerom da što pre omoguće svojim porodicama da pođu za njima, ili odlaze svi zajedno, nadajući se da neće morati da se vrate. Žele da im deca ne odrastaju u zemljama iz kojih moraš da odeš da bi se osećao kao čovek, i da ne žive kao marva koju gone partijski čobani. Naravno da su svi ti snovi uvek okrnjeni bolom odlaska, rastanka od gotovo čitavog dotadašnjeg načina života, prijatelja, roditelja, uspomena. Pa ipak, san koji jure je isti kao i onaj u Jugoslaviji šezdesetih: spokojna starost i bolja budućnost za decu. Razlika je u tome što mnogi od njih ne zamišljaju hepiend u starom kraju, nego tamo gde im pođe za rukom da dobiju papire i skuće se.

Veliki Šibicar to, naravno, zna. Piše mu to u uredno skockanim izveštajima skupo plaćene marketinške agencije koja mu vodi kampanju.

Trik, naime, nije u tome da nekako osvoji glasove dijaspore. Ona em mahom ne glasa, em ju je predsednik do pre mesec dana obilno zapišavao kao glavnog krivca za dolazak i širenje COVID-19 po Srbiji, govoreći kako je potrčala iz inostranstva da bi se „okoristila o naše zdravstvo“. Javno je izlistavao koliko se ljudi vratilo u koje mesto da bismo imali konkretne veštice za lomaču ako se pandemija otme kontroli. Tata devojčice iz predizbornog spota – da je stvaran – bio je tu samo još jedan od gastarbajtera grebatora koji su nam svojom sebičnošću doneli ovu kugu.

Ciljna grupa za SNS spot pljunut u lice dijaspori nije, dakle, sama dijaspora. Cilj su oni koji su ostali u Srbiji – penzioneri koji svoju deci u unuke gledaju samo preko Skajpa, Vajbera i ostalih Vocapa. Za razliku od odseljenog potomstva, oni i dalje sanjaju povratak i veliko porodično okupljanje koje ne traje samo koliko i godišnji odmor. Mnogi od njih ne mogu da prihvate da je dugoročni plan nove generacije emigranata da pusti koren tamo preko. Spot je tu samo da im probudi nadu dovoljno dugo da za tri nedelje izađu na biračka mesta.

Naravno da će mnogi pritrčati da podsete da se iz postpetooktobarske Srbije odlazilo i pre Vučića. Potpuno tačno: odlazilo se i tada zbog rasturene privrede, siromaštva, korupcije, generalnog osećaja uniženosti koji nam svima izaziva život u sistemu lišenom ikakve pravde i pravičnosti. Vučić je sve te faktore zadržao i na njih pridodao konstantni sveprisutni osećaj represije građana u korist svoje alave partije.

Upravo zato njegov predizborni spot može da se doživi jedino kao uvreda. Devojčica koja se igra ogromnim setovima LEGO kockica mogla je da ih dobije baš zato što joj je tata otišao da radi u Nemačku: da je ostao u Srbiji, vukao bi se od mitinga do mitinga za dnevnicu i lepio plakate Velikog Šibicara nadajući se da će dobiti partijski posao i botovati po Tviteru za SNS. Uz dovoljno truda, ko zna, možda bi i dogurao dovoljno visoko u naprednjačkoj piramidalnoj šemi da i sam može da pere državne pare za stranku ubirući kajmak.

Na kraju krajeva, LEGO se može kupovati i kradenim parama.

Lead foto: Montaža SNS predizborne reklame

Podeli sa prijateljima