Vodič kroz izbornu poslušnost

Dario HajrićPolitika, Tekst, Vesti

Politika Dario Hajrić

Naprednjački projekat razaranja svega što nije SNS pokazao se toliko uspešnim da je uoči raspisivanja izbora vlast naprasno shvatila da se nalazi na pragu stopostotne većine sa severnokorejskom aromom. Iako predsednik Srbije o tome fantazira otkako je ušao u politiku, izigravanje evropske demokratske države ipak zahteva i nekakve kulise, a veći deo opozicije ovoga puta nije bio raspoložen da ih izigrava, pa je vladajuća većina bila prinuđena da navrat nanos spušta cenzus sa 5% na 3%. Prisustvo opozicije, makar i čisto formalno, predstavlja neophodan smokvin list da stranim partnerima ne bude suviše neprijatno u prisustvu raskrečenog autoritarizma.

U Srbiji smo navikli na to da vlast namešta izborne uslove u svoju korist. Ono po čemu su ovi izbori specifični je to što po prvi put gledamo kako je vlast prinuđena da šteluje izbore u korist opozicije.

Naprednjački projekat razaranja svega što nije SNS pokazao se toliko uspešnim da je uoči raspisivanja izbora vlast naprasno shvatila da se nalazi na pragu stopostotne većine sa severnokorejskom aromom. Iako predsednik Srbije o tome fantazira otkako je ušao u politiku, izigravanje evropske demokratske države ipak zahteva i nekakve kulise, a veći deo opozicije ovoga puta nije bio raspoložen da ih izigrava, pa je vladajuća većina bila prinuđena da navrat nanos spušta cenzus sa 5% na 3%. Prisustvo opozicije, makar i čisto formalno, predstavlja neophodan smokvin list da stranim partnerima ne bude suviše neprijatno u prisustvu raskrečenog autoritarizma.

Ako pogledamo predizborni izlog, moglo bi se reći da opcija ima napretek: dovoljan broj potpisa za kandidaturu skupila je čak dvadeset jedna lista. Međutim, kao nekakvoj propaloj prodavnici, većinu artikala na polici ponovo čine prazne kutije, a ima i slučajeva da se ista roba prodaje u više različitih pakovanja.

Za početak valja primetiti da je samo sedam lista – tek svaka treća – ponudilo svih 250 kandidata. Za brzo prikupljanje 10 000 potpisa neophodnih za kandidaturu (većinske) liste potrebna je infrastruktura, odnosno dovoljan broj aktivista koji će to da učine za vas. Ako ih imate, izvesno je da imate barem 250 proverenih ljudi koji žele da vas predstavljaju kao kandidati za poslanike. Ako nemate toliko a stigli ste da skupite potpise, možda za to imate savršeno racionalno objašnjenje, ali što manje imena imate na listi, stvar deluje sumnjivije. Verovatno s dobrim razlogom.

Naravno, od sedam listi koje imaju 250 kandidata za poslanike, dve su u vlasti (SNS i SPS), jedna joj zvanično daje podršku (SVM), a preostale četiri – radikali, Zavetnici, kvazi-monarhistički POKS i Šapićev SPAS – nalaze se u različitim formama vazalnog odnosa prema vlasti. Sve četiri su varijacije na temu nacionalizma, četničarenja i ekstremnog nezameranja Vođi.

Stvari nisu mnogo veselije ni kada se pogleda ostatak glasačkog listića.

U deficitu opozicije, pribeglo se ubacivanju dublera. Koalicija oko Čedomira Jovanovića je zabavan slučaj. Kada su izbori raspisani, Jovanović je najavio da će na njih izaći u okviru pokreta „Zvono a ne stranke“. Uprkos imenu, pokret je – gle čuda – trebalo da bude pun stranaka. Ne zna se kada i kako je „Zvono a ne stranke“ postalo „Koalicija za mir“ i šta se desilo sa nekim od najavljenih „mladih lidera i grupa građana“ koje su trebale da budu u „Zvonu“. Misterija je i kako su skupili potpise, ali da ne sitničarimo.

Neke liste su do te mere amorfne da je teško razlučiti ko je tu u savezu sa kim. U koaliciji Ujedinjene građanske Srbije se, uz mnoge druge partije, nalaze Čankova Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV), Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DHSV), Vojvođanska partija (VP), ali i Vojvođanski front. Šta je Vojvođanski front? Još jedna koalicija. Ko je u njoj? Pa, Liga socijaldemokrata Vojvodine, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Vojvođanski front. Tri navedene stranke su najpre međusobno napravile koaliciju, a zatim su napravile koaliciju sa još nekim partijama i sa – sopstvenom koalicijom.

U oba slučaja reklo bi se da je reč o izbornom inženjeringu. Neko je primetio da u istraživanjima javnog mnenja zvonari i frontovci stoje očajno, pa je rešio da ih tokom korona-pauze pogura promenom ambalaže. Primetno je da su obe liste sačinjene od opozicionih restlova, da tokom cele kampanje doslovno nisu zucnule ni reč protiv vlasti, i što je još važnije – Vučićevi tabloidi ih ne napadaju, nego uredno prenose njihova saopštenja.

Pokret slobodnih građana je drugačija priča. Nakon inicijalne odluke da ne izađe na izbore, PSG je početkom maja rešio da ipak želi da učestvuje. Pošto je Trifunović konfliktan tip i od zaokreta sipa drvlje i kamenje po bojkotašima, režim ga sada tretira kao korisnu budalu: em povećava legitimitet izbora, em njegove izjave koristi kao novu medijsku močugu za batinanje opozicije. O listi „Suverenisti“ iza koje stoji pokret Dosta je bilo ne treba trošiti reči: dosta je bilo i antivakseraja i huškanja na migrante. Što bi rekao izvesni politikant, srrrrrram ih bilo.

U ranijim izbornim ciklusima naprednjaci su kandidovali i raznorazne fantomske liste čiji je cilj bio da okrnje ovu ili onu opozicionu listu. Bojkot je, međutim, promenio prioritete, pa sada fantomi služe da se zamaskira koliko je predizborna trpeza zapravo prazna. Studentarija iz „1 od 5 miliona“, ruska stranka ruskih rusofila, zoo-fašisti i ostali bašibozuk koji je evo baš malopre naprasno rešio da se bavi politikom nema u ovom izbornom ciklusu svrhu da ovoj ili onoj opozicionoj listi otkine pokoji dragoceni procenat glasova. Ovoga puta oni su tu umesto opozicije, da poguraju izlaznost nagore i zakamufliraju činjenicu da Veliki Šibicar daje golove na praznom igralištu.

Izuzev simuliranja demokratije, sateliti na izborima imaju još jednu krajnje banalnu svrhu: da se obezbede dodatna mesta u biračkim odborima za naprednjačku pešadiju. Naravno da većina listi nema svoje predstavnike u ama baš svakom mestu u Srbiji – većina ionako staje u omanji kombi. No, pošto je mnogima od njih potpise za kandidaturu skupljao SNS, odužiće mu se tako što će mesta u izbornim komisijama ustupiti naprednjacima gde god nemaju svoje ljude. Dvadesetak listi puta broj biračkih mesta puta dva kontrolora jednako je mnogo naprednjačkih džepova u koje će leći dnevnice.

Jedina stvarna dilema koju valja razrešiti do nedelje glasi: da li poništiti listić i podići cenzus da u skupštinu ne uđu loše prikriveni fašisti na kratkom lancu, ili bojkotovati i pustiti da se SNS igra sam. Svi ostali izborni nusproizvodi su ionako odavno van naših ruku, a pandemija će se ionako postarati za to da ih sve opet skine sa dnevnog reda.

Ne zaboravimo: ovo nisu izbori. Ovo je samo autokratski intermeco.

Lead foto: Unsplash

Podeli sa prijateljima