Parlamentarni izbori u Srbiji: Završni račun sunovrata

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Numerički ishod zaokruživanja ukazuje na činjenicu da su se vlasnici biračkog prava, gotovo s gnušanjem, odrekli evropske orijentacije, pokazavši da – zvuči tako pesimistično, ali ne i iznenađujuće – brižljivo neguju ratnu i nacionalističku sklonost ka flertu sa desnicom, njenim primitivnim i uglađenim pojavnim oblicima. Stranke pobednice, baš kao i država Srbija, nose teret ratne prošlosti, a u odnosu prema susedima (SPAS nije imao tu priliku) nastavljaju rat mirnim sredstvima, suludim naoružavanjem, mržnjom, lažima i uvredama.

Koalicije koje predvode Srpska napredna stranka, Socijalistička partija i  Srpski patriotski savez SPAS – lista Pobeda za Srbiju osvojile su sve poslaničke mandate predviđene za većinske liste i prvi je utisak da se Srbija, voljom većine, nakon tri decenije novog višepartizma, vraća na sistem koji više liči na jednopartijski. I da tu nešto, fakat, nije u redu, ma koliko se režim i neuki konzumenti demokratskih prava pozivaju na netačnu floskulu o volji većine. Lista Srpske napredne stranke predsednika države Aleksandra Vučića osvojila je 189 mandata, Socijalistička partija Srbije potpredsednika Vlade i šefa diplomatije Ivice Dačića 32, a SPAS Aleksandra Šapića 12 poslaničkih mesta (Savez vojvođanskih Mađara devet, Stranka pravde i pomirenja Moamera Zukorlića tri, Albanska demokratska alternativa tri i Stranka demokratske akcije dva mandata).

Dva miliona problema

Faktografija, dakle, ukazuje na to da nije samo ornamentalni detalj ovdašnje političke scene činjenica da je apsolutni pobednik parlamentarnih izbora 1990. bila SPS Slobodana Miloševića sa 194 osvojena mandata. U neravnopravnoj borbi medijskim prostorom carovale su Radio televizija Beograd i režimska štampa, a po većinskom sistemu, “jedan na jedan” Srpski pokret obnove osvojio je 19, a Demokratska stranka sedam mandata. U Skupštinu je ušlo ukupno 15 partija, grupa građana, ili nezavisnih kandidata. A naprednjaci će, kako najavljuje Vučić, kad se, sa ovdašnja impresivna dva miliona zbroje svi glasovi (iz inostranstva, sa Kosova, robijaši koji nisu na slobodi) imati 64 odsto izašlih.

Numerički ishod zaokruživanja ukazuje na činjenicu da su se vlasnici biračkog prava, gotovo s gnušanjem, odrekli evropske orijentacije, pokazavši da – zvuči tako pesimistično, ali ne i iznenađujuće – brižljivo neguju ratnu i nacionalističku sklonost ka flertu sa desnicom, njenim primitivnim i uglađenim pojavnim oblicima. Stranke pobednice, baš kao i država Srbija, nose teret ratne prošlosti, a u odnosu prema susedima (SPAS nije imao tu priliku) nastavljaju rat mirnim sredstvima, suludim naoružavanjem, mržnjom, lažima i uvredama.

Galerija otpalih

Najbliža prelasku cenzusa bila je grupacija, Pokret za obnovu kraljevine Srbije (POKS) sa 2,7 odsto glasova; Suverenisti Saše Radulovića osvojili su 2,6 odsto, pokret “Metla 2020” 2,4 odsto, a  Pokret slobodnih građana dobio je poverenje 1,8 odsto birača, dok je za Zavetnike glasalo 1,6 odsto građana koji su izašli na izbore (ostaje neznatna mogućnost promene rezultata, a stranke iz Saveza za Srbiju optužuju Vučića da namerava da POKS i Metlu “ugura u parlament”).

Bojkot opozicija okupljena oko Saveza za Srbiju saopštila je svoju procenu da izbori nisu uspeli, jer je na njih izašlo manje od 50 odsto birača. Predsedavajući Saveza Dragan Đilas kazao je da je prema podacima SZS na izbore izašlo 42 odsto birača, a u Beogradu 36 (podatak CeSID i Ipsosa bio je 38 odsto).

Optužio je vlast i Aleksandra Vučića za “bugarske vozove”, pritiske, pretnje, dovoženje birača, telefonske pozive, konstatujući da sve to nije bilo dovoljno da izlaznost bude 50 odsto.

“Svi znaju da nije realno ono što se dešavalo od 17 do 20 časova, da glasa po pet odsto ljudi na sat, a da su birališta prazna. Ti podaci identični su onom da na svakih 10 sekundi gine perač prozora u SAD”, ocenio je predsednik Stranke slobode i pravde.

On smatra da nova vlada neće imati legitimitet, te da postoje dve mogućnosti – da režim nastavi da radi po starom i vodi zemlju u dalje tenzije, ili da uz posredovanje Evrope dođemo do situacije da Srbija ima fer i poštene izbore.

Možda neće da slažu…

Satima nakon zatvaranja izbornih mesta jedan od ključnih rezultata glasanja, najčešće pominjan u domaćim i stranim analizama – izlasnost na birališta, nije objavljen; dok se Vučić razmahuje različitim procentima izašlih i potencijalno izašlih, kao prilikom saopštavanja druge decimale privrednog rasta Srbije, nezavisni posmatrači tvrde da SNS ne može da dostigne “50 odsto plus jedan glas” i da toroče o izlaznosti više od polovine građana. Još malo muke sa sabiranjem: satima (tekst koji čitate završava se u jedan sat po ponoći) sabirači nisu sabrali i objavili rezultate izbora za Skupštinu Vojvodine i za većinu lokalnih skupšina. Konstatacija da je reč o bezočnoj krađi na više nivoa odavno je opšte mesto.  

Sistem je ogoljen, institucije uništene, ponavljaju komentarišući izborne rezultate čelnici stranaka opozicije; izbori su obesmišljeni, stranke odavno delegitimisane, ali sve smo to znali i pre izbora.

Palo je opoziciono ostrvo Šabac, pao je i Paraćin, treba li reći “sumnja se…”.

Ali, nije sve tako crno, iako je pao i Vračar. Neko će se setiti slogana “Njihova nula je naša tradicija”, iz vremena kada je Demokratska stranka držala ovu opštinu (“oni” su bili socijalisti). Vračar je bio ogledna teritorija, niti su naprednjaci krali, niti je opozicija bojkotovala. Davnašnji predsednik države Boris Tadić izdavao se, ničim pozvan, za onog ko pravi most između onih koji izlaze i onih koji bojkotuju, demonstrirajući vlastitu umišljenost, ali ne bez rezultata. U foto finišu, uspeo je – dobro, Sergej Trifunović i Zoran Živković malo više – da sakupi potpise i kandiduje se, sa ovom dvojicom partnera. I osvojiše vrlo dobro treće mesto, iza onih što im je nula bila tradicija i prvoplasiranih naprednjaka.

Pasivizacija ratnog zločinca

Nije sve, međutim, tako ružičasto, Tadić je izgovorio kako ”ne odustaje”. Verovatno neće ni Živković. Trifunović će, možda, da promeni repertoar.

Još jedan ohrabrujući rezultat: ratni zločinac Vojislav Šešelj i njegovi radikali zastali su pred vratima Skupštine Srbije, sa dva procenta osvojenih glasova. Kada je reč o javnom prostoru u Srbiji nije to nikakav dobitak, jer će ga i dalje zvati u televizijske emisije i davati mu solidnu minutažu. Da raspaljuje kartografsku maštu nacionalista i destruktivnost vaspitno zapuštene mladeži. Neće više moći da glasa za predloge naprednjaka, da vređa opozicione poslanike i novinarke, ali Vučiću nije neophodan. Neće nedostajati ni biračima – oni su se odlučili za Šapića, sa čije liste u Skupštinu, kao što smo već pisali, ulazi utemeljeno osumnjičen za ratne zločine general Vojske Republike Srpske Svetozar Andrić. Naredio je progon Bošnjaka iz Zvornika, nakon čega se iselilo deset hiljada ljudi, a ukazom Radovana Karadžića postavljen je za načelnika Štaba Drinskog korpusa VRS, u vreme genocida u Srebrenici. Po njegovom naređenju osnovan je zloglasni logor Sušica, u kojem su Bošnjakinje silovane, a Bošnjaci svirepo zlostavljani. Ubijeno ih je 160. U maju i junu 1992.  brigada kojom je komandovao Andrić proterala je bošnjačko stanovništvo iz više od 20 sela u opštini Vlasenica, a u martu 1993. pripadnici brigade kojom je Andrić komandovao spalili su selo Gobelje u opštini Vlasenica.

Istina, Šapić je rekao da će politika koalicije biti “politika u kojoj nema ultranacionalizma, šovinizma…”. 

Još jedan sudar s mitologijom

Pobedili, raduju se, razumljivo, bez obzira na vozove i vlakove, na Bujketa i Vučelu, sve nam je jasno, ali šta ovo znači: “Naredna nedelja je veoma teška. Već sutra stiže Miroslav Lajčak i neću imati prilike za osmeh i radost. Prekosutra ujutro idem za Moskvu, onda ne znam da li idem za Brisel ili Vašington, pa za Sloveniju. Neki drugi će moći da se raduju ovom neverovatnom izbornom rezultatu”, rekao je Aleksandar Vučić u izbornom štabu pobednika.

Lajčak dolazi da pričaju o Kosovu, o Kosovu je pričao i u Moskvi, najavio na sva zvona odlazak u Vašingtom i susret sa Hašimom Tačijem. i Ričardom Grenelom. Njujork tajms je objavio da su Vučić i Tači sklopili  tajni dogovor između Srbije i Kosova, iza leđa EU, uz posredovanje specijalnog izaslanika SAD Ričarda Grenela. I da je njihov sastanak ugovoren bez znanja Brisela.

Možda se predsednik Srbije predomislio nakon moskovskih razgovora i povećanog interesovanja Rusije za Kosovo. Svejedno, već dugo Vučić govori o tome da Srbija ne može da dá sve, a da ne dobije ništa. I da se Kosovo ne brani po kafićima (što i jeste u pravu).

Zasad je najavio i novu vladu u kojoj će biti mesta i za druge stranke, iako SNS ima apsolutnu većinu.  

A za Kosovo će Srbija sigurno nešto dobiti. Možda malo materijala za kneževu ili čiju god večeru. A možda o tome, baš uoči Vidovdana, nije pristojno govoriti.

Podeli sa prijateljima