Pod jednim plaštom

Mina ĆirićFOMO, Tekst, Vesti

F O M O | Mina Ćirić

Na ovogodišnjoj dodeli Oskara, Natali Portman se na crvenom tepihu pojavila s jednim posebnim modnim detaljem: elegantnim crnim plaštom. Sad zvučim kao oni tabloidi što pričaju o tome šta je glumica nosila, a ne o njenom radu i zaslugama, ali – na Dior plaštu su sitnim slovima bila izvezena imena rediteljki koje ove godine nisu nominovane za Oskara. E tako, sad pričam o feminističkom stavu Natali Portman. Ovim gestom, rešila je da bar na neki način ispravi nepravdu. Imena rediteljki izvezena su zlatnim slovima, kao ukras na vrednoj modnoj kreaciji. S ukusom, diskretno. Ni malo agresivno, ni malo pretenciozno. Zna se da će svako ko se prihvati teme Oskara, crvenog tepiha, ili modnih kreacija s ovogodišnje dodele (što je većina svetskih medija) i ko ima makar malo mozga, navesti koja su imena bila u pitanju, a time i ispromovisati rediteljke skoro isto koliko, ako ne i više nego nominovane reditelje.

Neću ni ja to da preskočim. Ovogodišnje ne-nominacije za Oskara za najbolju rediteljku su:

Rediteljka Lorene Scafaria (Hustlers). Rediteljka Lulu Wang (The Farewell). Rediteljka Greta Gerwig (Little Women). Rediteljka Marielle Heller (A Beautiful Day in the Neighborhood). Rediteljka Alma Har’el (Honey Boy). Rediteljka Céline Sciamma (Portrait of a Lady on Fire). Rediteljka Mati Diop (Atlantics). Rediteljka Melina Matsoukas (Queen & Slim). Ja ne bih bila ja da nemam pitanja i ta pitanja zaista nisu retorička. Natali Portman je ovim postupkom želela da istakne da se ne poštuje ravnopravnost polova pri nominovanju autora i autorki za kategoriju “najbolji reditelj/ka”. Da li je u redu da nominujemo po ravnopravnosti polova, a ne po kvalitetu, odnosno, da li bi nam veća briga o ravnopravnosti pri izboru nominacija zamaglila kriterijum “kvalitet”?

I još jedno pitanje: da li ima smisla da postoje odvojene kategorije za najbolju glumicu i za najboljeg glumca? Zar to sve nisu glumci? Zar i to odvajanje nije uvredljivo? Zar neka glumica ne bi mogla da pobedi u kategoriji za najboljeg glumca, ako je bolje glumila od njega – i obrnuto? (Stvarno me zanima, ne tvrdim ništa.) Pitala sam drugaricu, veliku borkinju za prava žena (postuje mnogo tvitova i šeruje šarene slike s Pinteresta na tu temu, ali uticajna je). Rekla je da bi trebalo da postoje odvojene muške i ženske kategorije za sve – montažu, muziku, glumu, režiju, itd.

“A za film?”, pitala sam. “I za film”, rekla je. “Film ima polne organe?”, našalila sam se i zažalila. Sinulo joj je da pod hitno treba napraviti odvojene ženske Oskare. Negde oko rečenice “na ulazu bi, naravno, trebalo da postoji izbacivač za trans-žene”, dala sam mački da se igra s telefonom. Jadna mačka se naslušala o dizajnu “ružičastog tepiha s precrtanim imenima muških pobednika”. Tako mi i treba kad pitam osobu koja mi je jednom rekla da ne jede krastavac zato što je falusnog oblika. Tom prilikom sam je ljubazno zamolila da razmisli kog je oblika tampon i da mi vrati onaj što sam joj tog jutra dala.

Sledeća drugarica mi je rekla da mora da se vodi računa o ravnopravnosti polova na Oskarima, zato što ćemo jedino tako doći do… pa, do ravnopravnosti. Moraju da pobede žene pedeset puta za redom zato što je to put ka tome da bude normalno da one pobeđuju, da ne moramo više da se borimo za to. “Prvi tip feminizma ti je krastavac-drugarica, to je skrivanje iza feminizma zbog ličnih frustracija. To nećemo. To kvari utisak o nama – ja sam ti drugi tip, to smo mi što vidmo i put i cilj: mora neko vreme da bude neravnopravno u korist ženske strane, da bi se jednom izjednačilo i postalo to tvoje – svejedno. Ili “sve Jedno”. E, a ti si treći tip. Jednako beskoristan, malo manje štetan nego prvi. Ti vidiš samo cilj. Super, bravo. Blejiš sama na cilju i mnogo si pametna. A kome to što si ti skapirala koristi ako nećeš da pređeš ceo put da bi i drugi, možda je l’ te, skapirali?”

Toliko o Oskarima.

Šta je s feminizmom kod nas?

Narodna poslanica i generalna sekretarka Demokratske stranke Gordana Čomić, odlučila je da prekine bojkot rada Parlamenta. Prisustvovala je sednici Skupštine na kojoj je razmatran njen amandman o većem učešću žena na izbornim listama. Predsednica skupštine Maja Gojković je pozvala sve da glasaju za Zakon o izmeni broja poslanica u Skupštini (na listama mora da bude 40 odsto žena), jer je to istorijski zakon. Iskoristila je i priliku da progovori – o sebi, i da kaže “da se o muškarcima govori kao o političarima koji menjaju poslaničke klupe, a da se za žene govori da su preletačice i da se ‘prodaju’”. Premijerka Ana Brnabić je izjavila da je “lakše kada vidi” da postoji više ljudi koji se ne slažu sa politikom Vlade, ali koji dižu glas “protiv ekstremizma u Savezu za Srbiju”, čiji je i Demokratska stranka član. Gordana Čomić tvrdi da se zna da je čeka izbacivanje iz stranke. Predsednik DS-a Zoran Lutovac, demantovao je ovu tvrdnju i izjavio da je samo predloženo pokretanje disciplinskog postupka.

Pitanje: šta je tačno opozicija mislila da će da se desi? Kako je moguće da nisu videli samo par koraka unapred i shvatili da moraju da nađu načina da bar deo poslanika podrži odluku Gordane Čomić, kako vlast ne bi preuzela baš sve zasluge i iskoristila priliku da ih optuži da “isključuju ljude koji imaju sopstveno mišljenje i volju”, kako je rekla premijerka Ana Brnabić? I sad je u prvom planu to što je vlast prihvatila Gordanu Čomić iako je opozicija, a Zakon o izmeni broja poslanica u Skupštini je u desetom. I tako će da nas prihvataju, jednog po jednog, dok ne budemo svi zajedno na istom mestu, dok se ne istrebi bilo kakva šansa za opozicijom.

Šta si, feministkinja? Dobrodošla. Đubretar? Evo ti burek. LGBTQI+? Imamo vodeće mesto za tebe, a ne moraš ni da se autuješ sama, mi ćemo te autovati drage volje. Opozicija? Ma nema veze, niko nije savršen.

Šta god da vikneš da si – to smo i mi. Skupljamo primerke svakog od vas, da ti bude lakše da se prepoznaš. Opusti se. Pripadaš. Nema veze da li želiš.

Podeli sa prijateljima

* FOMO – skraćenica od „Fear of Missing Out“. Strah od propuštanja. Preplavljujući nemir usled naleta misli o tome da se negde drugde dešava nešto zanimljivije, bitnije, veće nego meni, ovde, sada.