Lingua blablativa – Huškanje

Ana Simona ZelenovićLingua blablativa, Politika, Tekst, Vesti

Politika Ana Simona Zelenović

* Termin “lingua blablativa” osmislio je nemački sociolog Niklas Luman da opiše manipulativnost jezika, mogućnost da se njime u kulturi i društvu proizvode ili reprodukuju odnosi moći i utiče na percepciju i poimanje stvarnosti.

Huškanje - podstrekavanje, podbadanje, podbunjivanje, uticanje, agitacija, uticaj, ubeđivanje 1

Nabavićemo uniforme Vojske Republike Srpske ove svečane je l' tako, imaju ove ratne, a više od polovine vojnog stroja biće obučeno u unifome Vojske Republike Srpske, a jedan dio biće obučen u uniforme Trećeg pešadijskog Republika Srpska puka da se vidi kontinuitet, i to, ja mislim da bi mogao da bude problem. Ukoliko bude problem mi ćemo dan vojske u ovom kapacitetu postrojavanja i toga naći destinaciju gde hoće, jer ovo je naša kasarna.2 Izjava predsedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika povodom Dana Vojske Republike Srpske i Dana Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka Oružanih snaga BiH 12. maja.

Narodna skupština Srpske Republike BiH donela je 12. maja 1992. godine odluku o formiranju Vojske Republike Srpske radi zaštite srpskog naroda na prostorima BiH. Obeležavanje 27 godina od formiranja Vojske Republike Srpske i 14 godina postojanja Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH počelo je u Kapeli jasenovačkih novomučenika u kasarni "Kozara" služenjem parastosa poginulim borcima i civilnim žrtvama “odbrambeno-otadžbinskog rata”.

Zahtev Dodika da se na sledećem obeležavanju Dana vojske, više od pola stroja obuče u obeležja uniforme Vojske Republike Srpske izazvalo je brojne negativne reakcije u regionu i Evropi - od komentara da se radi na rušenju Oružanih snaga BiH do najave krivične prijave zbog rušenja cele BiH. Članovi Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džarefović optužili svog kolegu za teško krivično djelo izazivanje pobune i najavili krivičnu prijavu protiv njega:

Prije nekoliko godina, zbog slične Dodikove namjere vezane za OSBiH, podnio sam krivičnu prijavu zbog počinjenog krivičnog djela kvalifikovanog kao pokušaj izazivanja pobune u OSBiH. Naše pravosuđe je, koje su tada podržali stranci, odbacilo tu krivičnu prijavu, mada su svi nezvaničmo tvdili kako postoje elementi krivičnog djela, rekao je hrvatski član Predsjedništva Komšić.

Gospodin Dodik mora da povede računa o tome šta govori, jer će tim izjavama naštetiti najpre entitetu iz kojeg dolazi, ali i samom sebi. Ovo što je izjavio je teško krivično delo, neka pogleda kako stvari stoje, pa neka vidi da je to pozivanje na izvršenje teškog krivičnog dela - tvrdi Džaferović, bošnjački član Predsjedništva BiH.3

Srpska vlada reagovala je dosta umerenije, ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić, odreagovao je naknadno i blago, govoreći da nema razloga da se misli o povodu za nestabilnost u regionu, da Republika Srbija kao garant Dejtonoskog sporazuma stoji iza teritorijalnog integriteta BiH, a ministar odbrane Aleksandar Vulin, poručio je nešto kontroverzniju misao da Republika Srpska nema vojsku, ali da je srpski narod ima.

Na brojne burne reakcije Dodik je odgovarao odbijanjem da prihvati problematičnost svoje namere i izjave, on u svom činu nije video ništa vredno debate, marginalizujući huškački potencijal te poruke, a svodeći svoje namere na pravo.

Očigledno da u Sarajevu nikako da se naviknu da neko ima pravo na svoje mišljenje. Radi se o 12. maju, dakle danu kada se obilježava formiranje Vojske RS-a i to koliko razumijem nije sporno. U zakonu piše da Treći pješadijski (Republika Srpska) puk baštini tradiciju Vojske RS-a. On nastavlja da baštini tu tradiciju, a dio tradicije su i uniforme, dakle samo taj dan rekao je Dodik 13 maja u Beču, gde je prisustvovao sastanku sa vicekancelarom Austrije Hajnc-Kristijanom Štraheom.4

Politički analitičari i stručnjaci za studije sigurnosti i kriminalistiku bez obzira na slaganja oko toga da je izjava povod za raspravu o podrivanju nacionalne sigurnosti, ublažavaju njene posledice prilikom svojih gostovanja u medijima. Direktor Centra za sigurnosne studije BiH Denis Hadžović misli da bi se moglo govoriti “o podrivanju nacionalne sigurnosti i oružanih snaga” ako bi se namera sprovela, ali sumnja da će Dodik, kao i političari inače, odgovarati za govor koji diže tenzije i manipuliše u sferi javnih odnosa.5 Izjava ministra Vulina da “srpski narod ima vojsku”, problematična je ne samo zbog svoje neustavnosti i protivzakonosti, već i upravo zbog toga što je huškačka u svojoj prirodi, i što se kao takva nadovezuje na širi kontekst u kom se formiranje vojske srpskog naroda može povezati sa govorom o odbrani nacionalnih interesa van granica Republike Srbije, pre svega kontekst “dijaloga” sa Prištinom.

Huškački karakter izjave pak dolazi u sukob sa nedavnim Dodikovim “zaokretom” ka politici zalaganja za Evropsku uniju. Politika koju Dodik vodi doskora je bila jasno antievropska i krajnje desničarska, nacionalistička sa separatističkim težnjama oličenim u njegovim izjavama poput one koju je dao u Nišu povodom obeležavanja 20 godina od NATO bombardovanja: Nemojte mi vjerovati kada kažem da je Bosna i Hercegovina moguća, jer je ona rezultat ideologije i politike koja je bombardovala Srbe.6 Budući gotovo izvesno potčinjena politici vlasti u Beogradu, njegova retorika relativno skoro dobila je novi tok u kojem je članstvo u EU spoljnopolitički prioritet Bosne i Hercegovine, a teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine nije sporna, (već je sporna njena nefunkcionalnost).

Vidno prilagođavanje novim političkim uslovima, “klimanje glavom” u Briselu, proevropska orijentacija i prioritetnost ulaska u EU, a huškačka, desničarska i nacionalistička politika u sopstvenoj državi, neodoljivo podseća na politiku predsednika Srbije, Aleksandra Vučića. Ambivalencije i kontradikcije su možda vidljive najpre u stavu prema ulasku u NATO. Dodik je rekao novinarima nakon posete Beču i susreta sa vicekancelatom Austrije Hajnc-Kristijanom Štraheom da mu je susret bio značajan upravo zato što Austrija jeste članica Evropske unije, ali nije članica NATO-a, te je bilo moguće objasniti razloge zbog kojih BiH treba da ostane vojno neutralna.”7 Sa druge strane, njegov kolega Komšić ima drugačije mišljenje i ciljeve: Nadam se da je napokon nekima u Sarajevu, koji su tvrdili da to i nije tako bitno, sada jasno šta zapravo Dodik hoće i koliko je važno da ova zemlja bude, kad-tad, članica NATO saveza.8 Hrvatski deo predstavništva dakle vidi NATO kao mogućeg saveznika u eventualnoj zaštiti svojih interesa u BiH, iz čega se vidi da se Dodikova politika doživljava kao preteća.

Oprez, samokritika i promišljenost bi trebalo kod političara u regionu da igraju veliku ulogu u vođenju politike, ako u obzir uzmemo opasne posledice koje je huškačka politika vlasti, koju su onda svesrdno širili korumpirani mediji, imala devedestih godina. Upotreba reči koje podrazumevaju nacionalno ili versko (apstraktno i nepostojeće) jedinstvo, poput reči naš(i), pozivanje na etnicitet kao ujedinjujući ili razjedinjujući faktor, ugrožavanje teritorijalnih integriteta deo je ove huškačke desničarske politike koja je poslednjih nekoliko godina počela ponovo da uzima maha u destabilizaciji odnosa u regionu. Dodik ističe obeležja kao baštinu, poziva se na tradiciju i pravo da se ova obeležja ističu, na kontinuitet, ne uzevši pritom u obzir posledice isticanja ovih obeležja u postdejtonskom kontekstu, u multietničkoj zajednici poput zajednice naroda BiH.

Na opasnost bosanskohercegovačkog “sunovrata u 90te” upozorila je odavno članica Savjeta za štampu BiH, Ljiljana Zurovac, istakavši da je situacija u medijima BiH je, po mom ličnom mišljenju, posljedica toga da je veliki dio novinara iz ratnog doba i te kako veoma aktivno, ne samo to, nego su direktori i glavni i odgovorni urednici velikih medija, koji su čini mi se zajedno u dogovoru pokrenuli ponovo ono što niko od nas nije htio da se vrati.9 Ovakav sunovrat vidljiv je i u srpskoj regionalnoj politici, posebno odnosu Vlade prema bitnim pitanjima (poput Kosova) koja ostaju nerešena uprkos sve većim zaoštravanjima i odnosu dijaloga u regionu. Govor Dodika i Vučića o vojnim snagama jednog naroda zato spada u domen podsticanja konflikta posebno u rovitim uslovima nerešenih pitanja.

Treba pomenuti, kad se govori o huškanju, eksplicitnu politiku kada je u pitanju “interes srpskog naroda” patrijarha srpskog, Irineja, koji se nedavno sastao upravo sa Dodikom i Vučićem. Patrijarh, po svom nacionalizmu i mizoginiji opšte poznat javnosti Srbije, nije propustio priliku da u tom maniru prokomentariše i aktuelne političke teme: ...Želim ti ćerko da te carev sin uzme, ali drugi igraju oko kuće. Borićemo se, nećemo posustati u odbrani Kosova, koliko ćemo uspeti, nadamo se u Boga, u našu istoriju i u pomoć naših prijatelja, nadamo se da ćemo nešto uspeti, koliko ostaje da vidimo. Zavisno sve od situacije u svetu, onih koji podržavaju nas i onih koji podržavaju onu drugu stranu. Retorika koja koristi reči poput borbe, odbrane, nacionalnih interesa, otadžbine, nade u istoriju, prijatelji - neprijatelji, prikazuje spoljnu politiku kao odnos tabora mi-oni, naši vs. druga strana, možda je najbolji primer od kojih predstavnici vlada mogu da uče o huškačkom govoru. Patrijarh je istakao je da se naš predsednik junački bori za Kosovo, Srbiju i sve ono što je vezano za srpsko ime.

Retorika Predsednika nakon sastanka je nešto suptilnija: Hvala svetosti, koji je pokazao ogromnu odgovornost za razvoj i napredak srpskog društva. Hvala i Miloradu Dodiku koji je dobro razumeo, a nije morao, jer je mogao lako da skuplja samo političke poene na Saboru. Bio je veoma korektan i iskren, dobro je razumeo državnu poziciju Srbije. Dodik je sastanak opisao kao priliku da se najotvorenije razgovara o pitanjima državne i nacionalne politike, a to je nesumnjivo da crkva u svemu tome ima značajnu ulogu. Isticanje značaja uloge crkve u državnoj politici, insistiranje na nacionalnim interesima, govor o broju Srba na Kosovu, evocira takođe ne tako lepe devedesete godine. Ova bliska saradnja patrijarha i najviših državnih funkcionera, složnost u “odbrani” interesa srpskog naroda i zajednička retorika “junačke borbe” neće proizvesti dijalog i napredak u regionalnoj stabilnosti, već suprotno podstiče nacionalne, etničke, verske i političke tenzije opstruirajući huškačkom retorikom svaki mogući dijalog.


1 Pavle Ćosić, Rečnik sinonima. 2008.

2 http://balkans.aljazeera.net/vijesti/dodik-pozvao-vojnike-os-bih-da-obuku-uniforme-vojske-rs

3 https://www.alo.rs/vesti/region/bosnjaci-zele-dodika-iza-resetaka-mora-da-povede-racuna-sta-govori/228863/vest

4 https://www.slobodnaevropa.org/a/29937620.html

5 http://rs.n1info.com/Region/a483401/Dodik-zeli-unifome-Vojske-RS-ostre-reakcije-u-BiH-iz-Srbije-poruke-mira.html

6 https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-komadanje-bih-eu-zaokret/29851519.html

7 https://www.kurir.rs/planeta/austrija/3251127/poruka-sastanka-dodik-strahe-austrija-podrzava-vojnu-neutralnost-bih

8 https://www.slobodnaevropa.org/a/29936053.html

9 http://www.6yka.com/novosti/kako-kazniti-ratno-huskanje

Podeli sa prijateljima

FB  TW