Mural Pjevaču i ljepša strana Sarajeva

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

Kultura

Armin Numanović i Benjamin Čengić


I 23 godine nakon rata u BiH, u Sarajevu ćete i dalje naići na fasade prošarane rupama od metaka i gelera, koje preživjele uporno podsjećaju na bolne i neizlječive potkožne rane, ali i oslikavaju sliku jednog društva koje nije u stanju da se odrekne sivih fasada prošlosti i prepusti bojama koje donosi neizvjesna budućnost. Ipak, takvih rupa je sve manje i ako samo pređete ulicu i pogledate zgradu sa druge strane, sivilo će zamijeniti boje, još uvijek mlade i nesigurne, ali odlučnih oblika i velikih ideja. Jednu od oronulih fasada sumorne bosanskohercegovačke svakodnevnice je prekrio i mural posvećen Davorinu Popoviću „Pjevaču“, koji su njegovom Sarajevu poklonili Armin Numanović i Benjamin Čengić iz „Obojene klape“. Oni govore za Remarker.

„Prezadovoljan sam izvedbom. Mislim da je urađen fenomenalan posao, jer rad na zidu izgleda skoro identično kao moja skica na papiru. Također, ne mogu ne spomenuti i jako kratak vremenski period u kojem je mural naslikan na zid, a to je manje od deset dana“, kaže idejni tvorac murala Armin Numanović, dok Benjamin Čengić iz „Obojene klape“, koji je bio zadužen za oslikavanje, dodaje kako se „Pjevač“ „dopada velikom broju ljudi te da su zadovoljni i oni koji su bliski Davorinu.“

Davorin, mural, ponos

Šta u karijeri jednog mladog umjetnika predstavlja mural koji će zauvijek oslikavati njegov grad, a na kojem je čovjek koji predstavlja njegovu dušu. „Kao mladi grafički dizajner mogu reći da je ovaj mural jedan od ključnih tačaka moje dosadašnje karijere, jer zaista velika je prednost imati jedan ovakav rad u svom portfoliju. S druge strane, meni lično, kao nekome ko živi i radi u BiH, satisfakciju predstavlja činjenica da upravo jedan moj rad krasi naš glavni grad, a pored toga, presretan sam što je on napravljen u čast našem Pjevaču i legendi, Davorinu Popoviću“, kaže Numanović, dok Čengić dodaje: „Svaki mural predstavlja jednu stepenicu i napredak u karijeri i ličnom razvoju jer svakim muralom naučim nešto novo, ako ništa, vježbam određenu tehniku. Mislim da je svaki jednako bitan, te da su razlike samo u izazovu i težini djela, kao i u onome što sam naučio radeći. Kao Sarajliji, ponosan sam što još jedan mural oslikava ulice ovog grada, ponosan sam što sam ga ja radio. Ponosan sam što ilustruje jednu od najvećih legendi mog grada i predstavlja cijelu jednu kulturu koja se ovdje razvijala i po kojoj je Sarajevo bilo poznato.“

Dva mjeseca kreacije i sedam dana na dizalici

Ideja za projekat murala Davorinu Popoviću je došla iz Pop Art Festivala, od strane Mirze Đuguma i Zlatka Novakovića, koji su ovu ideju predložili na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu pa su tako u izradi murala učestvovali studenti 4. i 5. godine sa odsjeka za Grafički dizajn. „Iz selekcije od nekih dvadesetak ponuđenih radova moj prijedlog je izabran kao najbolji te je predstavljen i izveden kao finalno rješenje. Sam proces kreiranja idejnog rješenja je trajao oko dva mjeseca“, otkriva Numanović. Zatim je uslijedilo oslikavanja murala, koje je trajalo sedam dana, a o tom iskustvu i periodu provedenom na dizalici, govori Čengić: „Uvijek uživam oslikavajući murale. To je nešto što me ispunjava, čini sretnim i na neki način hrani moju dušu. Uživam u svakom segmentu, od ulaska u korpu na dizalici, rada na visini, skiciranju, bojenju, čak i u greškama jer se iz njih često izrodi nešto novo. Uvijek su prisutni i strah i nesigurnost, te se uvijek pitam šta bi bilo kad bi bilo, ali sam svjestan da sam ograničen vremenski te da moram u roku završiti.“

Popularnost street arta u Sarajevu

Iako i dalje veliku ulogu u odavanju počasti određenim ličnostima, imaju biste i skulpture, primijetan je sve veći broj murala, a kako Numanović tvrdi, za to je odgovoran porast popularnosti street arta koji postaje obilježje većih urbanih centara: „Presretan sam da i Sarajevo ide u tom smjeru. Moje mišljenje je da je sve to stvar izbora kako će se najbolje predstaviti umjetnikova misao i osjećaj, u ovom slučaju to je bila forma murala, koju sam ja kao ilustrator riješio na taj način.“ Ipak, kakav zaista status ima ulična likovna umjetnost u BiH? Kada je riječ o grafitima onda je to vandalizam, a kada grad ili država stane iza toga, onda to postaje umjetnost. „Tako nekako. Sličan je status i u ostatku svijeta, jer grafiti jesu vandalizam u većini slučajeva. Ako država stane iza nekog rada, to znači da se neko stvarno potrudio da prođe sve instance, od prezentacije projekta, dobijanja dozvola, pronalaženja sredstava, do organizacije samog crtanja. Proizvod mora biti umjetnost kad ste se već toliko namučili da ga realizujete. Iako u većini svojih oblika ulični grafiti nanose štetu, to ne znači da oni imaju manju umjetničku vrijednost, jer je riječ o ključnoj formi ulične umjetnosti iz koje su nastale sve druge“, tvrdi Čengić.

Obojiti sve sive zidove u Sarajevu

Udruženje „Obojena klapa“, koje stoji iza murala Davorinu Popoviću, sada već potpisuje nekoliko vrlo značajajnih uradaka na sarajevskim ulicama, a o njenim ciljevima i ulozi koju ima kada je u pitanju ulična umjetnost u BiH, pitali smo Čengića: „Klapu smo osnovali 2016. godine i otad radimo na afirmaciji ulične umjetnosti kroz oslikavanje murala, promovisanje, radionice i slične projekte. Naš je cilj obojiti sve sive, oronule i tužne zidove u Sarajevu, a onda i u državi. Naša uloga je približavanje umjetnosti ljudima koji nisu u prilici da uživaju u njoj, radeći je na ulici. Također, želimo edukovati umjetnike koji žele da se bave ovom formom, o pravim načinima izvođenja, tehnikama, historijatu, zakonskim odredbama, te svemu što se tiče ulične umjetnosti.“ Zbog svoje infrastrukture, spoja kultura i historije, čini se da upravo Sarajevo ima veliki potencijal da postane grad boje, koja će nadjačati sivilo njegove trenutne političke situacije, ali i sinonim za uličnu umjetnost.

Želim ostati u BiH i vizuelno „popravljati“ našu okolinu

Armin Numanović završava master studij Grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji je, kako kaže, „jedno veliko polje koje nudi široki spektar različitih zanimanja i aktivnosti unutar sebe“. Pri upisu na Akademiju nije imao nikakvih dilema, uprkos nezavidnom položaju koji umjetnički fakulteti zauzimaju u našem društvu, a njegov izbor se uskoro pokazao ispravnim, s obzirom da je nagrađen Zlatnom značkom za uspješan dodiplomski studij.

„Činjenica je da u ovoj profesiji nagrade tog tipa i nisu od neke važnosti. One predstavljaju ličnu satisfakciju, jer potvrđuju zalaganje, a kvalitetan rad i djela su ono što čine dobrog dizajnera“, govori Numanović koji iz dosadašnje karijere izdvaja i kreciju vizuelnog identiteta bosanskohercegovačkog Film Festivala u New Yorku, a s uvjerenenjm da su ambicija i angažman pojedinačnih dizajnera i umjetnika ono što ne iščezava i da upravo zbog toga imamo mural koji krasi Sarajevo i koji je sigurno samo početak. Iako je svjestan nezavidnog položaja mladih ljudi u BiH, a pogotovo mladih umjetnika, Numanović kaže kako mu je cilj ostati u svojoj zemlji, nastaviti se usavštavati u profesiji za koju se školovao i vizuelno „popravljati“ našu okolinu.

Prezentovati svijetu ljepšu stranu Sarajeva.

Podeli sa prijateljima

FB  TW