Predsednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko
EU vrlo dobro zna što se u Srbiji događa na polju novinarskih i medijskih sloboda, koje su poprilično ugrožene i njihovo ponašanje je licemjerno. Nikakvo stvaranje privida demokratičnosti ne može sakriti činjenicu da aktualna vlast guši novinarske i medijske slobode. Onaj tko bi to prihvatio bio bi slijep pored zdravih očiju.
Sa predsednikom Hrvatskog novinarskog društva Hrvojem Zovkom razgovaramo o medijskim slobodama, ekonomskom položaju, stanju u Hrvatskoj radio televiziji, gušenju neprofitnih medija. Kroz medije u Srbiji I Hrvatskoj, kao u ranijem period, ogleda se i odnos između dveju država.
Kako biste okarakterisali odnose Hrvatske i Srbije u svetlu izveštavanja i komentarisanja u medijima; da li se suočavamo sa nedovoljno istinitom, ili iskrivljenom slikom i, ako je tako, jesu li odnosi bolji ili lošiji?
Odnosi između Hrvatske i Srbije već godinama funkcioniraju na principu toplo-hladno ili jedan korak naprijed, a deset nazad i to nažalost nije dobro i pokazuje kroničnu nesposobnost dviju zemalja da se ozbiljno prihvate sređivanja problema koji opterećuje odnose između dvije zemlje. U tom smislu moglo bi se reći da ti odnosi, kada govorimo i o medijskom pristupu, imaju nažalost sličnu boljku. Problem je taj što su mediji u bezbroj primjera u proteklih 30-ak godina bili produžena ruka politike kada govorimo o odnosima na relaciji Zagreb-Beograd i u tom je smislu izvještavanje, komentiranje u medijima, bilo postavljeno na način da se brani pozicija države bez obzira je li ona bila u pravu. Naravno da su uvijek postajali i mediji koji su mislili, da tako kažem, svojom glavom i nisu bili slijepi pored zdravih očiju. Smatram da su u ovom trenutku režimski tabloidi u Srbiji opterećeniji Hrvatskom i za razliku od npr. većine ‘mainstream’ hrvatskih medija koji kad pišu o Srbiji ne koriste uvredljive termini kao što su npr. ustaše i NDH, koji se izjednačavaju s terminima Hrvatska i Hrvati.
U svakom slučaju, stiče se utisak izvesnog dirigovanja, odnosno, blago rečeno, usmeravanja ka radikalizaciji, odnosno, ponekad ka “otopljavanju” koje diktiraju mediji. Ne samo prenošenjem izjava političara, nego i povećavanjem ili smanjivanjem intenziteta netrpeljivosti i tabloidnih sadržaja, potezanjem preživelih predubeđenja, relativizacijom agresije Srbije na Hrvatsku, ratnih zločina...(obe strane, prema potrebi)

Kao što sam već napomenuo, mediji su se ponašali kao i politika, toplo-hladno. Ne želim reći svi mediji, jer nemam namjeru generalizirati, ali oni koji su pod političkom kontrolom ponašali su se u skladu s očekivanjima politike, nažalost. Kada spominjete relativizaciju aktivne uloge Srbije u ratu u Hrvatskoj, lako je vidjeti ponašanje brojnih tabloida, ali i ne samo njih, koji su svih ovih godina negirali istinu u brojnim slučajevima i dodatno zaoštravali odnose prema drugoj strani, što nikako ne može biti dobro. U Hrvatskoj također postoji relativizacija zločina pod egidom da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini pa se „naši zločini“ zataškavaju, a srpski zločini dodatno preuveličavaju, ali isto tako je primjetno da se cijeli rat u Hrvatskoj i Srbiji svodi na tri dana Oluje i egzodusa Srba, a rat je prije toga trajao četiri godine.
Dakle, sve skupa cijeli rat se pojednostavljuje i interpretira crno-bijelo, iako se radilo o puno složenijim događajima koje nije moguće vjerodostojno objasniti crno-bijelim interpretacijama.
Kako vidite odnos prema medijima koji diktira aktuelna ministrica Nina Obuljen Oržinek; postoje stavovi da je reč o politici identičnoj sa onom koju je diktirao prethodni ministar Zlatko Hasanbegović, radikalni desničar, odnosno da je to tek malo umiveniji Hasanbegović. U tom kontekstu, da li je ugrožena pozicija neprofitnih medija koji su najkritičniji prema vlasti, i da li se stvara klima koja najviše pogoduje komercijalnim medijima?
Što se tiče politike aktualne ministrice mi u HND-u smatramo da ona za medije i novinare nije donijela ništa dobrog i da se u tom smislu ne razlikuje puno od svoga prethodnika. Pozicija neprofitnih medija je ugrožena jer su više od tri godine čekali europska sredstva, koja su bila osigurana, a kad je natječaj za ta sredstva nedavno napokon raspisan, raspoloživo je bilo samo pola iznosa.
Hasanbegović je ukinuo potporu neprofitnim medijima, kako je to uticalo na njihov položaj? Da li je Hrvatska, inače, kada je reč o medijskim slobodama, u vidljivom, konstantnom zaostatku prema ostalim državama Evropske unije?
To je mnoge od njih praktički uništilo, što je i bila namjera ukidanja potpore. U neprofitnim medijima rade sjajne novinarke i novinari koji su upravo u tim medijima našli novi novinarski život. Što se tiče novinarskih, medijskih sloboda, one su jako ugrožene u Hrvatskoj. Vlada premijera Andreja Plenkovića ponaša se neodgovorno kao i brojne prije nje. Podatak o najmanje 1163 sudskih postupaka protiv novinara i medija govori o dubokom poremećaju kojem se nalazi hrvatsko društvo. Situacija za novinare i medije se ulaskom u EU još više pogoršala, društvo je radikaliziralo, a jedan od razloga je i taj što više nema nikakvog monitoringa. Ovo što se događa s našom profesijom u Hrvatskoj je jedna velika sramota i za EU.
Znate li šta se dešava sa konkursom za dodelu 30 milijuna kuna evropskog socijalnog fonda (ESF) koji je raspisan početkom aprila? Konkurs je trebalo da bude raspisan još pre tri godine, a sada, nezvanično se može čuti, postoji mogućnost da novac bude podeljen lokalnim komercijalnim medijima, uglavnom pod nadzorom HDZ-a - što je suprotno uputstvu Evropske komisije?
Nakon više od tri godine čekanja raspisan je natječaj za sredstva iz Europskog socijalnog fonda, i to za samo polovicu od osiguranih 30 milijuna kuna. Gledajte, ništa nas više ne može iznenaditi. Cilj je očito bio iscrpiti neprofitne medije, koji odlično rade svoj posao, i novac dati onim medijima koji neće propitkivati rad vladajućih.
Znate li da je u Srbiji slična situacija, pa gotovo bez izuzetka sredstva iz lokalnih i državnih budžeta namenjenih medijima dobijaju poslušnici vladajućih stranaka? Šta bi bilo najbolje za rešenje ovog problema u obe države (naravno, situacija nije ista, zbog različite snage uticaja evropskih institucija), kako bi ga trebalo sistemski rešiti?
Fond za medije koji bio posve neovisno tijelo na politički utjecaj. To mi se čini u ovom trenutku najbolje rješenje.
Kako danas ocenjujete stanje na HRT – i sami ste, a niste jedini, bili žrtva tamošnje samovolje eksponenata HDZ?
Kakvo je stanje na HRT-u, najbolje se vidi u medijskim izvješćima o javnoj televiziji. Svako malo se piše o HRT-u, ali ne o dobrom programu, nego o raznim programskim propustima, ispadima. Na žalost, na HRT-u se često mogu vidjeti i čuti osobe koje zagovaraju povijesni revizionizam, negiraju Jasenovac, što je neviđena sramota. Brojne relevantne međunarodne organizacije u svojim izvješćima govore o velikom utjecaju politike na HRT. Moram reći i da su, nažalost, brojne kolegice i kolege, vrsni novinari, zadnjih godina otišli s HRT-a, a oni koji su ostali, a znaju raditi svoj posao, marginalizirani su. Ja sam prošle godine dobio nezakoniti otkaz. Bio sam izvršni urednik news kanala HRT4 i zbog cenzure i tehničkog kolapsa podnio sam ostavku na tu dužnost. Ta ostavka je od strane moje tadašnje urednice Katarine Periše Čakarun prihvaćena, da bi me se nakon dva sata zvalo na novi sastanak na kojem je izbila svađa između nje i mene, a nakon čega sam optužen da sam se agresivno ponašao i prijetio pa su mi dali izvanredni otkaz. Naravno da su te optužbe laž i da sam bio meta. Ovo što se dogodilo bio je i napad na HND jer otkad sam predsjednik, moja tadašnja šefica prigovarala mi je zbog toga. Da sam bio član fantomske nacionalističke udruge HNIP, vjerojatno ne bih imao problema. HRT je 2016. okupiran. Te je godine u svega nekoliko dana smijenjeno 70 urednika, novinara, tehničkog osoblja.
Program državne televizije obiluje spornim sadržajima, anahron je i podseća na vreme prve vladavine HDZ. Izvesno vreme se stvorio utisak da se stvari menjaju i da će se sve stranke prema uredništvima javnih servisa ponašati kao prema konstanti koja je profesionalna i nepotkupljiva. Ispostavlja se, međutim, da su im u prvom planu kratkoročni interesi koji sprečavaju funkcionisanje javnog servisa kao istinskog zastupnika građana?
Ponašanje ljudi koji u ovom trenutku vode HRT, a posebno onih koji vode program, sramotno je. Ovakva devastacija HRT-a u svakom pogledu je nezapamćena. Ovo nije program u interesu javnosti, nego u interesu aktualne politike.
Na HRT prostor dobijaju ljudi koji relativizuju Jasenovac I hrvatski antifašizam, šta još vidite kao negativne trendove?
Kao što sam već rekao, na HRT-u se nažalost događaju brojni revizionistički ispadi, koji su u suprotnosti i sa samim temeljnim postavkama Ustava RH. Negiranje Jasenovca je uvreda zdravom razumu i to nipošto ne može biti u interesu i same države i to je priča u kojoj nema druge strane. Uostalom, to je i uvreda svim žrtvama i još jedan pucanj u njih. Što bi bilo da netko jednog dana na HRT dovede Veselina Šljivančanina da priča o Vukovaru i Ovčari pod geslom – evo imamo i drugu stranu. Naravno da bi to bila uvreda za sve! Negativan trend je egzodus vrsnih profesionalaca s HRT-a, a o informativnom programu, koji izgleda kao paralelna stvarnost, da i ne govorimo.
Budući da poznajete prilike i u Srbiji, da li verujete da će vladajući režim koji personifikuje Aleksandar Vučić pokušati da stvori privid demokratičnosti, ili će, budući da kalkulacije u odnosima sa EU polako gube smisao, nastupiti brutalno, uklanjajući nepodobne?
EU vrlo dobro zna što se u Srbiji događa na polju novinarskih i medijskih sloboda, koje su poprilično ugrožene i njihovo ponašanje je licemjerno. Nikakvo stvaranje privida demokratičnosti ne može sakriti činjenicu da aktualna vlast guši novinarske i medijske slobode. Onaj tko bi to prihvatio bio bi slijep pored zdravih očiju.
Da li HND učestvuje u pregovima sa vlasti u vezi sa medijskim zakonima i šta bi se na tom planumoglo očekivati? Srbijanska su iskustva uglavnom negativna, a i klima za rad novinara je gotovo nepodnošljiva?
HND ima svoga predstavnika u skupini za izradu Zakona o elektroničkim medijima pri Ministarstvu kulture, koji je u potpunosti marginaliziran. No, HND ima svoje radne skupine i radimo na izmjenama medijskog zakonodavstva, politike koje će uskoro i javnosti predstaviti. O tome kako se vlast ponaša prema novinarima i medijima više smo puta informirali naše međunarodne partnere.
Kako ocenjujete odnos medija prema srpskoj manjini, žrtvama,kakve su bile reakcije na kampanju SDSS?
Što se tiče kampanje za europske izbore, koju je vodio SDSS, ona je prema ocjenama mnogih proglašena najuspješnijom kampanjom u Hrvatskoj na proteklim izborima. No, i u toj izbornoj kampanji SDSS-a bili smo svjedoci brojnih napada, govora mržnje, odvratnih poruka prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj i ono što je zabrinjavajuće je šutnja institucija na sve to.
Kakav je, inače, odnos medija prema manjinama?
Taj bi odnos mogao biti i bolji. No, ono što je važno naglasiti je da postoje brojni huškački mediji ja bih više volio nazvati mulj koji šire mržnju prema manjinama i oni pripadnicima većinskog naroda koji ne misle kao oni. HND je više puta upozoravao na tu situaciji, a ono što nas najviše zabrinjava je izostanak adekvatne osude ljudi koji vode državu. Šutnja u ovom slučaju nije zlato.
Koliko hrvatski mediji zaista znaju nešto o situaciji u Srbiji, kakav odnos preovlađuje, da li je reč samo o pojednostavljenjima (poput “ruski igrači”), ili ima temeljitijeg pristupa, kakav, recimo, imaju autori Autografa?
Postoje kolegice i kolege u Hrvatskoj koji su upućeni u zbivanja u Srbiji i mislim da što se njih tiče, da oni uvijek objektivno prikazuju stanje stvari koje se događa. A oni manje upućeni, kao i što se sami rekli, stvari pojednostave bez stavljanja u neki kontekst.

