Anatomija nasilničkog morala

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Fizički napadi na Srbe u Hrvatskoj

Ispostavlja se još jednom da se u Hrvatskoj izbori ne mogu dobiti – ili samo tako misli klika opasnih političkih pretendenata na vlast i državnu kasu – bez šurovanja sa nacionalizmom i njegovim primitivnim pojavnim oblicima, poput kretenoidnih pesmuljaka i skandiranja. Ali, ne može ni bez nasilja. Onako, malo, da se zna ko je gazda.

Srbi u Hrvatskoj ponovo su prošle sedmice bili žrtve fizičkog napada; jedan od dva najozbiljnija dogodio se kada je nekolicina naoružanih nasilnika uletela u kafanu “Petko” u Uzdolju kod Knina i počela da tuče goste i razbija inventar. Okupljeni su gledali fudbalsku utakmicu beogradske Crvene zvezde protiv ekipe Jang Bojsa, a napadači su bili naoružani metalnim šipkama, jedan i mačetom. Po slovu saopštenja šibenske Policijske uprave, nakon prvog napada, “oko 22.50 sati u mestu Đevrske, je nekoliko, za sada, nepoznatih osoba verbalno, a potom i fizički napalo vlasnika ugostiteljskog objekta i goste, oštetili su inventar, a tom  prilikom nitko nije povređen”. “Sve okolnosti ovog događaja se utvrđuju, policija intenzivno preduzima mere i radnje u cilju otkrivanja osoba vezanih za ovaj događaj, koji je okvalificiran kao krivično delo nasilničkog ponašanja, nanošenje telesnih povreda i oštećenja tuđe stvari”.

Reakcije hrvatskog državnog vrha bile su, ocena je tamošnjih analitičara, mlake; premijer Hrvatske Andrej Plenković kazao je kako je napad na Srbe u kafiću u Kninu za najoštriju osudu, ali, smatra da je reč o činu pojedinca a ne o klimi u društvu koja podstiče nasilje. “Ja ne vidim takvu klimu. Ovo su individualna dela pojedinaca koja treba sankcionisati. Ono što radimo mi kao Vlada je upravo obrnuto, smanjiti polarizaciju, smanjiti isključivost i ići protiv onih snaga koje hoće tenzije u društvu, a takvih je dosta”, izgovorio je Plenković.

Tek na insistiranje novinara progovorila je o incidentu i šefica države Kolinda Grabar Kitarović koja je tek u petak kazala da osuđuje svako nasilje, ali da će konačan sud dati tek nakon izveštaja policije. 

Vučićevi falsifikati

Demokratska javnost u Hrvatskoj stala je na stranu žrtava, ocenivši da nije reč o izolovanim incidentima, naglašavajući važnost sigurnosti svih hrvatskih građana. Srbijanski je, pak, predsednik Aleksandar Vučić zamenom teza i plitkoumnom dedukcijom pokušao da učestvuje u stvaranju nove, falsifikovane istorije, iskoristivši napad na Srbe od srede kao apsolutni dokaz ispravnosti pobune balvan-ustanika protiv hrvatske vlasti u Kninskoj krajini, te u Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu. Dakle, to što je gomila nasilnika nasrnula na Srbe 2019. godine, pokazuje koliko su oni (Srbi) bili u pravu 1991, pa etnički očistili Krajinu i ostale balvan-tvorevine od Hrvata.

Izgovoriće Vučić tom prilikom (u intervjuu za N1) i svoju petomilionsku brojčanu fascinaciju i pokazati kako laže i falsifikuje: “Ja sam fasciniran potrebom hrvatskih zvaničnika da pet miliona puta ponavljaju priču o velikosrpskoj agresiji. Ništa ih ne razumem, jer kada bismo govorili o međusobnim žrtvama to je neuporedivo, kako iz Prvog, tako, naročito iz Drugog svetskog rata. Da govorimo svakog dana o genocidu u Jasenovcu, zločinu u Glini i drugim mestima, koji su bili zastrašujući, nije korisno”, izustio je.

Crkva, Akademija, UKS i Zvezda

Tako počinje zamena teza, a nastavlja se u ritmu neizlečivog Arkanovog delije, jer će srbijanski predsednik sa Zvezdinog severa ustvrditi i to kako je “strašno to što su napadani ljudi koji navijaju za Zvezdu u Hrvatskoj”.

“Danas ih love po kafićima da vide ko sme da navija za Zvezdu, to su strašne stvari. Mi ćemo da gledamo da sve što možemo pomognemo našem narodu, sada je razumljivo zašto se veći deo njih danas nalazi u Srbiji i zašto su započeli ovde novi život. Hvala tim ljudima što su ostali u Srbiji i uspeli da nas promene na bolje, što rade za nas marljivo. Oni koji su ostali u Hrvatskoj, nadam se da će im stići podrška iz EU”, kazao je Vučić.

Željka Ražnatovića Arkana hrvatska policija uhapsila je decembra 1990. u Dvoru na Uni. Kasnije je rekao kako je putovao u Knin da naoruža “delije” navijačkim rekvizitima. Taj deo istorije nije za dnevnopolitičku upotrebu srbijanskog predsednika. Kao ni etničko čišćenje Hrvata iz Kninske krajine. To je deo jednog aktivnog haškog predmeta.

Najhrabriji i najracionalniji bio je u ovom slučaju šibensko-kninski župan Goran Pauk, čovek sa iskustvom i ugledom branitelja koji se najpre oglasio na društvenim mrežama, potom u intervjuu: “Upravo na to što sam napisao, da je rat završio, da smo pobjedili sve one koji su na teritoriju Hrvatske provodili velikosrpsku politiku i da je vrijeme nakon rata, prošlo je 25 godina, vrijeme je za suživot, toleranciju, stvaranje modernog društva u kojem će većinska nacija itekako štiti svoje nacionalne manjine i biti im kao stariji brat mlađemu. To je bila poanta mog posta na Facebooku”.

Incidenti i nacionalna mržnja

On smatra da nijedan incident ne treba zanemariti: “Što se tiče moje županije, možemo govoriti o izoliranim slučajevima. Međutim, vrlo su ozbiljni. Upućuju i na nacionalnu mržnju. Upućuju na teško kazneno djelo i mislim da treba reagirati. Sasjeći na vrijeme pojave ovakve vrste. Jer se na području naše županije dogodilo puno toga u predratnim, ratnim i postratnim vremenima. Radimo naporno na suživotu kojeg pokušavamo pretvoriti u zajednički život ravnopravnih građana i na bilo kakvu pojavu ovakvih slučajeva treba reagirati, bez obzira s koje strane dolazila”, kazao je Pauk.

Predsednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac konstatovao je da se povećava broj incidenata sličnih kninskom: “U protekla dva ili tri meseca imamo povećan broj vrlo ozbiljnih, ne incidenata, nego vrlo ozbiljnih nasilnih radnji, prema ljudima, njihovoj imovini. To je, nažalost, ono što Hrvatsku izdvaja iz ostataka prostora bivše Jugoslavije, gde slika, istina, nije najlepša, ali Hrvatska u tom pogledu preuzima vrlo neslavnu zastavu“.

Budući da je SDSS koalicioni partner vladajućoj HD, Pupovac je, u komentaru na novinarsku konstataciju te činjenice izgovorio samo “Odgovor mi je na vrhu jezika”.

“Zalivanje korova” u Srbiji i Hrvatskoj

Novinar i kolumnista riječkog Novog lista Ladislav Tomičić konstatuje da je “svakom u ovoj državi tko ima zrno soli u glavi jasno je zbog čega se predsjednica države nije oglasila”. “Svojom šutnjom ona umiljato progovara ekstremnoj desnici: glasajte za mene, želim još jedan predsjednički mandat. Premlaćivanje Srba djelo je pojedinaca, a ne rezultat društvene klime, ustvrdio je premijer Andrej Plenković. O točnosti ovog iskaza najbolje govore stotine i tisuće huljskih komentara, koje su pod brojnim člancima o huliganizmu u Uzdolju kod Knina ostavili mržnjom opsjednuti građani Republike Hrvatske”.

Tomičićeva je ocena da je društvena klima u Hrvatskoj izrazito nepovoljna za članove srpske manjine, “prema kojima političke i ine hulje raspaljuju mržnju ne samo putem medija i društvenih mreža, nego i Saboru Republike Hrvatske”.

“Ubijeni srbijanski političar Zoran Đinđić jednom je za Srbiju rekao: ‘U svakoj državi ima korova, ali samo se u Srbiji korov zalijeva’. Hrvatski političari koji raspiruju međunacionalnu mržnju ili propuštaju osuditi nasilje poput onog u Uzdolju kod Knina bave se zalijevanjem korova. Oni Hrvatskoj ne žele dobro ili bolje rečeno – oni misle najprije na sebe pa potom na sve drugo”, zaključuje Tomičić.

Ispostavlja se još jednom da se u Hrvatskoj izbori ne mogu dobiti – ili samo tako misle opasni politički pretendenti na vlast i državnu kasu – bez šurovanja sa nacionalizmom i njegovim primitivnim pojavnim oblicima, poput Thompsonovih pesmuljaka i skandiranja. Ali, ne može ni bez nasilja. Onako, malo, da se zna ko je gazda.

Razorne posledice mržnje vode u nasilje

Iva Zenzerović Šloser, aktivistkinja Centra za mirovne studije, izražava nadu da će društvo u Hrvatskoj “smoći snage i jasno i nedvosmisleno osuditi nasilje i zločine iz mržnje te da će ovakvo ponašanje postati neprihvatljivo i sankcionirano i da će se smanjivati, a ne rasti”. 

“Potrebno je da policija i DORH provedu učinkovitu istragu i ispitaju motive napada zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela motiviranog mržnjom. Već je niz godina prisutno kontinuirano nasilje protiv Srba, na koje represivni i pravosudni aparati odgovaraju izrazito blagim sankcijama koji ne stvaraju odvraćajući efekt. Manji je, ali postoji dio stanovništva koji podržava i provodi nasilje – u prvoj polovici godine brojimo više ovakvih i sličnih incidenata protiv Srba i osoba percipiranih kao Srbi – od incidenta na Rivi u Splitu, vandaliziranja plakata SDSS-a za vrijeme predizborne kampanje za EU izbore, nasilja u Supetru i drugih. Premalo je javnih institucija, izuzev dosljednog rada Ureda Pučke pravobraniteljice, koje reagiraju na odgovarajući način. Ne pomaže umanjivanje značaja nasilja iz mržnje, kao ni govora mržnje jer su posljedice razorne za cijelo društvo”, ističe Iva Zenzerović Šloser.

Nakon incidenata te nasilničke “sportske srede”, ostaje pitanje na koje mnogi u Hrvatskoj daju eksplicitan odgovor: država klizi u ustaštvo, stvara se takva atmosfera straha, nemoći institucija, flerta tobož umerenijih političara sa ekstremistima, ili njihovim stavovima.

Ustaštvo i odgovori srpskog nacionalizma

Poznati advokat Anto Nobilo nema dilemu – fizički napadi su posledica ustašizacije Hrvatske. “Nedvojbeno je jasno da postoji trend rasta napada na Srbe u Hrvatskoj, što za mene to nije iznenađenje. Svatko tko tvrdi da je to izolirani incident i da ne odgovara stanju u društvu, kao što je to premijer Plenković, ili je slijep ili je zlonamjeran kad ne želi to priznati. Onog momenta kada se prihvati da je ‘Za dom spremni’ jedan od legitimnih oblika pozdrava s kojim se može u određenim okolnostima komunicirati u javnosti, onda se prihvaća i sve ono što ide u paketu s tim pozdravom. Dakle, ‘Za dom spremni’ iza sebe nužno vuče fizičke napade, pokušaj diskreditiranja Srba i u konačnici njihovo protjerivanje iz Hrvatske. Kad se prihvati da se u Vukovaru, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o upotrebi manjinskog pisma i jezika, ne postave table s ćiriličnim natpisima i tako se faktički od Srba stvara građane drugog reda, sljedeći je korak nasilje prema tim građanima drugog reda. Sve ovo što se događa direktna je posljedica neodgovornog igranja političara, prije svega HDZ-ovskih i onih s krajnje desne provenijencije, s fašističkim simbolima i relativiziranjem tih fašističkih simbola i pozdrava. Policija i državno odvjetništvo, barem kao radnu tezu, trebali su prema dostupnim podacima iz javnosti ove napade tretirati kao zločine iz mržnje”, naglašava Anto Nobilo.

Srbi su ugroženi; nasilnici i sledbenici mračne ideologije smrti su se raspojasali, uživaju u poželjnoj sklonosti ka mržnji uperenoj protiv Srba. Velikosrpski nacionalizam je razoružan, tenkova nema da ih Srbi iz Srbije isprate cvećem, samo još Aleksandar Vučić odnekud preti u vetar, da će i krajiške i urbane Srbe zaštititi, valjda kao Arkan “delije” u centrima za obuku “knindži”. Priziva oluju. Da još koji put zaleleče nad srpskim humkama.

Valjda takvima odavde ondašnji Srbi više ne veruju.

Podeli sa prijateljima

FB  TW