Siroče na grobu institucija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Kako je režim prodao Večernje novosti

Reč je, dakle, o pranju novca i završnoj fazi oružane pljačke državne imovine koju realizuje grupa razbojnika u mirnodopskoj fazi udruženog zločinačkog poduhvata. Zašto nije, naivno se zapitajmo, objavljeno da je državna imovina na prodaju, već je bahato, razbojnički prodata izabranom kupcu, vlasniku firme sa osnivačkim kapitalom od sto dinara.

Da nešto nije u redu sa nekada najtiražnijim srbijanskim dnevnikom znali smo poodavno, izvesnije, međutim, znamo već duže od dve godine, još kada je žiro-račun Kompanije Novosti blokiran, a tadašnji glavni i odgovorni urednik Ratko Dmitrović podneo ostavku. Blokada je nastupila zbog neplaćenog poreza za 2009, ali, pre svega, zbog duga prema državnoj štampariji Borba. No, agonija ove medijske kuće, zbog koje je država Srbija živela u nezakonitom braku, kao vlasnik medija, ušla je u poslednju fazu misterioznom prodajom preduzeću Media 026 iz Smedereva. Država je, naime, protivzakonito bila vlasnica medija Večernje novosti, budući da je preko Štamparije Borba a.d, bila i većinski vlasnik Kompanije Novosti. Tek naizgled, finansijska situacija je delom razrešena, budući da je Skupština akcionara Štamparije Borba, na sednici održanoj 27. avgusta, dala saglasnost na “raspolaganje imovinom velike vrednosti” kojom je odobreno zaključenje kupoprodajnog ugovora, čijom će realizacijom privrednom društvu Media 026 pripasti 98 odsto vlasništva Kompanije Novosti. Neke detalje ovog ugovora objavilo je Udruženje novinara Srbije kojem nisu bili poznati najvažniji detalji, kao, uostalom, nikome ko je zainteresovan, u najboljoj tradiciji sakrivenih konkursa, uže specijalnosti srbijanskih režima.

Jedini zainteresovani učesnik skrivenog konkursa

Reč je, dakle, o pranju novca i završnoj fazi oružane pljačke državne imovine koju realizuje grupa razbojnika u mirnodopskoj fazi udruženog zločinačkog poduhvata. Još nekoliko upitnika ubačeno je u priču o jednoj od 24 sporne privatizacije: zašto nije, naivno se zapitajmo, objavljeno da je državna imovina na prodaju, već je bahato, razbojnički prodata izabranom kupcu, prvo je od pitanja.

Za oko 300 miliona dinara firma Media 026 d.o.o, sa sedištem u naselju Vučak u Smederevu, osnovana kapitalom od sto dinara, čiji je vlasnik izvesni Boban Rajić, postala je novi vlasnik dnevnika “Novosti”, a u Nacrtu ugovora o prenosu akcija u Kompaniji Novosti, koji je objavljen na sajtu Štamparije Borba, piše da se privredno društvo Media 026 obavezuje da Štampariji isplati razliku između potraživanja od 58.869.691 dinar i prodajne vrednosti od 300 miliona dinara, što iznosi 241.130.309 dinara. Mnogo brojki, duga ekspozicija, nema mrtvih, ali, vredi pažnje; na primer, još jedno pitanje, ko je odredio ovako nisku prodajnu cenu Kompaniji – skraćena verzija, vrednost transakcije i prateće ugradnje je ukupno 2,5 miliona evra, poznatom Bobanu i zašto.

Udruženje novinara Srbije navodi u tekstu koji je objavilo na svom sajtu da štamparija Borba traži 299.512.500 dinara za prodaju Kompanije Novosti što je 30 odsto od ukupnog iznosa vrednosti 98,08 udela koje ima u ovoj kompaniji.

Tako je jedno ad hoc privredno društvo postalo gotovo apsolutni vlasnik lista Večernje novosti i naplatilo je svoja potraživanja od skoro 60 miliona dinara. A nije moguće saznati kako su ta potraživanja nastala – šta je to “valjala” firma od sto dinara državnoj kompaniji, vlasnici jednog od najvrednijijh objekata u centru Beograda, sa štamparijom, poslovnim prostorom, voznim parkom?

Šta bi sa Milanom Bekom?

Kako se to, prema kojoj odredbi Unapred pripremljenog plana reorganizacije (UPPR, u prevodu papir koji sprečava likvidaciju), koji je usvojio Privredni sud u Beogradu januara 2018, zadužiše? Evo odgovora u koji treba sumnjati, ali, izgleda da je tačan, pošto je u Srbiji tačno najviše stvari koje nemaju veze sa zdravim razumom, ali imaju sa otimačinom: Firma stodinarka “Media 026” kupila je Štampariju “Borba”, pa i njeno većinsko vlasništvo nad “Novostima”, zatim priskrbila još nešto novaca iz nepoznatih, verovatno legalnih izvora, da, uz usluge koje je Štamparija redovno fakturisala Novostima, postane gazda dnevnog lista Večernje novosti.

A taj je list odmah uknjižio još jedan u bogatoj zbirci uređivačkih promašaja – o čemu nije, čak ni “brzo, kratko, jasno”, obavestio svoje verno čitateljstvo.

Elektronski mediji u Beogradu podsećaju da je Kompanija Novosti od maja ove godine u većinskom vlasništvu Štamparije Borba a.d, odnosno, da se u ovoj jezivoj privatizaciji negde zaturilo vlasništvo Milana Beka, upucanog, ali ne i ubijenog beogradskog biznismena.

Da, sve je jezivo, ali postavimo hipotetičku dilemu postoji li pravda, ili, drugačije, da li biste radije bili na mestu štampara u Borbi, novinara u “Novostima”, ili stodinarka-biznismena Bobana Rajića. Njegovo se ime pojavilo u javnosti kada je, kao vlasnik smederevskog preduzeća “Coka”, objavio da mu prete neki ljudi “iz kriminogene sredine”, povezujući pretnje sa navodnim nerešenim dugovima “Merkatora” koji je prestao da plaća nadoknadu za 20 objekata koje im je izdavao u zakup. Očito je bio vrlo uspešan kada je zaradio toliki poslovni prostor. Kao i kada je znao gde da uloži stodinarku.

Kupljeni su se davno prodali

I za kraj hipoteze, zašto vlasnici “Novosti” nisu postali proizvođači, štampari i sklapači novina, pitanje je koje ima odgovor – da bi se Štamparija prodala i iselila, pa da bi neki bobani rajići, ili njihovi nadređeni, na najboljoj lokaciji u gradu, sa podzemnom garažom, na Trgu Nikole Pašića, napravili hotel astronomske vrednosti.

Nije valjda da smo mislili kako sve ovo otimaju samo za svoju generaciju.  Poslovodstvo kuće “Novosti” nije se oglasilo, a nije ni stari levičar koji je to, kako tvrdi, ostao, vlasnik nedeljnika Pečat Milorad Vučelić, glavni i odgovorni urednik Večernjih novosti.

I kod tog imena, već se vraćamo u prošlost, u najsramnije dane srbijanskog žurnalizma devedesetih godina prošloga veka, u vreme kada su reči ubijale, kada su brižljivo maskirani nameštenici Večernjih novosti otkrivali zamke neprijateljske propagande i uživo beležili naricanje srpskog siročeta na grobu majčinom. U Istočnoj Bosni, blizu Srebrenice, nakon muslimanskog masakra.  

Nije taj primitivni falsifikat prvi profesionalni suicid Večernjih novosti, potpaljivački ples započet je još objavljivanjem tobož nedovršenog Memoranduma SANU, a privremeno okončan uredništvom Dušana Čukića i “lepljenjem” delova iste fotografije, kako bi predizborni miting Slobodana Miloševića u Crnoj Gori, uoči septembarskih izbora 2000. bio masovniji. “Novosti” su, dakle, 1994. objavile “fotografiju” dečaka, zapravo fotošopiranu fotografiju slike Uroša Predića Siroče na majčinom grobu.

Pisalo je u “Novostima”

Dečaku su, saznavalo je verujuće čitateljstvo “Novosti”, ubili oca, majku i celu familiju, a autor je kratkoj formi dao naslov “Bolno podsećanje”. Glavni i odgovorni urednik bio je Radisav Rade Brajović koji je na čelu ovog roto produkta proveo verovatno najcrnjih (konkurencija je velika) 11 godina.

“Najveće žrtve ratova su deca. Tako je i u ovom, najnovijem, u kojem srpski narod ponovo brani svoj goli opstanak. Slika koja je pre godinu i po dana obišla svet, sa groblja kod Skelana, na kojoj ovaj dečak – siroče očajava nad grobom oca, majke i ostale rodbine koju su u ofanzivi pobili muslimani, i dalje potresa sve koji znaju šta je dečja patnja. Dečaka sa slike u međuvremenu usvojila je jedna porodica iz Zvornika, i sada je on učenik prve godine srednje vojne škole.”

Te 1994. godine, mladi kadet imaće, pedantno je izračunao kolega Miloš Vasić, u istraživanju Vremena o ratnohuškačkoj propagandi, svih 115 godina (toliko je prošlo od nastanka slike). Zato su “Novosti”, kako same sebi tepaju,“list kojem se veruje”.

I danas su specijaliteti kuće ogoljena laž, podrška ekstremistima, glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca, sve uz pozivanje na zaštitu temeljnih nacionalnih interesa. Neće se libiti ni da svojataju ljude koji su, mnogo pre početka svih manifestacija ratnohuškačkog ludila, radili u “Novostima”: “Najveća draž druge strane, verovatno i njen najveći domet, bile su aktuelne političke karikature autora Novosti Ranka Guzine, Predraga Koraksića, Dušana Petričića. Oni su, svojim izuzetnim komentarima u crtežu, kao i mnogi drugi koji će im se pridružiti ili će kasnije doći, proslavili naš list na tom poprištu, kao što su i svi oni preko Novosti postali poznati i slavni.“

Treba biti baš neizlečivi đon-obraz, pa ovako nešto smisliti i objaviti. Ovo čitamo u “Novostima”, pa, na žalost, nećemo saznati ko je autor, jer nije potpisan.

Olako žrtvovana profesija

Sve potpisuje glavni urednik, pa je logično, ali nećemo tako, ovo pripisati Miloradu Vučeliću. Drugim se on poslom bavio i na ozbiljniji način, kao direktor Televizije Novi Sad, docnije RTS, utemeljio je velikosrpsku nacinal-hegemonističku propagandu, istina, društvo je bilo je već pripremljeno za nju, organizovanjem uličnih mitinga širom Srbije. Takva se uređivačka politika zasnivala na laži, uvredama, a korišćene su i mračne difamacije, monstruozne izmišljotine poput priloga Rade Đokić o bacanju “srpske nejači” lavovima u sarajevskom Zoološkom vrtu u Pionirskoj dolini. Ili o tome da Davorin Popović, Kemal Monteno, Josip Pejaković i drugi ljudi – simboli Sarajeva i jugoslovenstva drže javne kuće sa maloletnim Srpkinjama.

“Novosti” će, kao i sa ranijim vlasnikom, nastaviti istu uređivačku politiku, nikom ne škodi besplatna oglasna tabla u predizbornoj kampanji, a posle toga, Vučelić može u RTS, izglasaće ga Upravni odbor, iako je prešao sedamdesetu, a “Novosti” će, možda biti uništene.

“Slobodan Milošević je kontrolisao, manipulisao ili se na drugi način služio državnim sredstvima javnog informisanja u Srbiji za širenje preuveličanih i neistinitih poruka o nacionalno motiviranim napadima bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata na srpski narod, kako bi se među Srbima koji žive u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stvorila atmosfera straha i mržnje, koja je doprinela prisilnom uklanjanju većine nesrba, pre svega bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz velikih dijelova teritorije Bosne i Hercegovine”, piše u optužnici protiv srbijanskog predsednika.  

Niko se neće, u naletu novog, svežeg kapitala, setiti pregalačke uloge  “Novosti” i zasluga ove kuće u ratnohuškačkoj propagandi na osnovu koje će se još dugo vladati Srbijom. Ostaće mračna uspomena od kakvih se ovde ionako nikad nije ništa naučilo.

Podeli sa prijateljima

FB  TW