UPOZORENJE: Ovaj tekst sadrži pominjanje afere „Krušik“ i kao takav može izazvati stres pripadnicima vladajućih partija. Čita se na sopstvenu odgovornost.
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić u petak primljen na VMA zbog nespecificiranih kardiovaskularnih problema, gledamo jedan od najbizarnijih medijskih spinova u poslednjih sedam godina. Narativ kaže da je velikom vođi pozlilo usled stresa zbog pitanja o aferi „Krušik“ koja mu je postavljao novinar televizije N1 Miodrag Sovilj.
Građanin koji se informiše samo iz prorežimskih medija naveden je da situaciju zamisli tako kao da je novinar arogantno ispitivao predsednika gurajući mu mobilni telefon u lice, sve dok ovom nije pozlilo od stresa. Nažalost po tu verziju događaja, postoji video snimak na kojem se Vučić vidi kako najpre provocira Sovilja pitajući ga „Jes’ ti, stručnjak, video lepši park od ovog u Evropi?“, zatim nastavlja neprilično da komentariše njegovu redakciju, da bi na kraju bedasto izvrdavao odgovore na pitanja o „Krušiku“. Na snimku predsedniku nije loše, naprotiv. Tek kasnije stigla je vest o tome da mu je pozlilo i da je u bolnici. Od tog trenutka Sovilj dobija tretman kakav bi imao atentator.
Vladajuća stranka ima dugu i prljavu istoriju korišćenja nesreća i tragedija u propagandne svrhe. Upotreba Vučićevog zdravstvenog stanja za obračun sa nezavisnim medijima je ipak novost.
Da bismo stavili ovaj događaj u kontekst, valja podsetiti da Vučića na VMA nije poslala vest da je tokom katastrofalno nekompetentne Čučkovićeve evakuacije Obrenovca život izgubilo pedeset sedam građana. Stres mu nije narušio zdravstveno stanje tokom Lončarove spasilačko-marketinške akcije koja je završena padom helikoptera Vojske Srbije Mi-17 u kojem je život izgubilo sedam osoba. Solidno je podneo i vest o sudaru koji je izazvalo vozilo Zorana Babića uletevši u naplatnu rampu brzinom od preko 90 kilometara na sat i usmrtivši Staniku Gligorijević, kao i spekulacije o tome da li je za volanom bio Babić ili njegov vozač. Zapitkivanje ko je noseći fantomke rušio zgrade u Savamali i vezao noćnog čuvara Slobodana Tanaskovića koji je nedugo potom umro u bolnici Vučić je takođe hrabro podneo. Vesti o smrtnim slučajevima povezanim sa delovanjem njegovih stranačkih kolega je, reklo bi se, navikao da rutinski trpi.
Predsednika Srbije oborilo je na kraju – tako tvrde njegova savetnica za medije, njegovi tabloidi i njegove televizije sa nacionalnom frekvencijom – tek precizno naciljano pitanje novinara Miodraga Sovilja o aferi „Krušik“, koja povezuje državni vrh Srbije sa teškom korupcijom kroz nameštanje poslova privatnoj firmi koja trguje oružjem. Mučki napad dokumentom koji dokazuje povezanost Branka Stefanovića sa firmom GIM je, doduše, delovao sa zadrškom. Predsednik nije posrnuo u trenutku kada je pitanje postavljeno, nego je pokušao da izbegne odgovor uobičajenom kombinacijom osionosti, glumatanja i podsmevanja novinaru. Stres je, izgleda, došao tek kasnije.
Interesantno je da se, nakon sedam godina na vlasti i više desetina medijskih spinova o fantomskim atentatima na Vučića, kao najubojitije oružje ipak pokazalo nezgodno novinarsko pitanje. U tome nema ničega čudnog: predsednik je navikao na to da sa novinarima i voditeljima komunicira u strogo kontrolisanim uslovima, pred sopstvenom publikom, na unapred odobrena pitanja, sa punom slobodom da odgovara kako god i koliko god dugo želi, da se brani kontrapitanjima ili saslušava i preslišava novinare. Soviljevo pitanje o „Krušiku“ bilo je, u tom smislu, monstruozan pokušaj da se predsednik prinudi da se bavi činjenicama u situaciji u kojoj mu one nikako ne idu u korist, čime je za trenutak ozbiljno bila narušena stabilnost njegovih dragocenih kulisa.
Vrlo je teško razlučiti u kojoj meri su zdravstveni problemi velikog vođe bili zaista opasni pošto se vesti o životnoj ugroženosti i pričom da je dva dana bio na aparatima kose sa time da je u ponedeljak bio na radnom mestu, ali o tome ipak ne treba spekulisati. Najbolje je da se sačeka da se propagandni tim konačno uskladi oko toga da li je predsednik umalo umro ili mu već danas nije gotovo ništa, jer se u ovom trenutku emituje obe poruke a jedna ipak isključuje drugu. Konsenzus za sada jedino postoji oko toga da se čak i ovaj događaj iskoristi za skretanje pažnje sa afere „Krušik“.
Čitava operacija uništavanja reputacije novinara Sovilja razvlačenjem njegovog imena po emisijama i iskopavanjem njegovih trinaest godina starih fotografija sa Majspejsa(!) predstavlja uobičajeni pokušaj naprednjačke spin-mašine da baca blato na metu dok se nešto od toga ne zalepi, i deo je šire akcije diskreditovanja televizije N1 kao jednog od retkih preostalih medija koji upražnjava nepopularnu delatnost nezavisnog novinarstva. Međutim, u ovom slučaju čak ni naprednjački propagandisti nisu mogli da učine ništa bolje od odstranjivanja konteksta privatnim fotografijama i lepljenjem etikete pijanice na osnovu toga što Sovilj na jednoj od fotografija drži flašu. Valja međutim primetiti da, ma šta radili sa novinarom, s njegovim pitanjima o povezanosti Branka Stefanovića sa firmom GIM nisu mogli da učine ama baš ništa jer su argumentovana i potkrepljena dokumentima.
Ukoliko je predsednik do te mere fragilan da ga dobar novinar najobičnijim insistiranjem na pitanju obori kao David Golijata, opravdano je zapitati se da li će mu se ista stvar ponoviti sledeći put kad ga se priupita o korupciji u „Krušiku“, a to pitanje je neminovno jer ova afera ima previše dokaza da se na brzinu zataška ili spinuje kao što je u Srbiji postalo uobičajeno. Javnost mora da zna da li je predsednik zdravstveno sposoban da obavlja svoju funkciju čak i kada ga neko nešto pita a tačan odgovor mu je neprijatan i potencijalno inkriminišuć. Ukoliko nije, treba da podnese ostavku. Ukoliko jeste, neka nas poštedi pravljenja atmosfere u kojoj se najobičnije pitanje tretira bezmalo kao atentat.
Podeli sa prijateljima
Lead foto Oscar Ivan Esquivel Arteaga

