Sedmica opasnog preživljavanja

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Zapisi iz vanrednog stanja 2

U vreme ratnog stanja, nakon jednog novinskog, presuditeljskog napisa, ubijen je novinar Slavko Ćuruvija. Opozicija i njeni prvaci, dikcija je primitivnih propagandnih napisa Kurira, Informera, Alo, ili su se sklonili od zajedničke opasnosti, ili pripremaju puč, sve krckajući milione otete od naroda. Dodajmo ovom roto primitivizmu i patriotizam Večernjih novosti, koje su zadužene da, vođene rukom iskusnog propagandiste Milorada Vučelića, dozirano pljuju gastarbajtere koji su se, evo, dovukli kad su nam najmanje potrebni, neki od njih svesni da su zaraženi, potom dokazano bogate fudbalere (po smernici premijerke Ane Brnabić koja im je spočitnula višemilionske ugovore i povratak u Srbiju), ali i da hvalospevima afirmišu zdravstveno osoblje, apotekarice, kasirke.

Za početak, da ne bude ujediniteljske zabune, sve što je srbijanska vlast učinila tokom pandemije virusa korona može se, neka bude zlonamerno anticipiranje, zašto ne, prepoznati u budućoj kampanji za betoniranje vlasti kojoj ćemo, nadajmo se, za par meseci svedočiti. Od čvrste ruke (nije reč o opravdanosti državnih mera – bilo je itekako potrebnih poteza) do podsticanja zajedništva koje personifikuje šef države Aleksandar Vučić. Čovek koji se svakoga dana “obraća naciji”, donoseći u prvi plan svoju egzibicionističku prirodu. I pitanje razgovara li ta osoba sa još nekim osim sa “nacijom”.

Ključne poluge opasnosti tokom pandemije, strah, stigmatizacija i širenje glasina (uputstvo Svetske zdravstvene organizacije) kontrolisane su iz glavnog stožera funkcionisanja Srbije, dozirano plasirane, uz konstantno širenje nedvosmislene “istine” da ljude mogu spasiti samo naprednjački mesija i njegovi ljudi na terenu. U tom kontekstu, finiš prethodne sedmice opasnog življenja obeležilo je opasno zahuktavanje kampanje usmerene ka opoziciji i sužavanje mete na Dragana Đilasa. Bez obzira na to da li vam je Đilas manje ili više antipatičan, ili ga smatrate manje ili više lošim političarem, njemu se, kriminogenom propagandom, obojenom ponovljenim tabloidnim optužbama, ovoga puta opasnim po život, pripisuje pokušaj zbacivanja vlasti koja se bori za spasenje građanstva, preciznije, ugroženog življa. Kriminal u vidu zanata kojim se bave urednici tabloida poprima teške oblike i postaje pretnja po elementarnu bezbednost ljudi koji se suprotstavljaju režimu.

Patriotski primitivizam

U vreme ratnog stanja, nakon jednog novinskog, presuditeljskog napisa, ubijen je novinar Slavko Ćuruvija.

Opozicija i njeni prvaci, dikcija je primitivnih propagandnih napisa Kurira, Informera, Alo, ili su se sklonili od zajedničke opasnosti, ili pripremaju puč, sve krckajući milione otete od naroda. Dodajmo ovom roto primitivizmu i patriotizam Večernjih novosti, koje su zadužene da, vođene rukom iskusnog propagandiste Milorada Vučelića, dozirano pljuju gastarbajtere koji su se, evo, dovukli kad nam najmanje trebaju, neki od njih svesni da su zaraženi, potom dokazano bogate fudbalere (po smernici premijerke Ane Brnabić koja im je spočitnula višemilionske ugovore i povratak u Srbiju), ali i da hvalospevima afirmišu zdrvstveno osoblje, apotekarice, kasirke.

Da li je Jelena Karleuša fizički zlostavljana ne može se sa sigurnošću tvrditi; kaže da nije, a neki roto izbljuvci pouzdano tvrde da je prijavila policiji nekog Duška. O zdravstvenom stanju Duška nema pouzdanih svedoka.

Sve to vreme predsednik moli i upozorava, kupuje, navodno, respiratore po svetu, traži da ga se ne pita kako i odakle, kojim novcima, što nikome i ne pada na pamet.

Na terenu, od vrata do vrata stanova, stvara se prostor za dodatno zastrašivanje, ali i nagrađivanje sluđene populacije, pa će se, primer koji iznosi penzionerka sa Voždovca, soliter u Vojvode Stepe, penzionerima deliti gradski paketi pomoći u kesama sa logom Srpske napredne stranke. Valjda kao uvod u nefunkcionersku kampanju.

Aktivirani su nastojnici iz haustora, eksperti za propagandu još iz vremena intervencije NATO (“Pa, kako pilot vidi da uđe u njega, ako je ‘nevidljiv’ ?!”), prilježne knjigovođe svakog glasnijeg orgazma u zgradi; profunkcionisalo je jedinstvo bez tapšanja po ramenu.

Srbija danas

Kad podvučemo crtu, smrtnim ishodima u dva slučaja obolelih od virusa korona otpočela je treća faza pandemije u Srbiji, od ukupno četiri o kojima nas poučavaju epidemiolozi. Virusom su do nedelje 22. marta zaražene 222 osobe. Ograničenje kretanja policijskim časom i zabranom izlaženja starijim osobama, kako procenjuju epidemiolozi, dalo je rezultate, a suzbijanje epidemije, optimističnije prognoze ukazuju, može se očekivati za ukupno šest nedelja od prvog registrovanog slučaja. Na Aerodrom Nikola Tesla sletela su dva aviona, u prvom su bili kineski epidemiolozi sa iskustvom upravo stečenim u suzbijanju epidemije u ovoj zemlji, a dopremljena je i pomoć u medicinskoj opremi. U Srbiji i dalje nema maski, asepsola, alkohola, zaštitnih rukavica. Procena kineskih lekara, kaže srbijanski ministar zdravstva Zlatibor Lončar, je da građani Srbije moraju da se pridržavaju svih propisanih mera Vlade 29 dana, kako bi broj zaraženih prestao da se povećava.

To, valjda, znači da je Vlada preduzela sve što je neophodno.

Gradski i međugradski saobraćaj su obustavljeni, u Beogradu funkcionišu samo takozvane koridorske linije, neophodne za prevoz medicinskog osoblja i drugih radnika bez čijeg bi angažmana došlo do paralize gradskog života. Ulice Beograda i drugih gradova Srbije su prazne, policijski čas je od 17 do 05h. Još u subotu su se ispraznili parkovi, budući da su, izgleda, građani shvatili kako su deca prenosnici zaraze.

Izazov osveštane kašičice

Nisu, međutim, poštovane sve mere opreza i sve što su lekari danima savetovali; na društvenim mrežama pojavili su se snimci komšiluka koji roštilja, te mladića koji su upriličili turnir u fudbalu (Višnjička Banja). Kriminal je naizgled opao, ali se možda o onom klasičnom više izveštava, budući da teška krivična dela ne treba posebno isticati (“Na klupi žena i njen ljubavnik”, “Ranio devojku, pa se ubio iz puške”). Klasični kriminal su, zapravo, i ne baš mnogo maštovite prevare, vezane za virus, kakvo je sakupljanje novca za zaštitne maske.

Nije klasični kriminal, ali je zanimljivo, popovi i saslužitelji po Srbiji najavljuju da će, bez obzira na opasnost, po kućama osveštati hlorisanu vodu uoči uskršnjeg posta, a u Sabornoj crkvi u Novom Sadu su se vernici pravoslavne vere pričešćivali jednom kašičicom. Iako je patrijarh srpski kazao pastvi da poštuje mere koje vlast propisuje, recimo zabranu okupljanja više od pet osoba na jednom mestu. Popovska kašičica – valjda nije bila zarđala – naravno, nije ni malo bezopasna, ali, svako bi trebalo da ima pravo na izbor. Naravno, sve dok je reč samo o njegovom pravu na život.

O satiri u vreme vanrednog stanja govore za Danas humoristi u pokušaju Zoran Kesić, Mićko Ljubičić, Ivan Ivanović, Nenad Kulačin. “Nestalo je ono bezbrižno ‘Dobro, to se dešava negde tamo i nema šanse da stigne do nas’, a pojavila se neutaživa potreba da se humorom bar malo ublaže strah i neizvesnost”, kazaće Mićko Ljubičić.

Ostale ne želite da čitate, baš kao ni Matiju Bećkovića (isti dnevnik).

Ali, mogli bismo da se podsetimo citata iz romana Na Drini ćuprija koji ovih dana kruži internetom: “A kako se ljudi ne pridržavaju ni najspasonosnijih uputstava, čak ni kad potiču od božjeg Poslanika, ako nisu ‘silom vlasti’ primorani na to, vlast je prilikom svake ‘morije’ ograničavala ili potpuno obustavljala putnički i poštanski saobraćaj.”

Njegovih pet minuta

Sudeći po javnim ispadima, uz predsednika Vučića najviše se vanrednom stanju obradovao procenitelj javnog mnjenja koji se bavi marketingom Nebojša Krstić, koji je odmah pomislio da je, uprkos brojnim ograničenjima kojima se razmahivao poslednjih godina, došlo njegovih pet minuta. Da se, čemu eufemizmi, osveti onima što su ga, kao razmaženu tužibabu, ubijali u pojam, analizirajući njegovo uvlačenje režimu. “Ako se mora vršiti dezinfekcija prostorija u kojima postoji infekcija, neophodno je izvršiti i deratizaciju javnog prostora od svih koji svesno, namerno i organizovano obmanjuju građane i destabiliziju sistem njihove zdravstvene zaštite”, piše Krstić u kolumni za Blic. Podseća na to da je u akciji “Sablja” bilo uhapšeno 11.000 ljudi, a da bi, u akciji koju je nazvao “Dezinfekcija i deratizacija”, “bilo dovoljno privesti desetostruko manje”.

Krstićev vokabular i preteći tonovi bili su intonirani tako da se prizemno dodvori vlastima, odnosno Aleksandru Vučiću lično, nagoveštavajući da će sada svi koji su se iživljavali nad njegovim pretnjama, platiti za sve. Jer, eto, postoji zakon, odnosno stanje u kojem neće smeti da se brutalno podsmevaju njegovoj veličini (beše, fakat, toga onoliko). Te nesreće, kad Vučić izusti da i njegovi oponenti mogu da pišu šta hoće postoje. Zapravo, bilo bi neobično da je drugačije – ovako imamo iščašenu javnu scenu u Srbiji baš kao da se ništa ne dešava.

Dešava se, a i dešavaće se.

Podeli sa prijateljima