Pisma iz Amerike
Video sa Flojdovim ubistvom je imao efekat šok terapije. I prije se znalo i govorilo o brutalnosti policije, ali ovoga puta to je bilo očito i lako dokazivo. Bez obzira na prisutan rasizam u američkom društvu ogromna većina Amerikanaca podržava multikulturalni karakter njihove zajednice i smatra da je “sredina” najbolja politička opcija. Bez obzira da li su za Bajdena ili ne, oni misle da je Tramp otišao predaleko forsirajući glasače da se opredjeljuju na osnovu rasnog kriterijuma. Pitanje međurasnih odnosa dobija drugačije tumačenje i udaljava se od onog na šta su mogli republikanci da računaju npr. prošle godine. U ovom trenutku raste osjećaj da se nešto mora izmijeniti i da je sa Trampom to nemoguće.
Istorija ima stotinu lica
Naoružani bijeli desničari okupili su se 4. jula, na Dan nezavisnosti, u gradu Getisburg (Gettysburg) da bi zaštitili američku zastavu od anitifa-e i “radikalnih” učesnika anti-rasnih protesta. Getisburg u Pensilvaniji je u svijetu američkih istorijskih simbola jedno od najvažnijih mjesta. Od 1. do 3. jula 1863. godine ovdje se odigrala presudna bitka tokom američkog građanskog rata. U bici, u kojoj je poginulo najviše ljudi u jednom danu tokom četiri godine dugog rata, Unija (sjever) je nanijela poraz nadirućim snagama sa juga i preokrenula tok rata, putanju američke istorije i možda istorije svijeta u 20. vijeku. Za mnoge na jugu Getisburg je simbol stradanja, herojstva i požrtvovanja. Priče o građanskom ratu hrane njihove ideale o “pravednom društvu” koje je postojalo na tradicionalnom jugu, organizovanom oko konzervativnih hrišćanskih normi i ropstva.
Ovaj mit nije jedinstven za Ameriku. Naprosto, ne postoji narod na svijetu koji nema svoj Getisburg ili Gazimestan. Kao i na svakom drugom mjestu, događaj od 4. jula ove godine ima posebno značenje kada se stavi u širi istorijski, kulturološki i dnevno-politički kontekst. Njihovo okupljanje je izazvano objavom na lažnoj fejsbuk stranici nekoliko dana prije Dana nezavisnosti. Lažni poziv antifa-e da se njeni simpatizeri okupe u Getisburgu kako bi spalili američku zastavu, simbolično označavajući kraj američke demokratije i kulturne, rasne raznolikosti treba gledati kao jednu epizodu u odmjeravanju snaga uoči predsjedničkih izbora ove godine.
Ipak, pojava naoružanih ekstremnih grupa na jugu u posljednje vrijeme, kao što su sve popularniji “bugalo momci” (boogaloo bois), može da ukazuje na dalje pogoršanje međurasnih odnosa. Mnogi umjereni Amerikanci se plaše da će politički ekstremi sa obje strani zapaliti iskru velike nestabilnosti, pa i mogućih oružanih sukoba širom zemlje.
Nije nikakvo čudo da je predsjednik Tramp podržao naoružane “čuvare tradicije”. To i nije iznenađenje jer tzv. južnjačka strategija uz argumente o jačanju američke ekonomije ključ pobjeda skoro svih republikanaca na izborima od pedesetih godina prošlog vijeka pa do danas.
Republikanska pobjednička kombinacija
Južnjačka strategija je bila recept za pridobijanje razočaranih bijelih siromašnih glasača na jugu Amerike. Ronald Regan je, na primer, imao jedan od značajnijih predizbornih skupova u okrugu poznatom po divljanju Kju Klus Klana, Džordž Buš stariji je koristio slučaj Villija Hortona (Willie Horton) da suptilno poistovjeti Afroamerikance sa kriminalom i nesigurnošću. Vili Horton je Afroamerikanac osuđen za ubistvo u Masačusetsu, kome je na osnovu programa o reintegraciji bilo omogućeno da koristi slobodan vikend kako bi vidio svoju familiju. On se nije vratio u zatvor već je na slobodi počinio niz zločina zbog kojih je ponovo uhapšen na jugu Amerike. Buš je koristio ovo kako bi optužio demokratskog protivkandidata Dukakisa, koji je bio guverner Masačusetsa da ne čini dovoljno kako bi se suprotstavio kriminalu i nasilju.
I Tramp je učinio nešto slično 2016, samo što su meta njegovih napada bili Meksikanci i migranti iz Južne i Centralne Amerike. Svoju kampanju ove godine je počeo u Tulsi (Tulsa), Oklahoma, poznatoj između ostalog i po jednom najgorih rasnih incidenata u istoriji SAD. Tokom nekoliko dana, 1921. godine, bijela gomila, naoružana od strane gradskih vlasti, napadala je bogate crne sugrađane koji su živjeli u dijelu grada poznatom kao “crni Vol Strit (Wall Street)”.
Vremenom, republikanci su postali dominantno bijela partija.
Kako je Stiv Benon (Steve Bannon), bivši Trampov savjetnik i ideolog bijelog ekstremizma objasnio formulu za dobijanje izbora – potrebno je natjerati demokrate da govore što češće o rasizmu tokom izborne kampanje.
Vođen logikom južnjačke strategije Predsjednik Tramp je gradio i gradi svoju ekonomsku strategiju. Ona počiva na porukama o Americi koja će biti opet moćna ako se okrene sebi i ojača ekonomiju koja će omogućiti poslove osiromašenoj bijeloj radničkoj klasi na jugu i srednjem zapadu. Suprotstavljajući se tzv. “zelenoj ekonomiji”, u ratu sa tehnološkim divovima sa zapadne obale, kao što su Amazon ili Majkrosoft, koji šire “kulturu globalizma”, Tramp je tradicionalne vrijednosti povezao sa tradicionalnim industrijskim granama i podrškom daljem iskorišćavanju neobnovljivih prirodnih bogatstava. “Mi ćemo i dalje kopati ugalj”, jedna je od najpoznatijih krilatica sa prethodnih izbora. Odluka o povlačenju iz Pariskog klimatskog sporazuma je logičan korak za onoga ko je pratio Trampovu predsjedničku kampanju.
Politički zemljotres zvani – COVID-19
Mora se priznati, da je sve do pojave pandemije COVID-19, američka ekonomija bila u uzletu i da je Tramp na tome gradio svoju strategiju za nove četiri godine u Bijeloj kući. Još u februaru se činilo da će reizbor istog predsjednika biti najvjerovatnija opcija. Međutim, pandemija i ubistvo Džordža Flojda praćeno sve-američkim anti-rasnim protestima su izazvali društvene i političke potrese koje niko nije očekivao.
Korona je došla niotkuda i potpuno pomiješala karte. Ekonomija živi teške dane. Iako su brojke nešto bolje krajem juna, nezaposlenost je i dalje preko 12%. To je gore nego tokom “Obamine ere”, što je za Trampa bolna istina koju treba prikriti.
Pokušaji da se ekonomija oživi brzim otvaranjem, što su snažno podržavali republikanski guverneri sa juga zemlje, kako bi mogli da okrive demokrate za “neodlučnost” u borbi sa koronom, završili su se nekontrolisanim širenjem bolesti u državama koje bi trebalo da čine bazu za Trampov pobjedu 2020.
U ovoj rizičnoj igri, nošenje maske i poštovanje preventivnih pravila postaje političko pitanje. U pojedinim državama juga građani smatraju da je nošenje maske “smicalica demokrata” kojom se ograničava njihova sloboda da odluče kako će se ponašati na javnim mjestima. Nošenje maske se poistovjećuje sa globalizacijom i liberalizmom. U tome ih podržava sam predsjednik koji se tek prije neki dan prvi put pojavio u javnosti sa maskom na licu. Politizacija je praćena ili pseudo-naučnim uputstvima kako da se građani odbrane od infekcije ili je se opasnost od COVID-19 minimizira. U želji da osnaži podršku bijele radničke klase, predsjednik je donio niz uredbi kojim se stranim radnicima otežava dalji boravak u SAD.
Međutim, ako je vjerovati brojkama, to nije dovoljno da se suprotstavi rastućem nezadovoljstvu građana. Mnogi su bijesni nedostatkom nacionalne strategije za borbu protiv pandemije, minimiziranjem opasnosti od COVID-19 od strane republikanskih guvernera i širenjem bolesti na jugu. Prema najnovijim istraživanjima javnog mnjenja, Tramp bi mogao da izgubi u državama gđe je lako pobijedio, kao što je Florida i Pensilvanija. Ne samo to, čak je i Teksas postao mjesto neizvjesne borbe, jer je razlika u podršci između dva kandidata, Donalda Trampa i Džoa Bajdena, na nivou statističke greške.
Da li Amerikanci vjeruju u klimatske promjene?
Priča o klimatskim promjenama i “zelenoj industriji” je dugo smatrana omčom oko vrata demokrata. Smatralo se da promovisanje transformacije američke industrije mač sa dvije oštrice jer će dovesti do otpuštanja većeg broja radnika koji rade u tzv. “prljavim” granama industrije i povećati troškove proizvodnje energije. Lideri demokrata su zato dugo bili razjedinjeni oko ovog pitanja.
Međutim, izgleda da se odnos Amerikanaca ubrzano mijenja. Istraživanja Galupa od prije nekoliko mjeseci ukazuju da skoro 60% Amerikanaca misli da je kvalitet vazduha i očuvanje životne sredine na niskom nivou. Preko 70% bi željelo da vidi jasniju državnu strategiju, strožije zakone i više projekata koji bi promovisali korišćenje održive energije.
Zato je predsjednički kandidat Bajden predložio plan za borbu protiv klimatskih promjena vrijedan dva triliona dolara. Tramp je, očekivano, napao ovaj plan, ali demokrate, uključujući i tradicionalno krilo partije, sada vjeruju da pitanje klimatskih promjena ne smanjuje, nego uvećava šanse za pobjedu. Istraživanje sprovedeno nakon Bajdenovog plana pokazuje da 55% onih koji bi izašli na izbore podržavaju ulaganje u čistu energiju.
Južna pruga je konstanta, ali je južnjačka strategija možda promjenljiva
Srbija ima “južnu prugu”, tj. zagarantovane glasove za onog ko je na vlasti. Opozicija kao politička mogućnost ne postoji. Vuk Drašković, u vrijeme dok je još bio opozicija, a ne politička dekoracija, pričao je kako su ga mještani jednog sela na jugoistoku Srbije lijepo dočekali obećavajući da će za njega da glasaju “kad jednom postane vlast”.
Za razliku od srbijanske, Trampova južna karta ovog puta izgleda prilično iskrbano, iako je ne treba nikada potcjenjivati. Ubistvo Džordža Flojda i protesti koji ne prestaju nedjeljama, promijenili su gledanje mnogih Amerikanaca na pitanje međurasnih odnosa. Da li je ova promjena trajna, trenutna, nedovoljna ili kozmetička je pitanje na koje ćemo dobiti odgovore u vremenu pred nama. Ona je ipak dovoljna da utiče na ishod izbora u novembru.
Video sa Flojdovim ubistvom je imao efekat šok terapije. I prije se znalo i govorilo o brutalnosti policije, ali ovoga puta to je bilo očito i lako dokazivo. Bez obzira na prisutan rasizam u američkom društvu ogromna većina Amerikanaca podržava multikulturalni karakter njihove zajednice i smatra da je “sredina” najbolja politička opcija. Bez obzira da li su za Bajdena ili ne, oni misle da je Tramp otišao predaleko forsirajući glasače da se opredjeljuju na osnovu rasnog kriterijuma. Pitanje međurasnih odnosa dobija drugačije tumačenje i udaljava se od onog na šta su mogli republikanci da računaju npr. prošle godine. U ovom trenutku raste osjećaj da se nešto mora izmijeniti i da je sa Trampom to nemoguće.

Da li je sve ovo dovoljno da vidimo novu američku administraciju nakon novembra?
Da li je promjena moguća? Ako je vjerovati rezultatima istraživanja javnog mnjenja, onda je odgovor da. Međutim, treba biti oprezan. Ostalo je još četiri mjeseca do novembra i mnogo se toga još može dogoditi do tada. Treba se sjetiti istraživanja prije predsjedničkih izbora 2016. koja su davala prednost Hilari Klinton. Ili istraživanja uoči Bregzita – po njima, Britanija bi još bila članica EU.
U Britaniji postoji izraz – stidljivi glasači (shy voters). On se odnosi na one koji glasaju mahom za političare koji promovišu ideje i politike koje se smatraju na granici prihvatljivog, da li je to u pitanju odnos prema strancima, rasni odnosi, klimatske promjene, Bregzit ili neke ljevičarske ideje. Tokom istraživanja oni rijetko otkrivaju za koga će stvarno glasati, ističući kao moguću opciju kandidate koji su društveno prihvatljiviji.
Mnogi smatraju da su “stidljivi glasači”, tj. oni koje ne možemo da prepoznamo, a svuda su oko nas, donijeli pobjedu Trampu 2016. Da li će oni biti ključni činilac novembra 2020 teško je reći. Kao što postoje oni koji očekuju da se nešto ozbiljno promijeni, postoje i oni koji ne žele tu promjenu.
Američko izborno tijelo je veoma dinamično i jedan događaj bi mogao da promijeni trenutni trend – na primer, da Amerika pronađe vakcinu protiv COVID-19 prije novembra, što bi Tramp predstavio kao svoju pobjedu.
Lead foto: Stormy, Ruth Hamill, ulje na platnu
Pročitajte i prethodni post – Kad bi 4. jul mogao malo da zakasni ove godine.
Podeli sa prijateljima


