Below you'll find a list of all posts that have been tagged as “Vesko Garčević”
Posljednje istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava u Crnoj Gori (CEDEM) je potvrdilo da većina građana, njih 61%, želi nezavisnu Crnu Goru integrisanu u evro-atlantske strukture. Da li će moderna muzika ili “vizantijska simfonija” biti na repertoaru u narednom period zavisi od toga hoće li transformacija crnogorskog političkog sistema biti demokratska ili teokratska. Za razliku od “žuči i meda”o kojima govori Njegoš, ove dvije stvari smiješano ne mogu se piti.
O čuvenim pregovorima Srbije i Kosova od prije desetak dana u Vašingtonu pisano je dosta. Pisano je dosta i o, najvjerovatnije, kratko-živućem sporazumu dvije strane. Najviše je ipak ko-mentarisan nesvakidašnji, za mnoge po Srbiju ponižavajući, susret između predsjednika Tram-pa i predsjednika Vučića.
Na našim prostorima se malo što promijenilo posljednjih decenija, iako su možda došli neki drugi ljudi da se bave politikom. Oni su zapravo avatari, glasnici istih ideja, iste retorike, istovjetne ikonografije koja nas je bacila na koljena početkom devedesetih i gurnula, kao što je to Ante Marković zlokobno prognozirao 1990. godine, u zapećak Evrope – tj. u vječnu čekaonicu.
Širenje uticaja Kine u Evropi je relativno novi politički i ekonomski fenomen. U zapadnoj Evropi, Kina koristi svoje poslovne odnose sa evropskim kompanijama koje se bave visokom tehnologijom, istraživanjem i razvojem kako bi izvršila transfer tehnologije i ispunila ciljeve formulisane projektom – Napravljeno u Kini 2025. Iako region ne može mnogo toga da ponudi Pekingu, kako svojom veličinom, tako i svojim tehnološkim resursima, evidentno je da je posljednjih godina Kina višestruko uvećala svoje ekonomsko i političko prisustvo na Zapadnom Balkanu.
Kada učenik ne napreduje uprkos godinama (nekakvog) truda, to ne govori samo o kvalitetu učenika, već i o strategiji/pristupu profesora. Odnosi između Zapadnog Balkana i EU podsjećaju na priču o nezainteresovanim učenicima i nemotivisanim profesorima. Učenici obećavaju da će biti bolji, ali ništa ne čine da se to stvarno desi, a profesori i nijesu mnogo zainteresovani da se situacija popravi. Zapravo, njima u ovom trenutku odgovara da školovanje traje što duže, da ne kažem neograničeno.
Video sa Flojdovim ubistvom je imao efekat šok terapije. I prije se znalo i govorilo o brutalnosti policije, ali ovoga puta to je bilo očito i lako dokazivo. Bez obzira na prisutan rasizam u američkom društvu ogromna većina Amerikanaca podržava multikulturalni karakter njihove zajednice i smatra da je “sredina” najbolja politička opcija. Bez obzira da li su za Bajdena ili ne, oni misle da je Tramp otišao predaleko forsirajući glasače da se opredjeljuju na osnovu rasnog kriterijuma. Pitanje međurasnih odnosa dobija drugačije tumačenje i udaljava se od onog na šta su mogli republikanci da računaju npr. prošle godine. U ovom trenutku raste osjećaj da se nešto mora izmijeniti i da je sa Trampom to nemoguće.
Kao da ovogodišnji 4. jul potvrđuje ova predviđanja Amerikanaca. Kao da je Dan nezavisnosti došao u pogrešno vrijeme. Bilo bi bolje da je sačekao malo. Umjesto vatrometa, uznemirujuće vijesti o porastu oboljelih od COVID-19 na jugu i zapadu. Protesti protiv rasizma ne jenjavaju. Brojke o ekonomskoj situaciji su uznemirujuće. Vrijeme je iskušenja za predsjednika Trampa koji bi isto tako volio da ga predsjednički izbori preskoče ove godine.
U našem političkom univerzumu formiranom uglavnom na premisama politike iz predgrađanskog društva ne postoji mnogo prostora za moderne političke ideje razvijene u posljednjih dvadeset, trideset godina u svijetu na koji se mi uporno pozivamo. Ne smijem ni da pomislim na političku alternativu poput partije pirata. Partija koja bi pitanje jednakih prava LGBTQ+ građana imala na vrhu ljestvice prioriteta i osvojila pristojan broj glasova na izborima je putovanje u drugi politički univerzum. Ovdje mislim na ono što je u međuvremenu postalo opšteprihvaćeno dobro u zapadnim demokratijama. Da li iko vidi prostor za formiranje ozbiljne partije zelenih u ijednoj državi regiona? Ko ozbiljno zastupa interese ljudi koji bi željeli da održivi razvoj i očuvanje životne sredine bude jedna od okosnica javne debate u društvu? Niko ozbiljan.
Drveće na jugu neobično voće krasi
Krv njihovo lišće i korijen kvasi
Povjetarac juga crna tijela njiše
Neobični plodovi na topoli vise
Koliko prosječni Amerikanci znaju o drugima? Malo ili ništa, biće najčešći odgovor ako anketirate građane u drugim djelovima svijeta. Zaista, prosječni Amerikanci ne znaju mnogo o drugima, niti ih to, zapravo, zanima. Oni imaju svoj svijet u kojem se njihov život odvija, kao što ljudi u Kini imaju svoj svijet, ljudi na afričkom kontinentu svoj, kao sto na kraju krajeva, mi imamo naš mali svijet da nas čini srećnim ili nesrećnim – svijet jeftinih reality programa koji dotiču skoro svaki pedalj naše svakodnevnice.
Kada osjetim nostalgiju za mjestima i predjelima odakle dolazim, najčešće posežem za kompozicijom Ibrahim Maalouf-a – Beirut. Sve ono sto čine moja sjećanja na krajeve koji su činili zemlju koja se zvala Jugoslavija ili kraj koji mnogi s ponosom zovu Balkan, a koje ja smatram neodvojim dijelom mog bića, nalazim u slikama videa koji nadopunjuje njegovu muziku.
Često se dešava da se par sprema za zajednički život, a da zapravo ni jedan ni drugi partner nijesu spremni za to. Ljubav je uvijek bila sporedni glumac u njihovoj vezi; nepovjerenje je prikriveno ali jako; duboko u sebi oboje razmišljaju o nekom “trećem” ili boljem rješenju, ali i dalje javno tvrde kako je sve u redu. Ovo tako podsjeća na sadašnji odnos Evropske Unije (EU) i zemalja Zapadnog Balkana (ZB). Brisel ponavlja da je posvećen ovom dijelu Evrope, a zapravo naš region odavno nije na listi prioriteta. Lideri ovih, problemima opterećenih i za EU sve manje značajnih, zemalja pričaju o reformama, a zapravo se time sve manje bave.
