Još jedna godišnjica državnog ubistva u Topčideru

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Zlikovci iz sigurne kuće

Zločinom u Topčideru samo je naizgled okončana agresija Srbije na Bosnu i Hercegovinu, započeta naoružavanjem bosanskih Srba, prekomandom oficira preimenovane Jugoslovenske narodne armije iz Srbije u BiH, mobilizacijom dobrovoljaca, vikend - pljačkaša, pružanjem logistike, isplaćivanjem ratnih i mirnodopskih zarada oficirima, odnosno njihovim porodicama. Agresija je nastavljena, ispostavlja se, i ne tako simboličnim činodejstvovanjem nekadašnjeg poslanika Srpske radikalne stranke Aleksandra Vučića, maja 2017. predvodnika stranačkih aktivista u akciji tokom koje Bulevar Zorana Đinđića postaje "Bulevar Ratka Mladića"

Kao da se nazire još jedan dokaz prikrivanja dvostrukog državnog ubistva, navodni novi, naizgled krucijalni detalj istrage o topčiderskom zločinu, ubistvu dvojice gardista, pripadnika Vojske Srbije, 5. oktobra 2004, saopštio je javnosti advokat Predrag Savić, zastupnik porodice Dragana Jakovljevića, jedne od žrtava. On tvrdi da su ubijenim vojnicima Draganu Jakovljeviću i Draženu Milovanoviću parafinske rukavice, dokaz da su pucali, podmetnute, odnosno zamenjene. Ovu informaciju Savić je čuo 8. decembra prošle godine od Aleksandra Vučića, tadašnjeg predsednika Vlade Srbije, na sastanku Vučića, ministara odbrane, pravde i policije, advokata i roditelja ubijenih. Predsednik Srbije rekao je 5. oktobra ove godine da se ne seća da li je pominjao parafinsku rukavicu, već "ono do čega su službe došle". Kada je pomenut test parafinska rukavica, Vučić je rekao da je "progovorio jedan oficir", na šta su, kaže Savić, prisutni funkcioneri "klimali glavom".
Nakon nalaza dve komisije (nezavisne koji je nesporan), gomile izmišljotina i laži, denuncijacija, osnovanih i besmislenih sumnji, udarničkog rada vojnoobaveštajnog aparata na diskvafifikaciji svih aktera - svako ima pravo da veruje predsedniku Srbije. Države koja je čuvala oficira optuženog za zločin genocida.
Kao što ima pravo da sumnja u sve do poslednje čaure.

Ruganje Ustavnom sudu

Srbija je nastavila rat, ovoga puta protiv sebe same; Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević ubijeni su pre 13 godina na straži, preciznije u patroli, dok su čuvali "Karaš", podzemno komandno sklonište na lokaciji Topčider, navodno najbezbednije mesto u državi. Milovanovića i Jakovljevića ubilo je obezbeđenje komandanta Vojske Republike Srpske, haškog optuženika Ratka Mladića, a obaveštajne službe pokušale su da zataškaju zločin, koristeći široku lepezu neljudskosti, omalovažavanja ubijenih gardista, njihovih porodica i sudskih veštaka.

Možda je o ovom "progovorio" neki oficir, a možda je reč o baljezgariji kompletnog idiota. U ime naroda.

Gardisti su ubijeni, zapovednik VRS je živ,Vlada Srbije odlukom donetom 3. oktobra garantuje Haškom tribunalu da Mladić neće pobeći, ako mu se dozvoli lečenje i odbrana sa slobode.

Nakon svih opstrukcija, bezočnih izmišljotina vojne istrage koja tvrdi - najpre - da je Milovanović ubio Jakovljevića, pa ispalio rafal u sebe, a potom da je bilo obrnuto, verzije dobijaju nadrealistične razmere: "Nalaže se Višem javnom tužilaštvu u Beogradu i Višem sudu u Beogradu da preduzmu sve mere kako bi se pretkrivični postupak okončao u najkraćem roku", obavezujuća je presuda Ustavnog suda. Uzaludna, dakle.

Predsednik Srbije u vreme topčiderske tragedije bio je Boris Tadić koji obećava da će se oglasiti kada budu urađeni nalazi laboratorije američkog Federalnog istražnog biroa. Laže, nikad se nije oglasio. Nema sumnje da zna sve o zločinu, bio je direktni svedok činjenice da je Srbija pokrenula državnu mašineriju zaštite učesnika i svedoka ratnih zločina.

Otkrijte ubice vojnika!

Povodom trinaeste godišnjice od ubistva gardista u Topčideru (5. 10. 2004 - 5. 10. 2017.)

Navršava se već trinaest godina od ubistva vojnika Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića, a njihov ubica je na slobodi. Štaviše, i pored odluke Ustavnog suda, najviše sudske instance u Srbiji, kojom se Višem tužilaštvu i Višem sudu u Beogradu nalaže ubrzavanje procesa istrage, postupak je još uvek u predkrivičnoj fazi. Dokazano je da su dvojica pripadnika Gardijske brigade ubijena na straži 5. oktobra 2004. u krugu topčiderske kasarne u neposrednoj blizini vojnog objekta „Karaš“, pored ulaza u sklonište koje je trebalo da bude najbezbednije mesto u državi. Ni danas nakon zločina država nije pogledala istini u oči i nije javno priznata čak ni mogućnost da su vojnici pre smrti videli tada najtraženijeg haškog begunca Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (za čije je lečenje u Srbiji vlada nedavno dala skandaloznu i sramotnu garanciju).

Opstrukcija istrage propraćena je neistinama, i to je jedino što se i danas servira građanima i građankama Srbije, uz bezočno i nemilosrdno povređivanje porodica ubijenih mladića. Ključni nalaz Nezavisne komisije, da je vojnike ubilo treće lice, potvrđen je u referentnim laboratorijama. Međutim, ta činjenica, kao i nesporni podatak da je u vreme zločina u topčiderskoj kasarni bila smeštena jedinica koja je štitila Ratka Mladića, ne dopiru do javnosti Srbije. Žmuri se pred činjenicom da je R. Mladić, osnovano osumnjičen za osmišljavanje i realizaciju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, godinama boravio u Srbiji, svojoj „sigurnoj kući“.

Posebno je indikativno to što je krajem prošle godine najavljeno formiranje nove komisije za istragu ubistva, ali ta se komisija do danas još nije sastala, a još manje započela sa radom. Ukratko, ništa se ne radi, a državni vrh nastavlja sa svojom sramotnom strategijom davanja lažnih obećanja.

Stoga od državnog vrha (u prvom redu od ministarstava policije, odbrane i pravde) zahtevamo i zahtevaćemo:

  • Da se odmah prekine sa opstrukcijom istrage ubistva Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića;
  • Da se konačno saopšti prava istina i o ubistvu vojnika, kao i o skrivanju Ratka Mladića u objektima Vojske Srbije. To je jedini način da se Srbija odmakne od ratne prošlosti i zločina počinjenih u njeno ime
  • Da nadležne institucije kazne sve naredbodavce i počinioce zločina u Topčideru i da se obezbedi pravda za porodice žrtava!

I ovom prilikom zahtevamo da se prestane s politikom nekažnjivosti zločina, kako zločina u ratu, tako i zločina u miru!

Žene u crnom
Beograd, 4. oktobra 2017.

Odgovor iz krimića

Sve zna i ekspert za zataškavanje kapetan Vuk Tufegdžić koji će bezočno vređati i diskvalifikovati žrtve, roditelje ubijenih, eksperta sudske medicine, ali i zdrav razum svakoga ko se usudi da ga sluša.

"Nije izdao naredbu za pretresanje objekata, kao i osoba u blizini mesta ubistva gardista. Nije saslušao stanare iz obližnjih zgrada iz kojih se moglo videti ubistvo. Uništio je dokaze naredivši da se proseje zemlja. Od 14 pronađenih čaura, samo 11 je poslao na balističku analizu. Nije naredio da se uzme parafinska rukavica od svih iz objekata, kao ni da se uradi analiza DNK tragova na automatskim puškama", piše u optužnici protiv Tufegdžića.

Slučaj je zastareo, nismo sumnjali u takav ishod.

Vojna obaveštajna služba preti, ministar vojni Prvoslav Davinić poziva se na svoj hobi, iživljava se kao i Tufegdžić: "Obdukcioni nalaz je sadržao neke elemente zbog kojih sam kao laik, ali ljubitelj kriminalističkih romana počeo da postavljam određena pitanja..."

Zločinom u Topčideru samo je naizgled okončana agresija Srbije na Bosnu i Hercegovinu, započeta naoružavanjem bosanskih Srba, prekomandom oficira preimenovane Jugoslovenske narodne armije iz Srbije u BiH, mobilizacijom dobrovoljaca, vikend - pljačkaša, pružanjem logistike, isplaćivanjem ratnih i mirnodopskih zarada oficirima, odnosno njihovim porodicama. Agresija je nastavljena, ispostavlja se, i ne tako simboličnim činodejstvovanjem nekadašnjeg poslanika Srpske radikalne stranke Aleksandra Vučića, maja 2017. predvodnika stranačkih aktivista u akciji tokom koje Bulevar Zorana Đinđića postaje "Bulevar Ratka Mladića". Utemeljeno optuženog za najmasovniji zločin u Evropi posle Drugog svetskog rata.

Nastavak agresije drugim sredstvima

"Naša današnja akcija 'Sloboda u pet do 12' je sprovedena zato što u Srbiji ne postoji sloboda i jer deca i mladi ljudi, ali i svi ostali ljudi, nemaju pravo da misle drugačije od antisrpskog režima Borisa Tadića i Vojislava Koštunice", izustio jeAleksandar Vučić.

Pet meseci kasnije, prilikom rasprave o izmenama Zakona o postupku za ratne zločine, poslanik Vučić držaće tablu sa natpisom "Sigurna kuća za Ratka Mladića". Kazaće u raspravi da je to znak dobrodošlice: "Ja želim u znak otpora prema vama da vam pokažem ovaj plakat i da vam kažem da je kod nas general Mladić dobrodošao. I, sasvim sigurno može dobro da se oseća - ova kuća koliko za vas nije sigurna za generala Mladića, za nas je sigurna. Naše poslaničke klupe, naše poslaničke kancelarije su sasvim sigurne."

Ratko Mladić je, kako su na suđenju govorili njegovi jataci, često u Topčideru obilazio jedinicu zaduženu za njegovu bezbednost. Iznutra, iznutra poslednje je što je izgovorio gardista Dražen Milovanović. U julu 2012. porodice ubijenih vojnika dobile su anonimna pisma iste sadržine, u kojima pošiljac tvrdi da su njihovi sinovi "ubijeni zbog Ratka Mladića". Glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte u više navrata dobila je informaciju da se Mladić krije u objektu "Karaš".

Podmetnute parafinske rukavice?

Dva ubijena vojnika, mnogo državnih zlikovaca.

Kakvi neljudi.

Podeli sa prijateljima

FB  TW