O emigrantskoj sudbini oponenta autokratskoj vladavini
Posljednji politički progon i pritisak započeo je nakon što su bosanskohercegovački mediji preneli njegov intervju ‘Kako se otresti velikosrpske mitomanije?’, koji je dao portalu Remarker
Bilo je mnogo razloga da Remarker prošle godine zatraži i dobije intervju od banjalučkog pravnika i kulturologa Srđana Šušnice, čoveka koji je već dugo jedan od najglasnijih i najžešćih kritičara autokratske vlasti Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Ispostavilo se da su intervju koji smo objavili pod naslovom “Kako se otresti velikosrpske mitomanije?” preneli vodeći bosanskohercegovački mediji i, što je još važnije, da su ga pažljivo pročitali gospodari ljudskih sudbina u RS. I da je taj napis postao jedan od razloga za nove pretnje i pritiske kojima je Šušnica bio izložen.
Danas naš sagovornik ne istupa javno, napustio je Banjaluku u februaru ove godine, dok je protiv njega bio u toku disciplinski postupak, koji će, kao što se i očekivalo, završiti otkazom. U rešenju o otkazu nedvosmisleno se konstatuje zloslutni verbalni delikt, budući da se navodi kako je Šušnica “odgovoran što je u periodu od 26. jula 2015. do 28. aprila 2018. godine i dalje, javno manifestovao svoja politička uvjerenja na štetu javnog ugleda revizora i profesionalni status i javni ugled Glavne službe za reviziju javnog sektora na način da je javno iznosio stavove kao što su: da je Republika Srpska ‘genocidna tvorevina’, da vlasti u RS i Srbiji zloupotrebljavaju Dejton za multicipliniranje i ponavljanje nepravde te za učvršćivanjem svih posljedica genocidnog homogeniziranja Srba na jednoj očišćenoj teritoriji i drugo”.
Ostaje nejasno u kakvoj su vezi “ugled” revizora i genocid, ali i jasno to da je reč o primitivnoj i brutalnoj represiji.
Sve konstatacije iz državne kuće u kojoj je Šušnica bio zaposlen su, naravno, tačne, iako nije teško pronaći i teže kvalifikacije koje je iznosio o režimu Milorada Dodika, za koga je zatražio i hapšenje. Možda optužbe za teški kriminal i korupciju, trgovinu narkoticima, jer je javno optuživao vlast da se pretvorila u narko kartel. Suštinski, u razbojničko deoničarsko društvo, posebno osetljivo kada mu je ugrožen krvavo stečeni kapital.
Pretnje iz režimske kuhinje
Srđan Šušnica je mirno podnosio teret javnog iznošenja vlastitih stavova, a onda je početkom ove godine dobio pretnju da će završiti kao David Dragičević. Policija nije preduzela ništa da pronađe osobe koje su mu pretile. Napustio je Banjaluku, a potom i Bosnu i Hercegovinu, televizija N1, te dnevnici Avaz i Oslobođenje, kao i vodeći portali u BiH preneli su sledeću vest:
“Srđan Šušnica, kulturolog, diplomirani pravnik i publicista, napustio je Banju Luku zbog učestalih prijetnji smrću, koje su upućivane njemu i njegovoj porodici.
Advokat Senad Pećanin potvrdio je za Avaz da je Šušnica napustio Banju Luku zbog prijetnji. Detalje o tome Pećanin, kaže, ne može iznositi iz sigurnosnih razloga svog klijenta. Ipak, Pećanin je potvrdio da je Šušnica, između ostalog, dobio i prijetnju da će završiti kao ubijeni David Dragičević.
‘Srđan je s porodicom napustio Banju Luku. Dobivao je ozbiljne prijetnje, koje su se ponavljale već duže vrijeme. Prijavio je sve i policiji, ali ništa nije poduzeto. Odnosno, poduzeto je to da su ga suspendirali s radnog mjesta zbog, kako je dobio u obrazloženju disciplinske prijave, narušavanja ugleda Republike Srpske’ , kazao je Pećanin.
Pećanin je kazao i to da je disciplinski postupak u predmetu protiv Šušnice zakazan za 20. februar te da će ga on zastupati u tom procesu. Šušnica je inače uposlenik Ureda za reviziju RS.
Posljednji politički progon i pritisak na Srđana Šušnicu započeo je nakon što su bh. mediji prenijeli njegov intervju ‘Kako se otresti velikosrpske mitomanije?’, koji je dao portalu Remarker.”
Subverzivno mišljenje i banjalučko licemerje
Dragan Bursać, komentator i kolumnista, i sam je morao da napušta Banjaluku, poslednji put jula 2017, kada je dobijao pretnje smrću zbog oštrih reči o skupu podrške Ratku Mladiću u vreme obeležavanja genocida u Srebrenici. Tada je rekao da su te pretnje “najteže i najkonkretnije do sada”. Komentarišući Šušničino napuštanje Bosne i Hercegovine, Bursać naglašava da je
“kao prvo i osnovno, Srđan Šušnica dobio otkaz zbog misljenja”.
“Ne zbog nekakve aktivnosti, ne zbog neke subverzije, nego zbog mišljenja. Srđan je morao napustiti Banjaluku zbog mišljenja. Dakle, potpuno sjevernokorejski, totalitaristički režim je doveo do ovoga. Sam sam u više navrata napuštao Banjaluku iz bezbjednosnih razloga. Najkonkretnije, zato što sam napisao mišljenje o tome slavi li Banjaluka srebrenički genocid.”
Naš sagovornik s gorčinom govori o atmosferi u Banjaluci.
“To vam je Banjaluka danas. I ne samo to, licemjerno je slušati sve one kojima smeta najnoviji Dodikov Zakon o javnom redu i miru, po kojem je zabranjeno fotografisati policajca, a isti ti su ćutali i na srebrenički genocid i na zločine i na sva zlodjela, a čiji je policija RS-a kontinurani (sa)učesnik. I to je realnost RS-a i života u njoj danas. I realnost je to što je režim RS-a uspio istrijebiti sve neistomišljenike, ovako ili onako, od Šušnice, pa nadalje. Realnost je što je u RS-u ostalo dvoje, troje ljudi koji misle svojom glavom. Realnost je da čovjek dobije otkaz i mora otići iz rodnog grada, a taj grad to poima kao najnormalniiju stvar. To je sablasno. I to je danas, na žalost, realno”, kaže Dragan Bursać.
Zločini u ime srpstva
Gotovo sve što je o autokratskom režimu Milorada Dodika Srđan Šušnica rekao u intervjuu Remarkeru, kao što je govorio i pre i posle razgovora za naš portal, za vlastodršce je težak delikt: “Svjestan sam i da su pokušaji negacije genocida kontinuitet jedne politike koja je karakteristična skoro za sve srpske političare u BiH i regionu. Jedne politike koja teško i nikako da dođe na katarzične pozicije sa kojih bi se konačno mogla priznati moralna, politička i svaka druga odgovornost za više od 30.000 nedužnih civilnih žrtava, građana BiH nesrpskog identiteta, pobijenih u ime srpstva i stvaranja RS. Lideri bosanskih Srba nikako da dosegnu tu poziciju otrežnjenja i samoosvješćenosti sa koje bi se onda mogla tražiti i moralna i politička odgovornost za više od 5.000 ubijenih civila, građana BiH srpskog identiteta. Ali, i sa koje bi se moglo postaviti pitanje ko je to, kako i u čije ime zaveo hrvatske i bosanske Srbe i gurnuo ih protiv komšija sa kojima su kao jedna kultura, jedan narod živjeli vjekovima. Ko ih je gurnuo u pogibelj, ali i kako su se tako lako Srbi upustili u rat protiv sunarodnika.
Negirajući zločine i iskrivljujući prošlost ne mogu se dati odgovori na ova ključna pitanja, niti se može sagledati ukupna bilanca jednog pogubnog političkog projekta koji čak nije ni počeo u BiH, niti u Sarajevu, niti u Banjoj Luci. Umjesto katarze, imamo još jedno razočaranje i guranje prsta u duboku ranu svojih komšija.”
Režim protežira narkobosove, kriminalce, ratne zločince i ubice
U intervjuu je značajan i osvrt na kriminalne strukture vlasti: “Dodik i stotinjak porodica oko njega i njegovih koalicionih partnera, kojima je on omogućio da budu megabogataši, su do srži opljačkali ovo društvo, građane i javne kase, te iscrpili iz njh sve što su mogli. Dodikov SNSD režim protežira narkobosove, kriminalce, ratne zločince i ubice, a pred očima ljudi maše srpskim zastavama, da ne vide kako su im profiteri opljačkali sve, pa i budućnost. To je, uostalom, i modus nastanka RS i to je jedini način da RS postoji – kao tvorevina koja će uvijek živjeti od zločina, pljačke i, naravno, od sjećanja na ‘slavne’ zločine.”
O pobuni građana koji traže “pravdu za Davida” Šušnica kaže: “Ubistvo Davidovo, a naročito prikrivanje ubistva, razotkrili su cijelu mrežu narkofrakcija u MUP-u RS, od ministra, preko njegove familije, do poslušnika među inspektorima. Razotkrili su i najveće narkobosove koji su od Banjaluke napravili najveći kokainski štek u Evropi. Ovdje gram kokaina košta 80 km, pet puta manje nego u Evropi. Davida je ubila istorija RS, i to ona stvarna, faktografska, a ne ona Antićeva, Kecmanovićeva, Dodikova i Kusturičina rafinirana istorija. To je ono što režim ne želi da ljudi shvate, jer će to biti i kraj režima i kraj RS-a kao nepresušnog izvora ekstremnog nacionalizma i nekih novih dodika, karadžića i diktatura.”
Daleko od Bosne i Hercegovine Srđan Šušnica i njegova porodica provode emigrantske dane. Javno izgovorena bespoštedna kritika banjalučkog režima bila bi lekovita. Koliko nedostaje građanima Banjaluke? Da li se slažu sa njegovim progonstvom?
Podeli sa prijateljima

