Zapisi iz vanrednog stanja 5
Konovsko-Lončarovska dubioza upozorava stanovništvo da se nalazi na prekretnici, te se stoga novinarima uskraćuje mogućnost da direktno pitaju Vladu, predsednika i epidemiologe iz Kriznog štaba. Predsednikova briga o novinarima. Slavko Ćuruvija, urednik i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina, ubijen je 11. aprila 1999. Srbija olako zaboravlja.
Malo je država koje beleže stepen zaštite novinara kakav ima Srbija, štaviše, Vlada Srbije odlučila je da novinari postavljaju pitanja elektronskim putem, a da odgovore dobijaju direktno, zbog ugroženog zdravstvenog stanja na konferencijama za štampu. Preciznije: “zbog sve veće zabrinutosti novinara, snimatelja i fotoreportera za svoje zdravlje, i nakon prigovora o ugroženosti na konferencijama za medije predsednika i članova vlade, kao i stručnjaka, od danas nije omogućeno prisustvo novinara konferencijama već se pitanja postavljaju online.” Virus je i u redakcijama, a razlog za uvođenje novih pravila su, budimo malo ozbiljni, krajnje neugodna pitanja upućena Kriznom štabu za suzbijanje pandemije virusa korona, te Vladi i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Ko je ovde uočio i dozu novinarske hrabrosti – nije pogrešio.
Tu počinju izvesne komplikacije i nelogičnosti; nijedna se redakcija nije požalila na koronu u svojim redovima i utemeljeno se sumnja da je reč o najobičnijoj izmišljotini. Koju je podastro šef struke Predrag Kon: „Mi jesmo pitani da li smo saglasni i rekli smo da jesmo. Razlog je što se pojavljuje korona virus po redakcijama. I zato smo i pristali, nije se dubiozno razmišljalo o tome, iskreno rečeno. To se radi i u drugim zemljama i nismo videli nikakav problem u tome. Što se mene lično tiče, to može i ne mora, ali je u svakom slučaju korektno. Nikad čovek ne zna šta sve može da se ispolitizira, te sam dao sam saglasnost, bez ozbiljnijeg razmišljanja“, naveo je Kon.
Mi brinemo o vama
Tako dolazimo do delimičnog razrešenja ove dileme, kojoj je presudio ministar zdravlja Zlatibor Lončar, konstatujući da je Srbija u opasnoj nedelji: “S obzirom na to da se nalazimo u toj nedelji i da u mnogim redakcijama ima obolelih, stav je bio da sprečimo mogućnost da se prenosi infekcija“, naglasio je Lončar.
I ne rekoše naziv bar jedne redakcije. Sigurno bi brojne redakcije potvrdile njihove nalaze.
A predsednik Vučić je, unoseći izvesnu nelogičnost u državnu brigu o novinarima, izgovorio da ne namerava da uskoro drži konferenciju za novinare, ali da bi dozvolio prisustvo novinara: “Jedva čekam”, kazao je Vučić. I najavio ukidanje zabrane direktnih novinarskih pitanja: “Za dva – tri dana verujem da će sasvim da se otvore. To je odluka stručnjaka. Uživam u prisustvu onih koji dolaze, ne da postavljaju pitanja, već da me napadnu. Loše bih se osećao da u prostoru nisu predstavnici određenih tajkunskih glasila”, objašnjava Vučić.
Zabrane i hapšenja zbog brige
Možemo malo i da se prisetimo, nije bilo davno, bilo je u vanrednom stanju – hronologija represije potvrda je brige za novinarstvo: “Obaveštenja o preduzetim zdravstvenim merama i drugim informacijama koje se odnose na lečenje bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS- CoV-2, data javnosti od strane neovlašćenih lica, ne mogu se smatrati tačnim i proverenim, uz mogućnost primene propisa koji se odnose na odgovornost i pravne posledice za širenje dezinformacija u periodu vanrednog stanja”, zapretila je srbijanska vlada. A potom su, da se ne šalimo, 1. aprila, režim (Vučić i ostali, čemu eufemizmi) uhapsili, kao što smo pisali, novinarku Anu Lalić. Uhapšena je zbog teksta o stanju u Kliničkom centru Vojvodina, u kojem autorka piše o ugroženosti pacijenata i medicinskog osoblja, zbog nedostatka opreme i zbog loše organizacije.
Još jedna zabrana koja je završila hapšenjem: urednicu portala Kossev Tatjanu Lazarević privela je 11. aprila interventna jedinica kosovske policije, da bi je nakon jednosatnog zadržavanja pustila na slobodu. I na Kosovu je novinarski rad suptilno ograničen, pretnjom da se može završiti u zatvoru. A na konferenciji za novinare ima incidenata.
“Danas sam imala nameru da odem do Doma zdravlja u Zvečanu, započeli smo seriju tekstova o stanju u zdravstvu, ne nužno istraživačkih tekstova, ali više opisivanje atmosfere i situacije. Jutros smo jedan od takvih tekstova objavili iz Gračanice, a tokom nedelje takođe, kada je izbio i prvi incident na redovnim konferencijama za štampu kriznog štaba – postavila samo pitanje ko u ovom trenutku rukovodi Kliničko-bolničkim centrom Kosovska Mitrovica, s obzirom na to da u medijima nije bilo informacija o tome da dr Milan Ivanović više ne upravlja tom bolnicom, već da se na njegovom mestu nalazi drugi lekar”, rekla je Tatjana Lazarević.
Uputstvo za upotrebu
I tu je naizgled kraj ove represivne epizode.
Podsetimo se, međutim, povodom teksta, uvodnika za primer, utemeljitelja ovdašnje škole manipulacije Milorada Vučelića, glavnog urednika horor dnevnika Večernje novosti i njegovog glavnog urednika: “Pripadnici Korona koalicije se međusobno junače u svojoj borbi protiv lekara, zdravstvenog i odbrambenog sistema države i, naravno, Aleksandra Vučića. Oni su, inače, poznati po tome da se svakodnevno bore protiv fašizma (stop fašizmu) koga nema i protiv raznih drugih opasnosti kojih u stvari nema. Da postoji pravi fašizam ili prava opasnost, oni se ne bi junačili nego bi kao i uvek odmah prešli na stranu okupatora i neprijatelja i postali njihovi lojalni saradnici. Služili su i služe već decenijama svim “mekim okupacijama” Srbije. I sada kada se nad narodom i državom nadvila prava opasnost, pošast virusa korona, izostala je njihova borbenost protiv velikog neprijatelja. Odmah su se i ljuto svrstali u Korona koaliciju i kolonu koja možda zaslužuje i neko drugo a pravo ime”.
Naravno tu su Vučić i tajkunski mediji koje, tvrdi on, finansiraju Hrvati. Sve gore od goreg, ali, ima još prostora za manipulaciju. Vest je ozbiljna, sin predsednika Aleksandra Vučića, Danilo Vučić, zaražen je korona virusom i zbog kliničke slike je 8. aprila hospitalizovan na Infektivnoj klinici u Beogradu.
Zaboravljena propaganda
Predsednik će napasti “neke” koji ga u ovakvoj situaciji napadaju i pominju njegovog “prvenca”. I u ovoj situaciji nismo saznali ko to napada predsednikovo dete, ko su ti bezdušnici i neimenovani propagandisti. Ali je rukopis učitelja prepoznatljiv.
Kao i mala zbirka udvoričke proze; Goran Vesić napisaće: “Njegovi roditelji su ponosni na sina koji je pokazao karakter i kakav je čovek u ovo teško vreme kada je bio na pomoći onima kojima je pomoć bila potrebna u ovo teško vreme (pravopis G.V.). Aleksandar Vulin zna: “Nigde na svetu u ovom trenutku ne postoji mržnja opozicije prema vlasti osim u Srbiji…”. Ivica Dačić, pak, beleži prijateljski: “Danilo je, poput oca, uvek bio veliki i nepokolebljivi borac i siguran sam da će pobediti ovaj opaki virus. Želim mu brz i uspešan oporavak”.
Preživeli smo vikend u vanrednom stanju, ali šta da radimo bez proslave Uskrsa “na otvorenom”, pitaju se Boško Obradović i Dveri. Predsednik i poslanik pokreta Dveri Boško Obradovića je u pismu Sinodu Srpske pravoslavne crkve zamolio da se kod državnih vlasti založe da se policijski čas u vreme uskršnjih praznika ukine ili makar ublaži i na taj način omogući prisustvo vernika “bogosluženjima na otvorenom”. Obradović se, kaže, obraća u ime velikog broja zabrinutih pravoslavnih hrišćana kojima su ugrožena osnovna verska prava. Ništa od toga, tamjan će se osećati samo u kućama.
Slavko Ćuruvija, urednik i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina, ubijen je 11. aprila 1999. Srbija olako zaboravlja.
Podeli sa prijateljima


