Ko nosi kofer skeleta
Kada postoji ovakav koloplet zločina, zapravo masovnog herojstva i masovnog saučesništva, logično je da se izvođenje radova proučava i na visokoškolskoj ustanovi koja se nekad zvala Komandno - štabna škola taktike (KŠŠT, Ulica neznanog junaka, Banjica) - poznata je, između ostalog, i po školovanju najboljeg u klasi Ratka Mladića.
Srbi na Kosovu nisu počinili ratne zločine, jer zločina nije bilo. A ako ih je bilo, narod koji brani svoje ne može da bude narod zločinaca, jednostavno, ne može da počini zločine. Zločini kojih nije bilo počinjeni su, uglavnom, u deseteračkoj obradi, zato što to nisu bili, odnosno zato što su Srbi junaci i hrabri vitezovi. Stoga je logično da nisu počinili zločine, nego da su bili žrtve. U redu, jeste ova ekspozicija pomalo konfuzna, što je pouzdan dokaz da su se Srbi branili. Pošto su bili žrtve i hrabri vojnici, dešavalo se da zločine počine tenkovima i artiljerijom - to je samo zato što je bio rat i nije moglo da se bira oružje - korišćeno je ono što je bilo nadohvat ruke.
U takvim borbama, obračunima sa prekoračenjem nužne odbrane, činjenica je, stradaju i civili; nekim se porodicama zapali kuća, nekom štala i stoka, nekoj se zatruje bunar, opljačkaju mehanizacija i satelitske antene. A pokoje selo bude prognano, neki stanovnici, zovu ih i građanima Srbije, bivaju prognani u susedne države, a usput im se oduzmu pasoši, lične karte, kao i potpuno suvišne zdravstvene knjižice. Odvoje se muškarci - pa, zar nije bilo samo nekoliko stotina mrtve dece. To je obrazac borbe za srpska ognjišta, onaj komandni, treba to proučiti. Najbolje na Vojnoj akademiji. Da, bilo je masovnih grobnica, bilo je mrtvih civila, ali i herojske borbe srpskog naroda, nisu
komandanti radili nasumice.
Hronika najavljene smrti
Kratka hronika najavljene smrti podrazumeva ulične zahteve da se pomahnitali heroji naoružaju i spreme da likvidiraju komšiluk, potom pozivari kreću u noćne pohode, mobilizacija najednom nije bajkovita kao pre koji sat u lokalnom bircuzu, ali, dotad je obično Anuška već prolila ulje...
U konačnici Aleksandra Vučića ministar vojni Aleksandar Vulin kaže da su se na Kosovu, tokom intervencije NATO, borili "najbolji i najhrabriji", misleći na neupitne zločince i upitne slobodnjake, možda i na vrhunsku doktrinu "Ko ubije Šiptara - mora da ga zakopa"; malo je, tim povodom, zgrožen američki ambasador i malo više nasmejan srbijanski predsednik Aleksandar Vučić.
Potom ministar poziva generale da podele s kadetima mukotrpno sticano znanje i predaju na Vojnoj akademiji. Kada postoji ovakav koloplet zločina, zapravo masovnog herojstva i masovnog saučesništva, logično je da se izvođenje radova proučava i na visokoškolskoj ustanovi koja se nekad zvala Komandno - štabna škola taktike (KŠŠT, Ulica neznanog junaka, Banjica) - poznata je, između ostalog, i po školovanju najboljeg u klasi Ratka Mladića. Ne bi Mladić imao konkurenciju za šefa Katedre, ali je ovom slučaju opravdano odsutan, te će ga sporadično zamenjivati ratni zločinac Vladimir Lazarević i nevini generali Vojske Srbije Božidar Delić, odnosno srbijanski načelnik generalštaba Ljubiša Diković.
Obučeni da ubiju
Volonterski, iz ljubavi prema struci i kadetima: "Uveli smo pravilo da najistaknutije starešine iz ratova koji su za nama dobiju prostor na Vojnoj akademiji i da drže predavanja kadetima, pa i sadašnjim generacijama oficira. To je na neki način ispravljanje nepravde koja im je naneta prethodnih godina", izgovorio je srbijanski ministar vojni Aleksandar Vulin. Reč je o, naglasiće ministar, "generalima i visokim oficirima Vojske Jugoslavije koji su komandovali u ratu na Kosovu 1998. i 1999. godine, a među kojima i pomenuti Lazarević. Presudni za novi nastavni kadar biće iskustvo u ratovima i sposobnost. A ratni generali, smatra ministar, "imaju mnogo toga važnog da prenesu mlađim kolegama". Ima posla za njih, čak i sa ratnim dodatkom na penziju. Zato Nikola Selaković, šef Vučićevog kabineta (to je onaj što je na niškom aerodromu zlikovcu pridržavao kaput) kaže: "Srbija nastavlja svoju borbu drugim sredstvima, ne odustaje od onoga za šta ima legitimne, legalne i, možemo slobodno reći, ljudske, istorijske i svake druge interese", rekao je Selaković.
Možda su to etnička čišćenja, možda i nisu.
Zapovedna škola zločina
Borba drugim sredstvima podrazumeva, naravno, iživljavanje nad mirom na Balkanu, bauljanje po komšiluku kao tokom svih hegemonističkih pohoda devedesetih godina prošlog veka, invazijama praćenim najmonstruoznijim zlodelima sa državnim potpisom. Nastavlja se utemeljenim pretnjama, odbacivanjem svake mogućnosti da se sudi zločincima, iživljavanjem nad porodicama žrtava... Pojednostavljeno, dešava se sve što su radile vlade Srbije u poslednjih 18 godina. Ana će Brnabić konstatovati da se može u Evropu i sa punim koferom leševa - nije pominjala civile i ratnu odštetu. Kazaće da, "eventualnim postavljanjem generala Vladimira Lazarevića na to mesto, put Srbije ka Evropskoj uniji nije doveden u pitanje". Misli, očito na to da nema mesta brizi za nekažnjeno ubijanje, silovanje, pljačku koje su izvele srbijanske snage bezbednosti. "Ako krenemo u individualne odluke da li da dodatno budu kažnjeni što ne smeju da se pojavljuju na javnim skupovima, gde ćemo stati" - retorski je izustila premijerka. Nekoliko odgovora na neizgovoreno pitanje neizostavno je; Srbija bi krenula tamo gde još nije i gde još nema nameru da krene, a može u svet normalnih jedino osudom hrabrih kosovskih zlikovaca. Onih čija bi osuda značila priznanje zrelog kolektiviteta da je većinski učestvovao u nečasnom i kažnjivom poslu, u ubijanju i drugim zločinama, koji su, na momente, bili neljudski i zapanjujući. Značilo bi priznanje da su opasni zlikovci među nama. Da je užasno paljenje kuće na Bikavcu, iživljavanje u logorima Omarska i Trnopolje, da su jeziva masovna ubistva albanskih civila u selima Meja, Ljubenić, Pavljan, Zahač, Mala i Velika Kruša, u Đakovici, Peći, Prizrenu. A samo u zoni odgovornosti 125 motorizovane brigade ubijeno je 1813 civila, 216 vodi se kao nestalo, među ubijenim civilima je 236 dece i 327 žena... Najbolji i najhrabriji znaju odgovor na pitanje kako se ide ka normalnom svetu. Kazaće na Akademiji.

