Pričest vanrednog stanja

Ljupko MišeljićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Ili je Carstvo Božije veoma blizu, nikad bliže, stoga pričešće i ispovijed ne mogu da čekaju, ili nema potrebe za brodom spasenja i specijalnim režimom plovidbe. U borbi protiv istine saopštene s tog nivoa anonimnog autoriteta, pogotovo u vanrednom stanju,  nemoćni su čak i Noah i njegova arka.

„Vrijeme je da se pokaže da li je vjera duboko u srcu vjernika i da se pokaže da nema straha“ – pozivao je Fotije, episkop zvorničko-tuzlanski. “Ako je problem u bogosluženju i pričešćivanju, kako to da bivaju zaraženi oni koji nikada u crkvu i ne ulaze, a kamoli se pričešćuju? Šta nam ti nesrećni zabludeli ljudi poručuju? Da je opasnost u crkvi a ne u kafićima, žurkama, nepoštovanju neophodne samoizolacije i drugim činiocima”- propovijedao je Irinej, episkop bački, 23. marta. “Jedna indijska poslovica kaže: Na kraju će sve biti dobro. Pošto sad nije dobro, znači da još nije kraj” – poručio je vladika Grigorije iz Njemačke, online, u gostima kod Ivana Ivanovića.

 A sve to skupa, ipak, nije bio dovoljan razlog da Srpska Pravoslavna Crkva ne smisli prihvatljivije, povoljnije i dugoročnije djelatno uputstvo za liturgijsku zajednicu nakon gotovo mjesec dana od pojave korona virusa u Srbiji. „Našim vernicima očinski, pastirski odgovorno i s ljubavlju blagosiljamo da sveta bogosluženja prate putem televizijskog i radio prenosa i crkvenih internet stranica, a da sa svojim parohom blagovremeno dogovore termin pričešća u svom domu“ – navodi se u saopštenju za javnost SPC od 29. marta.

Više nego odlučan u namjeri da podmetne javnosti priliku da sama kreira iluzornu sliku o mogućim alternativama bio je Kurir. Širenje panike tek je nježnije obrazloženje njihovog ekskluzivnog saznanja prema kome će crkva nastaviti liturgije na otvorenom, uz obezbjeđenje vojske i policije. Ipak, saopštenjem SPC stavljena je tačka na pitanje može li se crkva opirati preporukama Vlade i režimu vanrednog stanja. I ne samo zbog tog što je potpuno iracionalno ohrabrivati ljude da tokom pandemije u što većoj mjeri dolaze na jednoipočasovne liturgije i pričešća. Time je crkva istovremeno spasila i Amfilohija i sebe i vjernike od potpunog fijaska –  ne samo po pitanju zdravlja – ukoliko bi se u Crnoj Gori nastavile litije.

Izbjegavanje ozbiljnih, kobnih bezbjednosnih prijetnji zbog ove društvene skupine omogućilo je državi da brine skupinama nad kojim religija nema takav uticaj. Ipak, najviše problema da to shvati ima upravo izvršna vlast koja je zbog autoritarne manije veličine monopolistički ugrabila primat u suočavanju sa smrtonosnim virusom.

Takav pristup u svakom slučaju ne nudi niti jedan odgovor na pitanja koja izazivaju nespokojstvo i tjeskobu stanovništva. Ta pitanja već sada su goruća, bez obzira što je vanredno stanje produženo za još 14 dana. Kako stvoriti uslove da redovno pružanje zdravstvene njege bude osigurano svima? Kako prilagoditi prostor za rad u kome može boraviti šira društvena zajednica? Kako kreirati prostor za rekreaciju tokom pandemije? Kakve vidove rehabilitacije zdravstveni sistem može pružiti u toku vanrednog stanja i nakon očekivanog vrhunca pandemije?

S tim u vezi ostaje pitanje je li javnost već isuviše izmorena, tj. egzistencijalno uslovljena da bespogovorno prihvati način na koji vlast pristupa rješavanju svih navedenih problema. Zasad nepostavljeno je pitanje kako će se društvo nositi sa tjeskobom i nespokojstvom zbog retorike koju vlast očigledno smatra adekvatnom: „ostanite kod kuće, brojite 028, 027, 026“ ili: ponašajte se kao da ste u sigurnim rukama, a do tad ćemo već nešto smisliti.

Nemoguće je očekivati da nadležni organi ekspresno utvrde dugoročno rješenje za novonastalu situaciju i nerealno je odgovornost za to spočitavati isključivo vladi. No, ko će drugi preuzeti odgovornost ako šira javnost bude isključena iz procesa donošenja odluka? Ko će ublažiti tjeskobu, nespokojstvo i strah zbog neizvjesnosti posljedica koje donosi Covid-19? Ko će ubijediti vlast da prema građanima prestane postupati kao prema gomili koja se suprotstavlja mjerama samoizolacije? I kada će vlast shvatiti da režimski autoritarni pristup dodatno unosi strah i paniku u društvu?

Prema najnovnijoj najavi Aleksandra Vučića, predsjednika Republike, nije nemoguće da se uvede dvadesetčetvorosatni policijski čas. I tako u nedogled, sve dok vlast ne potvrdi legimitet paradigme očuvanja javne bezbjednosti – da restrikcije jačaju imunitet više nego kontrolisan, umjeren i odgovoran boravak u parku, prirodi, pri sunčevoj svjetlosti. A tu opet nema ničeg vanrednog i neuobičajenog, jer sudeći prema stavu vlasti, Sunce ionako isijava preko televizijskih prijemnika.

Podeli sa prijateljima

FB  TW