Sa mladima, o mladima, za mlade

Mirza SkenderagićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Društvo

Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH

Dok se državnici nadmeću u pripremama za novi rat, dok nacionalistička bura ponovno rasplamsava vječno tinjajuće zlo prošlosti, dok mržnja prema drugom i drugačijem guta i preostale mrvice slobode, mladi u BiH i regionu se bore, za svoja oduzeta prava i ne odustaju od svojih ukradenih zemalja. Da neodustajanje nije uvijek uzaludno, dokazuje i  prestižna nagrada Vaclav Havel koju dodjeljuje Vijeće Evrope, a koja je ove godine pripala Inicijativi mladih za ljudska prava. Njen ponosni, vrijedni, hrabri i samo ponekad uplašeni ogranak u BiH, govori za Remarker.

Nedavno je Inicijativa mladih za ljudska prava, osvojila Prestižnu nagradu Vaclav Havel za ljudska prava koju dodjeljuje Vijeće Evrope. Šta ova nagrada znači za odjel Inicijative u BiH, a šta generalno za prostore bivše Jugoslavije i ovdašnju borbu za ljudska prava?

Irena Petrović (izvršna direktorica): Sama nagrada je od izuzetnog značaja za našu organizaciju u BiH, a naravno i za naše kolege u regiji. Ovo je priznanje svima nama koji smo trenutno u Inicijativi, ali i svima onima koji su se sve ove godine borili i vrijedno radili na suzbijanju nacionalističkih retorika, insistiranju na činjenicama i suočavanju sa proslošću kako bi mogli da se okrenemo svijetlijoj budućnosti, stvaranju mogućnosti mladim ljudima da se upoznaju, razmjene mišljenja i otvore dijalog. Mislim da je nagrada došla u pravo vrijeme i da je opet skrenula pažnju Evrope na Zapadni Balkan, u trenutku kad dolazi do opasnih društvenih pojava. Historijski revizionizam koji se dešava u zemljama Zapadnog Balkana, negira antifašistički pokret i same temelje današnje demokratske Evrope. Politike koje se vode u zemljama regiona, manipulišu sa historijskim činjenicama i samim tim koče napredak i proces pomirenja. Onda se postavlja pitanje: kakva se historija piše za buduće generacije ako se u istu ravan stavljaju fašisti i antifašiti? Hoće li nove generacije znati prepoznati fašizam i sve njegove oblike? Da li ćemo se okomiti na sve što je drugačije?

Ti si, ako se ne varam, u Inicijativi od samo početka. Kako opisuješ dosadašnji rad Inicijative, tokom ovih 13 godina i kakav je trenutni položaj i uloga Inicijative u Nevladinom sektoru BiH?

Irena Petrović (izvršna direktorica): Inicijativa je krenula kao regionalna organizacija. Postepeno su se otvarale kancelarije u Beogradu, Prištini, Sarajevu, Podgorici, Zagrebu. Grupa mladih entuzijasta se okupila s ciljem da nešto promijeni u društvu i odbijajući  da se pomiri sa postojećim stanjem. Naša vodilja je bila i ostala, suočiti se sa proslošću kako se više nikada ne bi ponovila. Želimo da učimo iz nje i da stvaramo društvo na temelju demokratskih vrijednosti. Drago nam je da smo danas prepoznati u Nevladinom sektoru, i to baš zbog naših programa suočavanja sa proslošću, ali i onih regionalne saradnje. Dosta je mladih ljudi učestvovalo u našim programima i na neki nacin prihvatilo naše vrijednosti, što mi smatramo najvećim uspjehom.

Nedavno je Inicijativa prošla kroz određene turbulencije. Ipak, čini se da ste ih uspjeli proći na najbolji način. Kako u ovoj godini Inicijativa stoji, kada je u pitanju odnos sa donatorima i partnerima? Povjerenje je očuvano?

Fuad Avdagić (programski koordinator): Što se odnosa sa partnerskim organizacijama tiče, veliki je doprinos posvećenosti čitavog osoblja i aktivista Inicijative, na kvalitetnoj realizaciji programa. Profesionalnost i efektivnost je na prvom mjestu, od ljudi na terenu do osoblja u kancelariji. Partnerima na projektima i aktivnostima pri saradnji sa Inicijativom, naša ozbiljnost i posvećenost radu daju sigurnost i garanciju očekivanih rezultata rada. Slična je stvar i sa donatorima. „Dostavljajući“ im traženo, uz maksimalan doprinos svih ljudi u Inicijativi, mi kao organizacija dokazujemo iznova da smo prošlost ostavili iza nas i da idemo naprijed u realizacije novih ideja, novih programa i projekata, gdje na osnovu prethodnih rezultata očekujemo podršku donatora.

Inicijativa je poznata da posebnu pažnju daje mladim ljudima te je od nedavno u osoblje primljeno nekoliko mladih ljudi. Kakvo je interesovanje mladih u BiH kada je u pitanju rad u Inicijativi? U kojoj mjeri razumiju interesavanja i tematiku Inicijative? Kakav je generalno odnos mladih u BiH prema ljudskim pravima, s obzirom da ste imali priliku raditi i sarađivati sa velikim brojem njih?

Fuad Avdagić (programski koordinator): Mladi su u fokusu Inicijative i u skladu sa tim ohrabrujemo i podstičemo dolazak mladih bilo kao aktivista, bilo kao volontera ili makar gostiju koji su spremni na razgovor o radu i pitanjmia kojima se bavi Inicijativa. S druge strane, poznavanje mladih u BiH o ljudskim pravima, generalno nije na nivou na kojem bismo  željeli da bude, ali kroz svoje aktivnosti trudimo se da mlade ljude upoznajemo, edukujemo, spajamo. Na svakoj aktivnosti, u ovkiru svakog programa Inicijative, uvijek se pojavljuju naši novi aktivisti u smislu da, pri svakoj aktivnosti, mi učesnicima predstavimo rad Inicijative i pri završetku aktivnosti oni zainteresovani se nama obrate i u nekoj od uloga učestvuju u našem radu.

U proteklom periodu, Inicijativa je organizovala i sprovela nekolicinu zaista zanimljivih projekata, gdje se posebno izdvaja radiodramski omnibus posvećen lgbt populaciji, koji ste sproveli sa studentima i mladim glumcima, a koji je, ako se ne varam, jedini orginalni sadržaj u BiH, kreiran za ovogodišnju povorku ponosa u Sarajevu. Da li nam možete predstaviti još neke projekte koje ste sproveli ili koji su u planu?

Melisa Karadža (administrativni i finansijski asistent): Kroz dugogodišnji rad Iniciantive mladih u BiH, sprovodili su se razni projekti koji nikad nisu odstupili od svog cilja i misije, a svaki od realizovanih projekata ne samo da je dosegao svoj cilj, nego se realizacija istih nastavila kroz život i samu edukaciju mladih ljudi u BiH, a najbitnije je naglasiti da svaki od projekata i danas ima svoj „follow up“ i nastavlja sa radom. Kroz godine, promjene u sistemu, generacije mladih ljudi, razlike u potrebama, naši projekti se nastavljaju, ali sada kroz drugačije metodologije. Predstojeći projekti i dalje imaju istu misiju, pomirenje (suočavanje s proslošću), tranzicionu pravdu, aktivizam, a kroz svaki od navedenih pilot tema se prožima edukacija, kultura i napredak našeg drustva. Projekat koji si spomenuo je bio jako važan. Mi radimo na projektima koji će biti dio pomirenja kroz kulturu: festivali (filmski, teatarski), „exchange“ mladih, promocija kultura postkonfliktnih zemalja, akademije, edukacija određena prema izboru zanimanja… Neki od sprovedenih projekata su kampovi za pomirenje (suočavanje s prošlošću): Kamp Stolac, Kamp Kozarac i Kamp Istočna Bosna, Exchange program BiH-Španija, projekat Identify hate speech, posebni porgrami na Sarajevo Film Festivalu te Mess Festivalu, projekat Edukacija i praksa: simulacija suđenja…

Šta za tebe znači rad u ovoj organizaciji i kako se osjećaš  sada, kada se osvrneš nazad i pogledaš šta ste sve uradili?

Melisa Karadža (administrativni i finansijski asistent): U Inicijativu sam došla kada je „nacionalizam“ bio glavni trend u našim društvima, kada su se podijeljenost, mržnja i netrepeljivost, osjećali u zraku. I danas, kada se osvrnem na sve što smo uradili i što smo prošli, jako sam sretna, iako je put bio težak. Nije lako bilo otići u Beograd, Užice ili Vranje i prezentirati projekat „Srebrenica: mapiranje genocida“, ali tada nisam ni mislila na eventualne posljedice. Danas kada se prisjetim toga, razmišljam koliko smo mi u YIHR-u, ustvari, hrabri bili. Išli smo na mjesta gdje niko išao nije, pričali ono što drugi nisu smjeli, doslovno smo išli „glavom kroz zid“, ali isplatilo se. Danas radimo iste stvari, samo na mnogo lakši način, kroz kulturu. Na pitanje da li bih nešto mijenjala, odgovaram da bi išla još glasnije i jače. Naš rad još nije završen i neće još dugo biti, što ujedno govori da od ovog posla, od onog u šta vjerujem, nikad odustati neću. Uspjeli smo doprijeti do podijeljenih zajednica, suzbili smo nacionalizam među mladima, tako u nove izazove idemo bez straha. Kada se osvrnem, vidim pomak među mladim ljudima, njihovu zainteresiranost i vidim da su odlučni da sami kritički razmišljaju.

Koja je tvoja funkcija u Inicijativi i kako se odvijao tvoj profesionalni razvoj, od toga kada si tek došao do sada? U kojoj mjeri je Inicijativa i rad u njoj, odnosno suočavanje sa ozbiljnim problemima u bh. društvu, utjecao na tebe kao na ličnost? Da li bi izdvojio neki projekat koji je posebno utjecao na tebe?

Muhamed Tucaković (projektni asistent): Inicijativa kao organizacija je imala jako veliki utjecaj na mene s obzirom da sam jako mlad postao aktivista Inicijative, a što se tiče mog profesionalnog razvoja, pružila mi je priliku da se dokažem i profilišem na polju suočavanja sa prošlošću i omladinskog aktivizma. Slobodno mogu reći da sam kroz rad sa Inicijativom uspio izgraditi veliki broj stavova o krucijalnim pitanjima koja se tiču našeg društva i stekao iskustvo koje će mi u velikoj mjeri pomoći u nastavku kako života tako i karijere.

Dobar dio bh. javnosti misli kako je rad u nevldinom sektoru samo lična korist i da nema mnogo prostora za iskrenost. Šta za tebe znači biti dio tima jedne Inicijative koja se bavi mladima i njihovim zapostavljenim ili oduzetim, pravima?

Muhamed Tucaković (projektni asistent): Iako je prošlo 29 godina od prvih demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegovačko društvo je još uvijek u fazi tranzicije iz jednog političkog sistema u drugi i sasvim je prirodno da svi dijelovi društva još uvijek nisu shvatili koliko važnu ulogu u demokratskim procesima ima civilni sektor. Mislim da upravo iz ovoga  proizlazi pogrešna slika o nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini. Meni lično rad u Inicijativi predstavlja priliku da se bavim važnim temama i temama koje su u jednu ruku zapostavljene od strane bh. društva. Mladi u Bosni i Hercegovini su zanemarena skupina od strane političkih opcija, a kao dokaz tome možemo uzeti brojke mladih koji napuštaju ovu državu kao i njihov minimalan udio na pozicijama u vlasti. Mladi u BiH su ostavljeni da sami brinu o svojim problemima i zbog toga smatram da rad u organizacijama poput YIHR-a ima važnu ulogu u poboljšanju situacije mladih u našoj državi. Inicijativa mi pruža priliku da iznesem svoj stav i da aktivno sudjelujem u popravljanju stanja mladih u našem društvu.

Od nedavno si u Inicijativi? Zašto si se prijavili za rad u ovoj organizaciji i da li su ti se očekivanja ispunila? Da li si zadovoljna svojim i radom Inicijative?

Nadira Ćurulija (projektni asistent): Da, radim od nedavno, ali sam aktivistički uključena još od marta 2018. kada sam za Inicijativu saznala kroz program Shared Narratives. Od tada sam se još zaljubila u rad organizacije i bila učesnica mnogobrojnih kampova, škola i lokalnih akcija. Inicijativa je odigrala veliku ulogu u mom građenju sebe i radu sa drugim mladima tako da sam imala želju samo još više da se uključujem, što sam i dobila kroz radnu poziciju. Naravno da sam zadovoljna organizacijom, a ja sam tek krenula tako da ću dati sve od sebe da ne razočaram kolege.

Ti si mlada osoba koja živi i radi u BiH i naravno, u stalnom si kontaktu sa svojom generacijom. Koja su to ljudska prava koja su tvojoj generaciji u najvećoj mjeri uskraćena i za koja se ti želiš boriti?

Lejla Burgić (projektni asistent): Mislim da mladi u mojoj zajednici ponekad nisu ni svjesni da im se određena prava krše ili uskraćuju. Tek kada iskuse život u sredini koja uvažava ljudska prava, spoznaju da su im u prethodnoj uskraćivana. To je i jedan od razloga masovnog napuštanja Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Rekla bih da se najviše krši pravo na slobodan izbor zaposlenja i pravedne uslove rada. Zbog deficita radnih mjesta, većina visoko obrazovane omladine nema mogućnost da se zaposli u sferi njihove struke, tako da biraju državu izvan okvira Balkana koja će im pružiti zaslužene prilike.

Podeli sa prijateljima

FB  TW