Odjeci Majskog Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve
Uprkos ogromnim budžetskim parama izdvojenim navodno za izgradnju bogomolja, predsednik Srbije nije dobio nedvosmislenu podršku Svetog arhijerejskog sabora SPC na majskom zasedanju.
Bilo bi majsko zasedanje vrha Srpske pravoslavne crkve svojevrsni i potpuni skandal, da nije dosadašnje sve čvršće nakazne veze države i SPC, vlastodržačko-koruptivnog jedinstva svetovne i duhovne vlasti. Ovako, sve bi ostalo u okvirima ranije dogovorenog i avansiranog pakta i funkcionalnog jedinstva, da nije bilo atonalnih glasova, odnosno, stekao se utisak, šmiranog neslaganja. Ne računajući, naravno, sporadične izlive besa, luksuza koji je sebi dozvolio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ubeđen, očigledno (tu treba videti skandal), da nije dobio dovoljno za tuđi, budžetski, novac koji je poklonio crkvi, ne tražeći pravdanja, besmislene račune, priznanice, virmane. Nije, naime, dobio, a očekivao je, apsolutnu podršku Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, za nešto, javnosti nepoznato. Ili za sve.
Javnost je ostala uskraćena za informaciju o tome šta ruši protivrazumsko i neustavno jedinstvo države i Crkve; ostale su neoborive informacije iz crkvenih krugova da Vučić preti vladikama dosijeima pohranjenim u depoima Bezbednosno-informativne agencije, zahtevajući bespogovorno oduševljenje svim idejama koje mu padnu na pamet u vezi sa rešavanjem statusa Kosova. Istinski vučićevska kombinacija nagrade i brutalne kazne.
Da naplatim...
U odbranu budžetskog novca poklonjenog najbogatijoj nevladinoj organizaciji, ustao je patrijarh Irinej, izustivši nekoliko parastoskih, uvlakačkih rečenica: “Ono što vidimo svi, naš predsednik se junački bori za državu, narod i Kosovo (...) Ja mu se divim kako to izdržava i molim se Bogu da mu da snage i mudrosti da svoju ulogu predsednika države odigra na najbolji i najkorisniji način“, rekao je patrijarh Irinej.
Patrijarh je, mimo volje većine vladika pozvao Vučića na Sabor, a ovaj, pak, Dodika, da od njega dobiju podršku bosanskih vladika. Sve je, dakle, pripremljeno za manifestaciju režimsko-crkvenog jedinstva, u kojoj su i vernici i ateisti neinformisani i poniženi. Šta Vučiću pada na pamet, ne zna javnost u Srbiji, te ostaje pretpostavka da je vrhu SPC predsednik Srbije obznanio najstrože čuvane tajne o vizijama budućnosti Srbije i njenoj novoj geografskoj karti. Ili je na neviđeno tražio ono što je platio, spreman da čuje ono što ga ne interesuje, stav vladika protiv kojih ionako ima sve “zapisano”, možda i mikrofilmovano.
A baš je solidno platio, Vlada Srbije, naravno, novcem građana, vernika, ali i ateista. Srpska pravoslavna crkva slavi božju reč za velike novce, pre dva meseca dobila je deset miliona evra za vračarsku bogomolju - nikad ni dinar nije opravdala - a uoči istorijskog Majskog sabora još 254.000 evra - možda - za izgradnju jednog manastira, Srpskog centra i muzeja u okviru SPC u Švedskoj i Mađarskoj.
Carsko nebesko i pare
Delilo se od srca, ko tuđe, stvarno je Vučić zaslužio malo više poštovanja od popova: radi pomoći za izgradnju Manastira Pokrova Presvete Bogorodice i Srpskog centra u Vokstropu, u Švedskoj, Vlada je odobrila pomoć 12 miliona dinara, a 18 miliona dinara na ime dotacije Srpskoj pravoslavnoj eparhiji budimskoj, a radi pomoći za završetak radova na Muzeju Eparhije budimske u Sentandreji.
Krajem prošle godine je zbog “teške situacije” u SPC država pomogla sa milion evra, u okviru programa Ministarstva za privlačenje investicija za ulaganja od posebnog značaja.
Dugačka je ova istorija bolesti, kraj se ne vidi. Toliki novci, a popovima teško da tu nešto malo kao daju podršku. Što je najstrašnije, njihovo će nominalno izraženo protivljenje Vučiću biti kod opoziciono nastrojenog građanstva prihvaćeno kao crkvena pobuna protiv vlasti. Niko se neće setiti pričesti zločinaca pred odlazak u patriotske akcije klanja nesrba.
A ničeg novog u vezi sa Kosovom, možda nekakve crveno-salonske varijacije na temu carstvo nebesko, u kojima će režim i popovi ostati čvrsto na zemlji; dikcijom crkvenog saopštenja, izdatog po okončanju Majskog sabora, “Sabor je s dužnom pažnjom saslušao izlaganje dvojice srpskih lidera (Vučić i Milorad Dodik, prim. aut) i neravnopravnoj borbi s moćnicima za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije...” . Važniji je, međutim, bio nagoveštaj koji je na državnoj televiziji izgovorio Vučić, prepričavajući (pa ko veruje, neka to čini na vlastitu odgovornost) navodni razgovor sa nekim vladikom.
Eto, baš hoću
Taj se vladika, navodno, predsedniku izvinjavao: “To mora da bude naš stav, a ti, sine, radi posao, jer smo se nagledali onih što su se junačili i ostali bez svega, izvuci maksimum“. A “sin” dodade kako već izvesno vreme radi ono u čemu je izuzetno vešt (četiri puta blesav u jednoj rečenici), ali, opasno inhibiran: “Pošto se svi prave blesavi, sad ću i ja da pravim blesav, da se odmorim od pretnji razgovora, ucena, milina jedna. Kad vam kažem da se pravim blesav, ja se pravim blesav već nekoliko dana i nedelja, to je pozicija za uživanje, ali mučim se jer znam da ćemo to morati da rešimo”.
Dugo se, verujemo, predsednik pravi blesav, crkveni velikodostojnici ne upražnjavaju taj sport. Oni inkliniraju nadrealizmu: “Za Sveti arhijerejski sabor naše Crkve neprihvatljiva je bilo kakva izmena statusa Kosova i Metohije, koja vodi ili priznanju Kosova kao nezavisne države ili bilo kojoj varijanti teritorijalne podele, bez koje nije moguće razgraničenje“.
Nema u ovom napisu, čak i kad bismo dodali pretpostavljeno nedostajuće pravopisne znake, objašnjenja ko ovde šta radi i ko je blesaviji, ili ko bolje sabira i oduzima. Šta ovo znači, možda opet negde prokišnjava neka bogomolja?
Među vladikama je, govorilo se tokom Sabora, a govori se i nakon njega, došlo do istinskog ili fingiranog raskola, nema nagoveštaja zavrtanja budžetske slavine (građenja bolnica, umesto bogomolja, na primer), do kraja juna Skupština Srbije raspravljaće o Kosovu, prvi put za mandata Aleksandra Vučića.
Možda i poslanici i građani saznaju sve što znaju ili naslućuju crkvene računovođe.

