Helem Nejse - Foto by: ARNEJ MISIRLIĆ

“Helem Nejse” i kako ne prespavati do “pola jedan”

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

Kultura

„Ovo je Bosnia, ovo je Bosnia. Nikada nije bila ljepša i ponosnija. Dis iz Bosnia, Bosnia. Ju mast lav jor femili end bi najs tu komšija“, tekst je pjesme „Bosnia“ koja je obilježila debitanski album sarajevskog benda „Helem Nejse“ ili kako za sebe kažu, „konglomerata čija je sfera poslovanja jako široka“. Ove godine su objavili novih 14 pjesama i objedinili ih pod naslov „Pola čovjek, pola jedan“, namijenjen novim generacijama u BiH i regionu, koje ne rade ništa i spavaju do „pola jedan“. U pauzama između nastupa, vode svoju radijsku emisiju te na sceni Kamernog teatra 55 izvode predstavu „Sarajevski dani terorizma“. Riječ je o radio emisiji koja se emituje uživo, a koja po uzoru na Monty Python, kroz svoje skečeve tematizira aktuelne društvene probleme, apsurdne vijesti i događaje bosanskohercegovačke svakodnevnice, osvješćuje tabue, ruši predrasude. Koristeći satiru kao osnovni način izražavanja u svojim tekstovima, a tematsku raznolikost obogaćujući kombiniranjem žanrova, od bazičnog hip hopa, preko trapa i funka, do elemenata popa i elektronske muzike, „Helem Nejse“ predstavlja duhoviti glas razuma u društvu besmisla i apsurda. Stihomir Klepić, Čika Gagara, Toshi Domaćin, Ajda Uzdanica, Boča, Ričard Tries osmi, Zlaja, Mara iz Mostara i mnogi drugi, govore za Remarker.

Pola čovjek, pola jedan

Album „Pola čovjek, pola jedan“ kao nasljednik uspješnog debitantskog albuma „Go u gostima“, iz 2017. godine, donosi, dakle, 14 novih zanimljivih pjesama, tematskih provokativnih i muzički uzbudljivih. Tu je „Kabadahija“ čiji se tekst bavi temom zabranjene ljubavi između dvoje mladih ljudi različite vjere, a u kojoj sarađujući sa Markom Lousiom, prisvajaju „njegov“ balkanski soul, preko muzičkog obračuna sa popularnom tehnologijom i društvenim mrežama (Bolje bi ti bilo da srolaš, nego što skrolaš), do „Smetljišta historije”, „Debila“, „Sudnice“. Kroz cijeli album se kao lajtmotiv provlači naslovni junak „Pola čovjek, pola jedan“. „Spavanje do pola jedan već je uveliko trademark svih novih generacija, koje uslijed nedostatka volje i realne motivacije, tonu u duboku letargiju. Mi smo to dijagnosticirali i potom ispričali zato što nas tišti i zato što bi najiskrenije voljeli da je situacija na terenu drugačija. Želja nam je da se mlađa raja digne iz kreveta, malo prije pola jedan, uzme stvar u svoje ruke i pokaže koliko zapravo može. A može puno. Nismo tu da ih predvodimo, ali smo tu da im poklonimo pjesme koje mogu služiti kao alarm. Situacija je sve teža, moramo se zadat“, kažu iz grupe „Helem Nejse“ te dodaju da ovaj album nije pesimističan, već oprezan: „Na albumu najviše kritikujemo sami sebe, jer ipak sve počinje od pojedinca. Ako ispraviš sebe, napravio si ozbiljan korak ka ispravljanju cjelokupnog društva. Album nije pesimističan, nego smo mi dvije godine stariji, dosta odlučniji u svojim namjerama i poprilično opterećeni borbom za golu egzistenciju.“

Kabadahije i bh. svakodnevnica

„Ena je došla u Sarajevo da studira FSK. Boris je s Čengić Vile, radi u SSH. Upoznali su se jednom kod jarana Samija poznatog u raji po pravljenju strašnih partija“, tekst je pjesme “Kabadahija“ koja je posebno izdvojila na novom albumu, a koja počiva na tradiciji nekadašnjeg hita „Mahir i Alma“ Ede Majke te metaforički oslikava stanje u bh. društvu i podsjeća na vječiti nacionalno-vjerski sukob. „Helem Nejse se bavi pričama, problemima i dnevnim rutinama običnih ljudi i zanimljivim događajima iz njihove neposredne okoline. Iz tog proizilazi slika realnog stanja, jer Helem Nejse ne izmišlja, već zapisuje ono što primjeti golim okom ili čuje obučenim uhom“, ističu. Na pitanje, ko su kabadahije danas, oni odgovaraju: „Kabadahije su nacionalisti, fašisti, nacisti, šovinisti, šupci, kriminalci, demagozi, lažljivci i prevrtaneri. Kabadahije su uskogrudni, ograničeni, radikalno konzervativni stanovnici Balkana, kojima je na prvom mjestu stav nametnut od strane politike. Nasuprot toga, Helem Nejse je za to da ljubav pobijedi.“ Na ovome komičkom, ali društveno-angažovanom muzičkom putovanju, „Helem Nejse“ se privremeno zaustavio u sudnici i na sprdanju sa ovdašnjim pravnim sistemom. Tako je nastala pjesma „Sudinica“ u kojoj se pitaju: „pun grad je ubica, zar tol'ko problem je moja guzica?“, a koja kao da je predvidjela aktuelnu situaciju u bh. pravosuđu i aferu „Potkivanje“. „Ma kakva afera „Potkivanje“. Na to se već zaboravilo. Strasti su splasnule, život je krenuo dalje. To je tako kod nas. Ono što nama daje mali tračak nade jeste to što pjesma Sudinica i dalje stoji na Youtube-u, ima preko 100 hiljada pregleda, pa ako ništa podsjeća ljude na stanje u državi. Ali bojimo se da raja svakako ne konta to baš najbolje... No, za nadati se da ne sviramo baš kurtoaziji“, govore.

Sarajevski dani terorizma

„Oduševljenje mi natjeralo suze na oči! Od prve do posljednje sekunde. Koji superiorni humor, kakva lucidna socijalna opservacija, kako inteligentna subverzija! Došlo mi da u mraku viknem iz sve snage: Momci, fenomenalni ste! I jesu, fenomenalni su! Vraćaju mi izgubljenu nadu. Vraćaju mi sposobnost da se radujem i uživam u smijehu! S takvim momcima Bosna ima izgleda da preživi i obnovi sve usahle izvore svoje snage“, napisao je bh. književnik Abdulah Sidran na svom službenom Facebook profilu, nakon jedne izvedbi radijsko/muzičko/scenskog performansa „Sarajevski dani terorizma“. „Predstava je i rađena po uzoru na Monty Python. To je jedna zgrada u sarajevskom naselju Ilidža koju su sagradili investitori porijeklom iz Kuvajta. Nevjerovatno je kako nas inspirišu građevinski objekti i kako nam daju snagu da nastavimo dalje. Spoj apsurdnih vijesti, satire, terorizma, kulturoloških fenomena, Marija iz Zostera, gramatike i Dine Merlina daje jednu nevjerovatnu predstavu koja već nekoliko godina puni sve smještajne kapacitete kultnog Kamernog teatra 55 u Sarajevu. Obavezno je treba pogledati!“, tvrde iz „Helem Nejsa“.

Može li se u BiH živjeti od hip hopa?

Na kraju, kada se siđe sa bine, kad se ostavi mikrofon po strani, isključe zvučnici i privremeno napusti jedan svijet u kojem sve ima svoj smisao, nasamo za mladim čovjekom koji se pokušava baviti umjetnošću i pri tome se ludo zabavljati, ostaje samo pitanje: da li vrijedi? I prizor, tanjir pun ili prazan. „Mi smo živi i zdravi, hvala Bogu. Radimo, namećemo se, istražujemo načine, dolazimo do svoga mjesta pod suncem i ne žalimo se. Naučili smo biti strpljivi i svoju palaču graditi kamen po kamen. Put je težak, ali sve se može kad se hoće“, ubijeđeni su članovi grupe.

Kako nastupaju i izvan BiH, a sigurno će se pitati i čitatelji Remarkera, iz grupe se često susreću sa pitanjima o izrazu „helem nejse“, što u doslovnom „prijevodu“ znači „nije bitno“. Stihomir Klepić, Čika Gagara, Toshi Domaćin, Ajda Uzdanica, Boča, Ričard Tries osmi, Zlaja, Mara iz Mostara, jedan ili svi, svejedno je, tvrde da se ne upuštaju u objašnjavanja: „Pošto je helem nejse turcizam, bojimo se da nas ne shvate pogrešno. Kažemo im samo `tako mi to reperi` i svima bude dovoljno. Da možemo vratiti vrijeme i da smo znali tada da će ovo otići tako daleko, sigurno bi sebe nazvali nekako drugačije i susjedima jasnije. Npr. Merhaba Asker. Mi smo samo htjeli da sviramo gitaru na Bembaši za našu raju sa Alifakovca, a vidite na šta ovo izađe.“

(Smijeh. Suza suzu goni, kompletan Helem Nejse kolektiv nakon posljednjeg odgovora.)

Foto by: ARNEJ MISIRLIĆ

Podeli sa prijateljima

FB  TW