
Ukoliko vaše ponašanje može biti mapirano uz pomoć prikupljanja vaših odluka, neko bi mogao da otkrije vaš kod po kome ste programirani. Sa tim kodom možete biti u potpunosti eksploatisani. Što više verujete da imate kontrolu nad stvarima, bićete sve ranjiviji i sve osetljiviji na njen uticaj.
Ne tako davno, postojala je mogućnost da filmove na Netfliksu ocenjujemo davanjem od jedne do pet zvezdica. Na osnovu vašeg bodovanja, dobili biste preporuke za filmove i serije. Ovo je veoma važno jer jedne kišne večeri u sredu, možete da se ulogujete na sajt i da, bez gubljenja vremena na pretragu, odmah dobijete ponudu za brzu zabavu. Iza sajta – prikriven kodovima – krije se algoritam. To je u osnovi paket pravila koji nam daje preporuke. Posle nekog vremena, Netfliks je shvatio da ljudi nisu baš dobri u odlučivanju šta im se sviđa. Zamislite osobu koja dokumentarcima daje visoke ocene, ali jednostavno ne može da ih pogleda do kraja. Umesto toga, redovno gleda sitkome sa mnogo nižim ocenama. Posledično, Netfliks je veoma ograničio input svojih korisnika. Sada možete da ocenite film palcem okrenutim na gore ili palcem okrenutim na dole. Preporuke za filmove i serije se više ne zasnivaju na vašem direktnom inputu. Umesto toga, algoritam pravi proračun za vas na osnovu toga šta i koliko dugo gledate, ali i na osnovu toga kojim danima, koliko često pravite pauze, koliko epizoda zaredom pogledate i tako dalje. Možda vi nikada niste shvatili da sredom ne možete da podnesete nikakve spore, umetničke filmove, ali algoritam jeste. Netfliks je došao do otkrića. Kako bi shvatili šta njihova publika želi, nije trebalo da je pitaju šta ona misli da želi, već da posmatraju šta publika radi.
To je u neku ruku kontroverzna izjava. Ukoliko moj blizak prijatelj koga poznajem već godinama tvrdi da me poznaje bolje nego što ja poznajem samog sebe, ja ZNAM da on uopšte nije u pravu. Zar ne? Naravno, on ne može da mi čita misli. Ja znam koje su moje misli, moja shvatanja, moje stvarne emocije, moje laži i snove. Sve što moj prijatelj vidi jeste moje ponašanje. Ja ne pridajem toliko značaja mom ponašanju, jer smatram da svoje izbore donosim na osnovu svojih misli i osećanja. Kaže se: posle mnogo godina i pažljivog posmatranja, sasvim je razumljivo tvrditi da te prijatelj poznaje mnogo bolje nego što poznaješ samog sebe.
Britanski iluzionista Deren Braun je svoje trikove pokazivao na televiziji, a zatim ih objašnjavao. Emisija se zvala „Trikovi uma“ i povrh svega, sećam se jedne od epizoda. On je u emisiju pozvao dva stručnjaka iz oblasti marketinga; pitao ih je da smisle koncept za promociju plišanih igračaka. Nakon što su predstavili svoj rad, Deren je otvorio kovertu i pokazao im potpuno istu ideju. Marketari su reagovali uznemireno, kao da je njihova ideja bila poništena. Deren je otkrio da se tajna ovog trika krije u putanji kojom se kretao taksi od njihove kancelarije do studija. Na tom putu su bili postavljeni objekti i slogani koji su stvorili kreativnu osnovu proizvoda koji su oni zatim predstavili. Nelagodno je kada otkrijete da je vaša ideja – plod vašeg umnog procesa – zapravo samo poveznica sa vašim okruženjem. Ovo sam prepoznajem često kada analiziram umetnost; moje kolege i ja smo boravile u sličnim okruženjima, pa smo veoma često dolazili na slične ideje.
Slobodna volja je upravo jedna od ideja koje uzimamo zdravo za gotovo. To je perspektiva heroja. U sopstvenim očima, vi ste glavni junak svoje priče. Naravno, i svi drugi ljudi imaju istu takvu perspektivu, iako ne možemo baš svi biti glavni junak. Ovo se rešava tako što ne razmišljamo mnogo o tome. To je poput kućnih mačaka koje su veoma teritorijalno nastrojene, ali zbog ograničenog prostora u gradovima – a velikog broja mačaka – one to rešavaju uspostavljanjem rasporeda za patroliranje gradom. Na trenutak, dok patroliraju, pretvaraju se da te nekretnine pripadaju njima.

U svakom slučaju, slobodna volja ne postoji. Svoje ponašanje zasnivamo na odlukama donesenim isključivo u zavisnosti od spoljnih faktora i urođenim karakteristikama. Niko nije uspeo da dokaže da slobodna volja postoji. Naučnom logikom: ukoliko nešto nije merljivo, ne postoji. Možda to i nije naročito ubedljiv argument, ali nauka je i ranije grešila. Pa, hajde da zaronimo dublje čime nas to slobodna volja zaslepljuje.
Siguran sam da je većina nas tokom života videla dokumentarce o prirodi gde predator zlokobno napada plen. Ukoliko je lav gladan i uhvati antilopu, to mu neće olakšati muke. Umesto toga, on će početi da je jede dok antilopa skiči i puzi u očaju. Srceparajuće je, ali ne osuđujemo lava zbog toga. Lav nema slobodnu volju već samo prati instinkte pa je potpuno besmisleno tretirati ga isto kao svesno ljudsko biće. Ukoliko bi čovek pokazao istu dozu okrutnosti prema životinji, za njega ne bismo imali jednako razumevanja. Osim ako je u pitanju dete. Ili ukoliko je u pitanju do tada neotkriveno pleme. Ovo dvoje imaju nešto zajedničko – još uvek nisu civilizovani. Pre civilizacije, jedno smo sa prirodom. Nisi znao za bolje, ponašao si se instinktivno. Pubertet je siva zona, ali kada jednom napuniš 18 godina, za svoja nedela bivaš kažnjavan.
Slobodna volja je usko povezana sa kažnjavanjem. Jedan od razloga zašto je slobodna volja tako jako isprepletana sa našom kulturom jeste religiozni pogled na stvari. Pomalo je bezosećajno slati ljude u raj ili pakao kada ne postoji slobodna volja. Upravo zbog toga se u hrišćanstvu smatra da životinje nemaju dušu. Za njih nema mesta u raju ili paklu, jer one ne mogu biti dobre ili loše. Franja Asiški, zaštitnik životinja, tvrdio je da životinje imaju dušu, ali da ona, za razliku od ljudske, nije besmrtna. Za njih, dakle, nema zagrobnog života. Ako se osvrnemo na pravdu na Zemlji, uvidećemo da se mnogo toga zasniva upravo na ovakvim pretpostavkama. Pravda je reč koja ima smisla samo ukoliko postoji slobodna volja. Ako neko samo prati svoju prirodu i kulturu, onda nedela koja je počinio nisu naprosto rezultat čistog zla. Rađamo se sa određenim crtama ličnosti, i u određenom okruženju, a ni na jednu od ove dve stavke ne možemo da utičemo. Pravdu prodajemo kao nešto plemenito, jer drugi imaju dobru volju. Argument je sledeći: izabrao je zločinački život. To nije logična posledica njegove prirode i okruženja, već je umešan i treći faktor; slobodna volja, nasuprot prirodi i okruženju. Osuđenik je trebalo da se više okrene njima.
Istovremeno, postoji određeni tip u zatvoru; tip sa poremećajem ličnosti, anti-autoritativni, koji potiče iz surove socijalne okoline. Koliko je naša pravda, zapravo pravedna? To ne znači da su zakoni ili kažnjavanje loši. Ukoliko zakoni odvrate ljude od namere da počine zločin – uplašeni mogućim posledicama – onda zakon ima smisla. Kao i životinje, možemo upucati medveda kada predstavlja opasnost po ljude, ali ukoliko ga upucamo iz osvete, onda tu nisu čista posla.
Deset godina sam radio sa adolescentima, uzrasta između 12 i 20 godina. Većini su bili ustanovljeni blagi problemi u mentalnom razvoju. Moj posao – ukratko – bio je da obezbedimo dovoljno oruđa za njih, da mogu da se nekako samostalno snađu. Bila je to trka sa vremenom, imajući u vidu period između puberteta i odraslog doba. Kažem ’nekako’, jer njihova priroda i okruženje nisu obezbedili mnogo uslova da postanu uzorni građani. Sa IQ-jem ispod 85, zaista je izazov predvideti posledice sopstvenog ponašanja. Zbog toga se može učiniti da pljačka benzinske pumpe zvuči privlačno. Bez razmatranja posledica, na pamet vam ne padaju kamere postavljene svuda po lokaciji. Ne mislite kako bi zatvor mogao da uništi svaku priliku za zaposlenje i ne mislite da nezaposlenost može da vas učini manje privlačnim potencijalnom partneru. Bez sagledavanja posledica, zakoni imaju vrlo malo uticaja.
Kada govorimo o privlačnosti partnera, njegovo nalaženje u današnje vreme se suštinski razlikuje nego ranije. Popularnost dejting sajtova vrtoglavo raste i nesumnjivo će nadvladati koju god da smo vrstu rituala za parenje praktikovali ranije. Celo nastojanje da privučemo udvarače je sve više pod kontrolom algoritama. Za nekoliko godina, dejting sajtovi će uobličavati našu budućnost. Skoro doslovno. Algoritmi, sviđalo se to nama ili ne, igraće veliku ulogu u životu svih nas.
Masovno odajemo lične podatke za pogodnosti i besplatan pristup na internetu. Podaci se koriste da se prate naši interesi, i da bi nas zatim bombardovali predlozima za slične stvari. Ovo se sprovodi sa vrlo malo suptilnosti. Ukoliko poručite mašinu za pranje sudova, online reklame posle vaše pretrage i kupovine biće prepune mašina za pranje sudova. Vaša pretraga je očigledno otkrila da ste bili u kupovini, ali nije zabeležila da je kupovina i završena i da već imate mašinu za pranje sudova, uostalom, koliko mašina za sudova vam je uopšte potrebno?
Algoritmi će se vremenom poboljšati i učiti sve više razmenom podataka. Reklame se trenutno izrađuju uz pomoć profilisanja; kakve stvari vole da kupuju ljudi slični vama. Detalji poput vaših godina, pola ili mesta stanovanja označiće profil za koji je osmišljen proizvod. Ukoliko želite da postanete bezobrazno bogati, dozvolite da vam predstavim jednu ideju. Umesto profilisanja proizvoda, osnujte kompaniju koja profiliše korisnike. Izgradite algoritam sličan Netfliksovom, ali se fokusirajte na deo „šta biste želeli da kupite“ umesto na „šta želite da gledate“. Uz dovoljno podataka, algoritam će shvatiti šta bi potencijalni kupac želeo, čak i kada kupac to ne shvati. Onda je samo pitanje vremena.
I ovde se ideja o slobodnoj volji obija o glavu. Ukoliko vaše ponašanje može biti mapirano uz pomoć prikupljanja vaših odluka, neko bi mogao da otkrije vaš kod po kome ste programirani. Sa tim kodom možete biti u potpunosti eksploatisani. Što više verujete da imate kontrolu nad stvarima, bićete sve ranjiviji i sve osetljiviji na njen uticaj. Na kraju krajeva: sam sam odlučio da želim novi telefon. Moj ugovor uskoro ističe, što je dodatna srećna okolnost. Verovatno ću ga nabaviti brzo, jer sjajna ponuda uskoro ističe. Zamislite koliko će vaše kolege biti oduševljenje kada vide da imate najnoviji model! Ima nove mogućnosti, poput senzora za otkucaje srca i može automatski da pozove hitnu pomoć ukoliko ne registruje otkucaje. Ne postoji prevelika cena za moju bezbednost, zaista. To je dakle zaista bilo lako izabrati; sam sam ovo organizovao za sebe!
Sve ovo se već dešava. Činite sebi medveđu uslugu kada pretražujete avionske karte na istom računaru na kome ćete ih i kupiti. Kada algoritam jednom uvidi da očajnički tražite odgovarajući let, rezultati pretrage će prikazivati veću cenu. Rastući očaj ubrzaće donošenje vaše odluke.
Dozvolite da vam predstavim još jednu ideju, koja vas možda neće učiniti bezobrazno bogatima, ali vam može pomoći sa mnogim ljudima. Ono što nama treba jeste nasumično biranje, neka vrsta softvera koja vam nudi zabačene delove interneta u koje sami nikada ne biste zašli. Zbunite algoritme sprovođenjem nasumičnih kupovina, sa naravno mogućnošću vraćanja proizvoda. Jednom kada prestanete da koristite internet, program preuzima stvar i počinje da pretražuje najnasumičnije i najbesmislenije stvari. Reklame koje dobijate su prepune pogrešnih podataka. Na taj način možete održati iluziju slobodne volje.
Hvala vam na čitanju.
Tema narednog teksta biće automatizacija, a saznaćete kako mašine osvajaju svet. Šta će se desiti sa ljudima?
Pročitajte i prethodni post – Propaganda – umetnost, manipulacija i provera stvarnosti.
Možete slušati i audio verziju Gole istine na engleskom jeziku:
Podeli sa prijateljima

