Hronika prestoničkog groblja

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Politika

Zapisi iz vanrednog stanja 3

Neki penzioneri i ostatak sveta, ni dosad nisu videli ništa sporno u Vučićevim patološkim istupima, u plakanju i naplakivanju, u pretnjama, izrečenim neprimereno visokim tonovima, u predstavljanju sebe samog kao sveopšteg spasioca koji zna sve o kapacitetima bolnica, kliničkim slikama preminulih “baka i deka”, stanju državnih rezervi, kupovini respiratora na crno… Kasa je kod njega, kupiće dobar komad zaborava.

A sada nešto sasvim drugačije (vanredno je stanje, menja se uloga medija): Ovim se napisom, između ostalog, saopštava građanstvu da je ilegalni individualni prelazak hrvatsko-srpske granice moguć, budući da je jedna krajnje opasna osoba, za koju nije utvrđeno je li nosilac virusa korona, učinila upravo to. Reč je o ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću koji je odslužio svoju zatvorsku kaznu od 13 i po godina u Hrvatskoj. Po slovu presude, ubica civila, poverenik srbijanske Državne bezbednosti za obuku krajiških pobunjenika, sada je, o trošku Srbije, u izolaciji (komforan stan, upoznaje nove kompjuterske programe) i ističe, u provladinom roto produktu Večernje novosti, da će biti poslanički kandidat, ne bi li kao predstavnik naroda pomogao Srbima iz takozvanog “četničkog paviljona” u kaznionici Lepoglava. Država nije upozorila na prisustvo Vasiljkovića, te građanima ostaje da sami procene potencijalnu opasnost od njega.

Druga je vest, vezana za ratni kontinuitet Srbije, to što je u Hagu operisan još jedan srbijanski plaćenik, ubica civila osuđen za genocid, Ratko Mladić.

Detaljnije na kraju, da vidimo kako se ovde preživljava; sudeći po nastupima predsednika Srbije Aleksandra Vučića, svi putevi vode na groblja, ili bi vodili, kada bi on uvažio predlog opozicije da se penzionerima dozvoli jedan sat šetnje, u vreme trajanja policijskog sata. Iz jedne rečenice predsednika naslućujemo i to koliko će trajati pandemija: “Ne želimo da vas sada vidimo napolju, želimo da vas vidimo zdrave i vesele za mesec dana, ili više, kad sve ovo prođe.” On zna.

Penzioneri kao noćna mora

Počelo je naizgled bezazleno, nastupom Vučića koji je poručio penzionerima da ih opozicioni Savez za promene, predlogom da im se  dozvoli šetnja od 18 do 19 časova, zapravo, navodi na zlo i da nipošto ne izlaze iz svojih domova da su kapaciteti groblja ograničeni: “Ukoliko poslušate takve predloge neće nam biti dovoljno kompletno novo groblje na Bežanijskoj kosi, Lešće, Novo groblje, ni Centralno groblje. Sva groblja će biti mala da prime sve nas, ako slušate tuđe predloge, ja vas molim da slušate svoju državu”, izgovorio je Vučić.

Naravno, “tuđi” su opozicija, naša je vlast. Na konferenciji za novinare – to se sada u Srbiji popularno zove obraćanje naciji – Vučić je u jednočasovnom solilokviju ostavio upečatljivo cmizdreći utisak; na stranu pomoć od 40.000 tona hrane koju je Srbija poklonila  Crnoj Gori (da li taj čovek ima predstavu o tome kolika je ta količina – smanji malo, izazivaš tahikardiju) a reč groblje pomenuo je dvadesetak puta. U drugoj prilici još i to da mu je drago što su se građani uplašili (poljske bolnice na Beogradskom sajmu) i da će “morati da smisli nešto još gore od Sajma”. I još malo o umiranju, o tome da je loš plan da bolnica bude u Studentskom gradu, jer, bi bilo komplikovano “ako neko umre na četvrtom spratu jer bi onda dezinfekcija trajala pola dana, a na Sajmu je sve to lakše”.

Zaboravio je Vučić na loše iskustvo svog koalicionog partnera Vuka Draškovića koje je postalo legenda, političarima i lekcija. U prvom predstavljanju predsedničkih kandidata u posleratnoj istoriji Srbije, 1990. godine, govoreći o teškom finansijskom položaju penzionera, predsednik SPO kazaće, u kontekstu visokih pogrebnih troškova, da su penzioneri zaslužili makar dostojanstvenu sahranu. Zaključak penzionera bio je “bradonja ‘oće da nas sa’ranjuje”. Šteta za opoziciju bila je velika, Drašković lično i nije izgubio mnogo birača.  

Opasan po zdravlje

Da li je poređenje nategnuto procenimo sami, ali, ako nije grobljanskom besedom, Vučić se penzionerima zamerio prinudnom izolacijom, a ponajviše odsustvom pomoći najstarijima. U više beogradskih opština nema dovoljno volontera, penzioneri čiji glas slučajno dođe do šire javnosti kažu da ih brine to što ne mogu sami da idu po lekove, telefoni volonterskih centrala pokazuju zauzeće, žale se na nestašicu. Nezahvalno je procenjivati da li je i koliko procentualno Vučić izgubio, ali kasa je u njegovim rukama; najavio je povećanje penzija i jednokratnu pomoć svim punoletnim građanima Srbije od sto evra, tako da će zasigurno kupiti dobar komad zaborava.

A neki, penzioneri i ostatak sveta, ni dosad nisu videli ništa sporno u Vučićevim patološkim istupima, u plakanju i naplakivanju, u pretnjama, neprimereno visokim, pretećim tonovima, u predstavljanju sebe samog kao sveopšteg spasioca koji zna sve o kapacitetima bolnica, kliničkim slikama preminulih “baka i deka”, stanju državnih rezervi, kupovini respiratora na crno… Svaki je nastup osmišljen kao otvaranje neke deonice auto puta, proslava nove radne pobede, uz navodni pokušaj ignorisanja, pa rafal stigmatizacije ispaljen u opoziciju po ustaljenom modelu “bavim se mnogo ozbiljnijim stvarima, ali moram samo da kažem…”.  Vučićeva “obraćanja naciji” su suštinski opasna, onaj ko u jednom danu odgleda konferenciju za novinare lekarske ekipe, a nekoliko sati kasnije jednoipočasovni šou Vučića i premijerke Ane Brnabić, nakon nekoliko dana i ne primećuje u kakvu se suludu igrariju upušta. Rizikujući zdravlje više nego da ga niko nije ni o čemu informisao. 

Vučićevo upravljanje krizom

Zdravlje su rizikovali i građani koji su poželeli da daju potpise vladajućoj, ali i opozicionim strankama, posle 1. marta ove godine, kada je, kako je rekla dr Darija Kisić Tepavčević, registrovan prvi slučaj virusa korona u Srbiji. Tek 6. marta ta vest je objavljena, kazala je dr Kisić Tepavčević, a dan kasnije, 23. marta, i to da je napravila lapsus, odnosno da je prvi slučaj  registrovan „u prvoj nedelji marta“, a ne prvog marta i da je to javnosti saopšteno 6. marta.

Datumi otkrivaju ključ virusne drame, način na koji funkcioniše Vučićevo upravljanje krizom; neko je očigledno insistirao da doktorka, koja inače ostavlja utisak osobe koja ima lični integritet i zna šta govori, promeni svoju izjavu. Teško je i nezahvalno suditi nekome ko mora da radi svoj posao pod Aleksandrom Vučićem. Mora, jer ljudi umiru. 

Opozicija je, s razlogom, pitala “nadležne” koliki broj ljudi je ugrožen time što se pet dana ćutalo, a desetine hiljada ljudi bilo u bliskom kontaktu zbog davanja potpisa SNS-u. Vladajuća partija je, podsetimo, za pet dana prikupila 90.000 članova, a opozicionari nisu rekli zašto govore samo o njima. Podsetili su, međutim, na to da je Vučić 6. marta kazao da u svetu 25 puta više ljudi umire od ujeda komarca nego od virusa korona, te da njega brine “da li će put Preljine – Požega kasniti”.

Zbog neumesnog insistiranja opozicije na datumima kažnjen je Dragan Đilas, tako što je nastavljena hajka protiv njega. Đilas je odgovorio Vučiću otvorenim pismom koje unekoliko podseća na Vučićeve TV nastupe, ma koliko ih potpisnik kritikovao. Tu su formulacije kao “potrebno nam je jedinstvo”, “solidarnost”, “da ostanemo ljudi”, fatalistička bedastoća “sve će ovo proći”, prizemna demagogija “Srbija danas funkcioniše, ne zbog tebe i tvojih konferencija za štampu već zbog ljudi koje ova zemlja ima. Funkcioniše zahvaljujući zdravstvenim radnicima – medicinskim sestrama i tehničarima, lekarima, zaposlenim u prodajnim lancima, apotekarima, pekarima, vozačima i svima onim ljudima koji se svakog jutra probude i odu da rade ne štedeći sebe“. Pismo je, uglavnom, nikakvo, gomila opštih mesta i fraza, ali to ne znači da predsednik najnovije i najmanje opozicione partije nije pogodio baš ništa.

Cena vladavine u životima

„I bez obzira na sve, opet smo, po tvom nalogu, meta izopačenih mozgova tvojih saradnika koji tvrde da želimo da broj mrtvih bude kao u Italiji i Španiji. Tome pomažeš i ti sam tvrdeći da bi prihvatanjem našeg predloga o sat vremena šetnje za penzionere beogradska groblja bila premala za sahranu svih koje bi tih sat vremena šetnje ubilo“, navodi se u pismu.

Nepošteno. Nije Vučić rekao da će penzioneri umreti od šetnje, nego da ćemo svi umreti od virusa koji će prenositi. Kao što nije rekao ni pola onoga što mu Đilas pripisuje, rekli su njegovi saborci, recimo savet da se šopinguje u Milanu. A ovo u vezi sa mozgovima Vučićevih saradnika je tačno i na mestu (i, začudo, nedostaju samo dva zareza). 

Loše, šmuljavo. Penzioneri koji ne vole Vučića, a već su na ivici živaca, kažu da je dobro. „Ovo je poslednji momenat da prestaneš da zadovoljavaš svoju sumanutu potrebu da sve znaš, da o svemu odlučuješ i da se o svemu pitaš. Taj način tvoje vladavine već ima ogromnu cenu. Jesi spreman da je platiš i u ljudskim životima“, piše Đilas. Oko ovoga, izgleda, nema šanse da postoje dva stava. Postoje stav i opasna konfuzija.

Osioni primitivac

Onda se u nedelju sa patosa, iz duboke kome nakon efektnog nokauta, oglasio ministar vojni Aleksandar Vulin, pozivajući Đilasa da “donira deo svog bogatstva i pokaže da na zarađene stotine milione evra nije problem da za respiratore izdvoji nekoliko miliona“.

A ko bi i bio pri čistoj svesti, kada je 25. marta objavljeno da je Ministarstvo odbrane raspisalo tender za realizaciju istraživanja o rejtingu ministra odbrane. Realizacija ugovora trajaće 11 meseci, a jedan od zahteva Ministarstva je utvrđivanje medijskog rejtinga ministra odbrane, podatak o mestu ministra odbrane među članovima Vlade. “Dostavlja se na početku meseca za prethodni mesec u interaktivnom formatu koji korisniku obezbeđuje uvid u poziciju ministra odbrane u medijima prema zadatim parametrima (vrsti medija – štampani, elektronski, veb portali, pojedinačnim medijima vrednosna usmerenost (tonalitet), po vremenskom perioda)“, ističe se u pozivu.

Malo je nemoralnijih postupaka od uvođenja vanrednog stanja, slične osionosti, bahatosti, primitivizma – bez obzira na stanje.

U toku su uskršnji post i pokušaji nevladine budžetske skupine Srpska pravoslavna crkva da, mimo zdravog razuma, ubedi javnost da kad vernici u crkvi piju vino iz jedne posude nema opasnosti od virusa, a nekmoli kad im popovi stavljaju na jezik, istom kašikom svima, komadiće hleba. Da se ispita funkcioniše li interesni duhovno-svetovni komplot perača novca i parastoskih jajara. Patrijarh Irinej naredio je da se “sav bogoslužbeni i parohijski život saobrazi odlukama Vlade Srbije”. U popovskoj izvedbi to znači da može van crkve, uz predviđenu udaljenost vernika, ali iz istih posuda. Opasnosti definitivno nema, prosto, logički, dokazuje episkop bački Irinej razoružavajućom rečenicom: “Ako je pričešće problem kako se zaraze oni koji je idu u crkvu”.

Poslužite se krvlju i telom (koga šta zapadne)

Tako se podsmehnu Vladi i zdravom razumu, jer država, poručuje SPC, se država ne bavi “niti može da se bavi sadržajem i vršenjem” liturgije. Vukašin Milićević, docent na Bogoslovskom fakultetu, kazao je, pak (Nova S), da je pričešće iz iste kašike društveno neodgovorno, da takav način nije jedini i obavezujući, odnosno da je Ruska pravoslavna crkva uvela obaveznu dezinfekciju kašike, dok se u Rumunskoj, zbog epidemije, pričešće obavlja plastičnom kašikom za jednokratnu upotrebu.

Ateisti Srbije bili su oštri i nedvosmisleni: “Samo potpuni neljudi, moralne nakaze i čudovišta, mogu insistirati na praksi koja sasvim izvesno i očigledno uvećava rizike. Samo neko bez trunke morala, ljudskosti i razuma može tvrdoglavo tvrditi da je odustajanje od ovog visokorizičnog obreda nešto što ne dolazi u obzir. Samo neko bez zrna empatije i altruizma može namerno i svesno raditi na širenju pandemije, tvrdeći u isto vreme da su oni koji to kritikuju „anticrkveni” i „antisrpski” elementi”, ističe se u saopštenju ovog udruženja.

Evo ispunjenja obećanja s početka teksta, Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan bio je instruktor srpskih pobunjenika, a protiv njegovog se izručenja u Australiji i Srbiji pobunila masovna skupina nacionalista. Država mu i dalje pruža svu logistiku, jer je radio državni posao, stvaranje velike Srbije. Bavio se vojničkim poslom, često je govorio da je etničko čišćenje protiv zdravog razuma. Obučio je prvu jedinicu specijalaca Krajine “knindže”, bio zapovednik napada na Glinu i druga većinski hrvatska mesta. Osuđen za ubistvo civila i progon stanovništva. Nije uspeo kao predsednički kandidat, (decembra 1992. osvojio je 28.010 glasova) možda uspe kao poslanički.

Ratko Mladić operisan je od benignog tumora na debelom crevu, iznenada, bez najave porodici, uprkos zabrani operacija, izuzev hitnih, zbog pandemije. Oseća se dobro. Možda misli na mladost i istočnu Bosnu. Da, Srebrenicu.

Mrtvih u Srbiji, žrtava virusa korona, sve je više.

Premijerka Ana Brnabić otkrila državnu tajnu (njena klasifikacija, jedina na svetu), Srbija je, navodno, kupila 480 respiratora. Zlobnici se pitaju ko se koliko ugradio. Predsednik Srbije kazao da ćemo ove godine na godišnji odmor.

Neki se već pakuju.

Podeli sa prijateljima