Sprečavanje podizanja svesti o korozivnom kapitalu na Zapadnom Balkanu

Igor NovakovićPolitika, Region 2020, Tekst, Vesti

Politika
EN | AL

Dok istraživanja koja se fokusiraju na korozivni kapital postaju sve više mainstream, glavni problem je komuniciranje rezultata istraživanja na Zapadnom Balkanu, regionu koji se sav sastoji od tranzicionih zemalja. Često iskrojene poruke o opasnostima i zamkama korozivnog kapitala za upravljanje i demokratiju se teško prenose vladajućim elitama, ali i široj publici, pogotovo u slučaju kada vladajuća elita nije za to zainteresovana.

Poslednjih nekoliko godina, istraživanje o širenju korozivnog kapitala u Evropi je procvetalo. Sam termin je definisao Centar za međunarodno privatno preduzetništvo (Center for International Private Enterprise (CIPE), sa ciljem da “pojasne netransparentno, neodgovorno i netržišno finansiranje, koje se sliva iz autoritarnih režima u nove tranzicione države (…) i koje ojačava ciljeve autoritarne spoljne politike na uštrb lokalnih institucija i zapadnih geo-političkih interesa.”[1] I zaista, ovo je prepuno izazova. Duže od tri decenije, nacije u tranziciji zvanično streme ulasku u zapadni svet, ili kroz proces integracija u EU i/ili NATO, ili kroz uspostavljanje dubokih i sveobuhvatnih partnerstava sa njima i/ili njihovim članicama. Kroz ove procese i saradnju, zemlje u tranziciji se obično obavezuju da preduzmu reforme sa ciljem ojačavanja demokratije, vladavine prava, tržišne ekonomije, građanskih i medijskih sloboda, itd. Ipak, tranzicija uglavnom nije pravolinijski proces zbog previše izazova, uključujući i one političke, te korozivni kapital sigurno predstavlja ozbiljan izazov, jer koristi slabosti. Iliberalni i autokratski režimi, koji obično čvrsto drže ili utiču na sopstvenu ekonomiju i preduzetništvo (uprkos tome što su neki od ovih privatni), koriste investicije, zajmove i ekonomsku saradnju da bi postigli političke ciljeve i dugotrajni uticaj u tranzicionim zemljama, ponekad zatvarajući čitave sektore ekonomije.

Dok istraživanja koja se fokusiraju na korozivni kapital postaju sve više mainstream, glavni problem je komuniciranje rezultata istraživanja na Zapadnom Balkanu, regionu koji se sav sastoji od tranzicionih zemalja. Često iskrojene poruke o opasnostima i zamkama korozivnog kapitala za upravljanje i demokratiju se teško prenose vladajućim elitama, ali i široj publici, pogotovo u slučaju kada vladajuća elita nije za to zainteresovana. Sa rastom iliberalnih režima u regionu (i oko njega), situacija se pogoršala, ali to ne znači da se sa ovim naporima treba zaustaviti. Naprotiv. Ali efikasnije širenje vesti zahteva i svest i volju da se informacije prime. Stoga, cilj ovog teksta je da ukaže na sistemske prepreke širenju informacija i nalaza.

Osim Srbije, u regionu je sve manje direktnih stranih investicija, dok su domaće investicije ionako na niskom nivou svuda. Dok su direktne strane investicije neophodne, vlasti često zanemaruju važnost domaćeg kapitala, ne ojačavaju domaće zakonodavstvo i tržišnu ekonomiju, i konačno, uglavnom sarađuju sa raznim domaćim tajkunima koji koriste ove sisteme kako bi dodatno povećali svoje bogatstvo. Ovo stvara smrtonosnu kombinaciju, gde državnici proglašavaju strane direktne investicije kao jedini način rasta, često privlačeći strani kapital subvencijama i drugim tipovima usluga, na uštrb domaćeg stanja i povećanja domaćih investicija. Drugim rečima, strane direktne investicija postaju “sveta krava” strategija razvoja. Globalna ekonomska kriza iz 2008 je samo pogoršala situaciju i stvorila pritisak za privlačenje investicija po bilo koju cenu. Stoga, investicije koje dolaze iz autoritarnih i iliberalnih režima su više nego prihvatljivi. U nekim zemljama, one se čak hvale od strane vlada i predstavljaju kao ogromne ekonomske šanse, uprkos negativnom uticaju koji sa sobom nose.

Ali ima još jedna važna stvar. Investicije koje dolaze sa Zapada takođe nisu imune na korišćenje različitih opcija koje im daju vlasti radi sticanja više povoljnijih uslova za njihove investicije i posao u budućnosti. I ove opcije znače da se često izbegava domaća provera i ravnoteža među granama vlasti (‘checks and balances‘). Ova situacija nije nova. Na primer, koncesija za izgradnju autoputa koju je konzorciju Alpina-Porr iz Austrije dobio u Srbiji 2007,[2] postala je ozloglašena zbog odbijanja tadašnjeg Ministra za kapitalne investicije (infrastrukturu i saobraćaj) Velimira Ilića da objavi kompletan sadržaj ugovora.[3] Nakon pritiska javnosti, koncesija je otkazana i Srbija je završila pred sudom za arbitražu. Drugi slučaju u Srbiji je Fiatova investicija u razorenog srpskog proizvođača Zastavu. Do danas, veliki deo poslovanja ove italijanske kompanije nije poznat javnosti, zbog poslovnih tajni.[4] U Kosovu i Albaniji, izgradnja “Auto-puta nacije”, od Prištine do Drača u Albaniji, koju je implementirao konzorcijum Bechtel-Enka je imala povećanje troškove izgradnje, pogotovo na Kosovu, gde je cena po kilometru bila skoro duplo veća od one koja je inicijalno bila predviđena.[5] Tadašnji američki ambasador na Kosovu, Kristofer Del koji je bio neophodan u sklapanju ovog dogovora je nakon penzionisanja 2013. godine, postao Behtelov predstavnik u Mozambiku.[6] Čak i sada, mnoge zapadne kompanije koriste neefikasnost sistema i nedostatak vladinih ‘checks and balances’ za maksimiziranje profita.

Naravno, ovi slučajevi ne dokazuju da zapadne investicije imaju išta sa korozivnim kapitalom. Nema sistemske povezanosti sa vladama njihovih država i sigurno ove “trule jabuke” ne služe za politiku korist i tajne političke ciljeve njihovih vlada, već isključivo za profit. Ipak, problem je da optužbe za korupciju, nedostatak transparentnosti i izbegavanje domaćih odnosa kontrole i ravnoteže od strane zapadnih kompanija zamagljuju sveukupnu sliku o uticaju korozivnog kapitala. Tačno je da se u mnogim slučajevima, zapadni mediji i institucije bave ovim problemima, ali to jedva da stiže do običnih građana na Zapadnom Balkanu. Stoga, oni nisu u stanju da naprave razliku između kvaliteta i političkih posledica investicija i konačno razumeju zamke koje sa sobom donosi korozivni kapital.

Ovaj problem mora biti uključen u sveobuhvatnu strategiju kada se govori o problemu korozivnog kapitala na Zapadnom Balkanu. U suprotnom, put širenja informacija će ostati trnovit kakav je i sada.

Dr. Igor Novaković
Direktor istraživanja, Centar za međunarodne i bezbednosne odnose


[1] John Morell at al, Channelling the Tide: Protecting Democracies Amid a Flood of Corrosive Capital, CIPE, September 2018, p.2-3, https://www.cipe.org/resources/channeling-the-tide-protecting-democracies-amid-a-flood-of-corrosive-capital/.

[2] Konzorcijum PORR i “Alpina” dobijaju autoput Horgoš-Požega, E-Kapija, March 15, 2007, https://www.ekapija.com/news/95924/konzorcijum-porr-i-alpina-dobijaju-autoput-horgos-pozega

[3] Nova prevara oko autoputa , Blic, September 20, 2007, https://www.blic.rs/vesti/tema-dana/nova-prevara-oko-autoputa/ykp7b1b

[4]Radmilo Marković, Šta nama dođe Fijat, Vreme, July 27, 2017, https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1518669

[5] Besar Likmeta, Erjona Rusi, Lawrence Marzouk and Petrit Çollaku, Albania-Kosovo Highway Costs Soar To 2 Billion Euros, Balkan Insight, April 23, 2014, https://balkaninsight.com/2014/04/23/albania-kosovo-highway-costs-soar-to-2-billion-euro/

[6]Matthew Brunwasser, Steamrolled: A Special Investigation into the Diplomacy of Doing Business, Abroad, Foreign Policy, January 30, 2015, https://foreignpolicy.com/2015/01/30/steamrolled-investigation-bechtel-highway-business-kosovo/


Tekst je dostupan i na engleskom jeziku i deo je zajedničkog projekta razmene sa portalom sbunker.net iz Prištine.

Pročitajte i verziju na albanskom jeziku na sajtu Sbunkera.

Podeli sa prijateljima


Banner Region 2020