Revizionistički pokušaji izgradnje podobnije istorije teku kao i svaki drugi tranzicijski projekat novih elita: uz mnogo rušenja i stihijsku gradnju sumnjive kakvoće. U tom smislu oni predstavljaju dostojan nastavak ratova koji su sa prostora Jugoslavije zbrisali preko sto trideset hiljada života i raselili još oko četiri miliona. Sistemi koji izrastaju na grobovima tih ljudi prikrivaju svoju eksploatatorsku srž obilatom proizvodnjom nacionalnih mitova. U tom poduhvatu istorija neretko ima ulogu neugodnog svedoka.

