BH kinematografiji ne treba još dobrih filmova, već onih koji proširuju vokabular

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

Može li se film napraviti po instinktu? Može li u njega stati decenija nečijeg života? Može li se stvoriti od privatne video arhive i iPhone klipova? Može li mitsko biće minotaur otkriti šta se nalazi u centru toga labirinta? Može li film promijeniti život autora? Pitanja su koja je sebi postavio mladi bh. režiser Zulfikar Filandra koji je pokrenuo crowdfunding kampanju za svoj prvi dugometražni naslov naslova “Minotaur”, svojevrsni poetski filmski esej, sačinjen od materijala svih filmova koje je do sada snimio, onih koji su ostali nezavršeni, snimaka mobitelom i aparatom, koje je pravio u različitim situacijama i sa različitim ljudima kroz posljednjih desetak godina. Na koncu, riječ je o kolažnoj filmskoj priči o mladosti, protoku vremena, seksu, porodici i prijateljstvu, koja će oživjeti kao bosanskohercegovačko-irska koprodukcija između Experimental Film Societyja i kompanije Kolumbija.