Odrastanje

RemarkerDruštvo, Tekst, Vesti

Društvo Redakcija Remarkera

Članstvo u Evropskoj uniji je jedan od glavnih spoljno-političkih ciljeva Srbije. Nakon hapšenja i predaje poslednjih optuženika za ratne zločine 2011. godine, Srbija se nalazi u procesu evropskih integracija. I dok se u Srbiji najčešće govori o političkim reformama koje je neophodno preduzeti radi ulaska u EU, retko se ili nimalo ne govori o promenama koje sa sobom donosi punopravno članstvo – promenama u pogledu usvajanja vrednosti, menjanja društvene klime, i promenama koje će članstvo doneti na nivou svakodnevnog života. O životu u EU u Srbiji se uglavnom razgovara u okviru jedinstvenog slobodnog tržišta, putovanja bez granica i većim mogućnostima pronalaska bolje plaćenih poslova, samim tim života u boljim uslovima nego što ih pruža Srbija. Sa druge strane, ne razgovara se dovoljno o boljoj uređenosti država i društava ali i odgovornosti građanina prema zajednici u kojoj živi.

U serijalu koji objavljuje Remarker, pokušaćemo da odgovorimo na pitanja koja su zanemarena u javnoj diskusiji o evropskim integracijama Srbije – na koji način se svakodnevni život u EU razlikuje od onoga u Srbiji, odnosno kako političko uređenje menja naše poimanje stvarnosti i utiče na najličniji i najintimniji život običnog građanina i građanke?

Rađaj, ne odgađaj![1]

Početkom 2018. godine, Ministarstvo kulture i Savet za populacionu politiku Republike Srbije je objavio rezultate konkursa za podizanje nataliteta u Srbiji. Među nagrađenim sloganima kampanje našli su se “Dosta reči, nek zakmeči!” i “Rađaj, ne odgađaj!”, koji su izazvali žestoke reakcije u javnosti, kako zbog imperativnog odnosa prema ženama u Srbiji, kojima se određuje jedina života svrha – rađanje, tako i zbog potpunog odsustva sluha za probleme koji utiču na smanjenje nataliteta u Srbiji. U to svakako spadaju, ali nisu jedini, dugogodišnje loša ekonomska situacija koja utiče na građane da se sve manje odlučuju za potomstvo u nedostatku elementarnih uslova za odgajanje dece, diskriminacija žena na svakom nivou, a pre svega na tržištu rada ukoliko se odluče na rađanje – od gotovo obaveznog a zabranjenog pitanja na razgovorima za posao da li planiraju potomstvo, do gubitka pozicija i plata, ali i gubitka posla nakon što rode dete.

Problemi sa kojima se žene u Srbiji suočavaju ukoliko se odluče na rađanje ne zaustavljaju se samo na lošem kvalitetu zdravstvenih usluga tokom trudnoće i prilikom porođaja, iako su oni uglavnom poznati javnosti – pre desetak godina pokrenuta je građanska inicijativa Majka hrabrost koja je skrenula pažnju javnosti na očajne uslove u srpskim porodilištima – od neadekvatne zdravstvene zaštite i nehigijenskih uslova na odeljenjima za ginekologiju i akušerstvo, ponašanja medicinskih radnika koje se kosilo sa svim pravilima i zahtevima struke, do neblagovremenih intervencija koje su izazivale ponekad i trajne posledice po život i zdravlje majke i deteta. Pored toga, u Srbiji se žene suočavaju i sa sistemskim problemima poput limitiranja prava i smanjenja porodiljskih naknada uvedenih novim Zakonom o finansijskoj pomoći porodicama sa decom uvedenim 2018. godine. Istovremeno, predstavnici državnih institucija zaduženih za brigu o deci i porodici javnosti, a posebno ženama šalju poruku da ne računaju na zaštitu ako se odluče na potomstvo, pa tako predstavnica Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja opravdava drastično smanjenje porodiljskih naknada, jer poslodavcu ‘žena treba da radi, a ne da rađa’. Žene koje su početkom 2018. godine poslušale naredbu države da “rađaju i ne odgađaju”, zahvaljujući novim merama Republike Srbije, sebe i svoju decu izdržavaju iznosima za porodiljsko bolovanje koji mogu dostići i 900 dinara mesečno (7,6 eura).

Probleme koje smo predstavili želimo da sagledamo u svetlu perspektive rešavanja sličnih izazova u drugim zemljama, prevashodno zemljama Evropske Unije. U serijalu koji je pred vama, fokusiraćemo se na niz pitanja koja se tiču odrastanja i svakodnevnog života u EU, i načina na koji se ovi fenomeni sagledavaju u društvu i zajednici uspostavljenoj na vladavini prava i poštovanju različitosti.

Pročitajte tekst autorke Tanje Matić – Bez jednakijih – trudnoća i porođaj na holandski način.

[1] Prvonagrađeni slogan iz kampanje Ministarstva kulture i Saveta za populacionu politiku Republike Srbije za podsticanje rađanja u Srbiji 2018. godine.

Podeli sa prijateljima

FB  TW