Regulatorna država Zapadnog Balkana

Artan Çollaku Politika, Region 2020, Tekst, Vesti

Ako se tome dodaju još pravila uspostavljena inicijativama poput „Berlinskog procesa“, „mini-Šengena“ i stotina bilateralnih sporazuma, postaće suviše složeno da bi se tržište moglo nositi sa tim. Ova sve veća usloženost simptom je opsesije u regionu institucionalnim izomorfizmom koji površno imitira EU. U odsustvu realne procene tržišnih potreba i kapaciteta za reforme, ova opsesija pojačava percepciju građana u regionu da „radimo više“ umesto „radimo bolje“ i savršeno hrani samoispunjujuće proročanstvo da ulazak u EU izgleda kao put bez kraja. A to ima ozbiljne političke implikacije.

Od Zagreba do Zagreba: 20 godina stagnacije političkih reformi

Artan Çollaku Politika, Region 2020, Tekst, Vesti

Šestog maja, 20 godina nakon prvog sastanka, lideri Evropske Unije i zemalja Zapadnog Balkana, tzv: ‘WB6’, sastali su se na drugom Samitu u Zagrebu, koji je morao biti održan online zbog pandemije. 2000. godine, EU je zemljama Zapadnog Balkana ponudila proces stabilizacije i pridruživanja, koji je obuhvatao sporazume o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kao i pregovore o članstvu kao korake prema punopravnom članstvu. Kada se Hrvatska pridružila 2013. godine, neizrečena ambicija bila je da će se i ostale zemlje Za-padnog Balkana uskoro pridružiti ili se makar čvrsto nalaziti na putu ka članstvu, što je bilo bazirano na o-čekivanjima da je bivšim komunističkim zemljama koje su ušle u EU 2004, za to bilo potrebno oko 15 godi-na.