Sarajevski ratni teatar ovu tzv. korona sezonu je okončao dugoočekivanom predstavom “Nije to to”, reditelja Tomija Janežiča i dramatičarke Simone Semenič, koja je nastala u koprodukcikciji Sarajevskog ratog teatra, Kraljevskog pozorišta Zetski Dom sa Cetinja, Beogradskog dramskog pozorišta i Festivala MESS. Jedan od centralnih aktera u ovoj jedinstvenoj predstavi je mladi student dramaturgije na ASU u Sarajevu, Benjamin Konjicija. O ovome iskustvu, saradnji sa Tomijem, ali i teatru, Faustu, mladima, pandemiji, autorskoj „predstavi na livadi u Fojnici“, sebi, Konjicija govori za Remarker.
Jedna klasa dramaturgije u borbi za ljubav
U Sarajevu je osmog septembra održana prva Parada ponosa pod sloganom „Ima izać“ i povorka od oko 3000 ljudi je prošla bez ijednog incidenta, što je zasigurno jedan od rijetkih događaja ovoga tipa u Evropi koji je okončan na ovaj način. Ipak, ispočetka nije sve išlo tako jednostavno, ali jedna sarajevska klasa Dramaturgije se posebno založila za ljubav, učestvujući u radiodramskom omnibusu „Sve faze ljubavi“. Dvije Emine i jedan Benjamin govore za Remarker.


