Nema pobeđenog nacionalizma, nijedan san za nacionalistu nije neostvariv, a broj mrtvih i unesrećenih daje im za pravo. Pokušaju, zapale, izazovu stradanje neslućenih razmera, izgube bitke i pravo da im se pripisuje ljudskost, potom glume žrtvu do sledeće prilike.
Izazovi preskupog nacionalizma
Jedan od uspešnijih spoljnotrgovinskih poteza Ruske Federacije nesumnjivo je veto u Savetu bezbednosti na Predlog rezolucije Velike Britanije o genocidu u Srebrenici, uložen 2015. Suština britanskog dokumenta u tumačenju srbijanske vlasti bila je staviti “žig na čelu srpskog naroda”, da osim za genocid Srbi, potpuno nevini, budu krivi i za dva masakra na sarajevskoj pijaci Markale. Zahvaljujući Rusima, smatra zvanična Srbija, Srbi nisu pobili ljude na Markalama, pa, po toj logici, nije bilo ni masovnih grobnica civila sa Kosova, pogotovu batajničkih. Jer, Srbi ništa ne priznaju, a u tom zlikovačkom poduhvatu produženja rata i vređanja žrtava imaju moćnog saveznika.


