Nasilje nad ženama jedna je od tema koje periodično iskrsavaju u domaćim medijima nakon naročito surovih porodičnih ubistava. Nakon prvobitnog talasa malograđanskog pijeteta sledi seciranje privatnog života žrtava u potrazi za povodom zbog kojeg je ubica, najčešće muž ili partner, rešio da počini zločin. Sam događaj obično biva označen kao “tragedija” ili “porodična drama”, a neimenovane komšije po pravilu su neutralne kao Švajcarska i iznenađeno govore o počiniocu kao o mirnom čoveku. Oštriju reakciju izazivaju tek oni slučajevi kada se među žrtvama ili svedocima nađu deca. Nasilnici tada postaju “monstrumi”, što je zgodan način da od njih napravimo izuzetke, ekscese koji se tobože silno razlikuju od nekakvih običnih domaćina koji, eto, samo godinama mlate ženu naočigled porodice i retko kada je i ubiju.
Lingua blablativa – Femicid
U poslednjih nedelju dana u Srbiji su ubijene dve žene. Oba ubistva desila su se u porodičnim kućama i oba su izvršena od strane muškog partnera ubijene žene. U Novom Sadu su 24. maja pronađena tri mrtva tela, dve žene i jednog muškarca, a kako navodi MUP, sve troje B.P. (1962), N.P. (1962) i M.J. (1987) pronađeni su s povredama glave “što ukazuje na to da je reč o trostrukom ubistvu”.


