Nakon pobede pokreta Samoopredeljenje na kosovskim izborima pre mesec dana, oni koji se bave Balkanom bili su pomalo zbunjeni: Šta pobeda Aljbina Kurtija predstavlja za Kosovo ali i za čitav region? Odgovor je donekle nejasan i Kurtijeva moć trenutno počiva u neizvesnosti i nesigurnosti koju je on sam stvorio. Ipak, neke nagoveštaje možemo pronaći ako duboko zaronimo u njegovu kompleksnu političku prošlost koja otkriva njegov karakter i ideje.
Ko se seća 5. oktobra?
Dve decenije u istoriji razvoja jednog društva i države, nije preterano dugo. Za naše lične živote, dvadeset godina je mnogo. Na narednim parlamentarnim izborima 2020. godine glasaće i dvadesetogodišnjaci koji su rođeni 5. oktobra 2000. Oni se tog dana naravno ne sećaju, osim ako su zainteresovani za politiku, politički aktivisti i članovi stranaka, ili su njihovi roditelji bili aktivni učesnici u tim događajima, i teško da su o značaju ovog istorijskog datuma mogli da izgrade jasno mišljenje i informisan stav. Na jednom od subotnjih protesta u januaru ove 2019. godine, stajala sam ispred Filozofskog fakulteta. Okupio se neki svet, mnoge sam poznavala lično, a mi sredovečni bili smo među najmlađim demonstrantima. Samo par metara odatle, na Studentskom trgu, blizu stana u kojem je nekada živeo Zoran Đinđić, restoran brze hrane KFC bio je prepun mladih ljudi potpuno nezainteresovanih za ono što se dešava pred njihovim očima.
Na Balkanu živimo u primirju a ne u miru
Povesti celu zemlju u rat, prvo protiv bivših komšija, susednih naroda i ravnopravnih federalnih jedinica, a onda nakon toga i protiv celog zapadnog sveta – to nije tek luda odluka jednog političara – čak ni u mnogo gorim diktaturama nego što je bila Miloševićeva.
Ljudska prava u Srbiji 2019. godine
Za odgovor na pitanje da li se u Srbiji poštuju ljudska prava potrebno je krenuti od početka. Prvo, ljudska prava se nigde ne poštuju u potpunosti, ali je uz to uvek važno napomenuti da to nikada ne sme biti izgovor za izostanak reakcije vlasti i državnih organa na različite incidente i prakse. Drugo, važno je znati sa kim se poredimo i na koga pomislimo kada govorimo o „kršenju ljudskih prava“. Ako se poredimo sa Severnom Korejom, Kubom ili Iranom, situacija je svakako bolja, ali ovakvo poređenje daje potpuno pogrešnu sliku.
Izazovi zapadnog Balkana u regionalnom okviru
Regionalna saradnja, posebno u trouglu BiH-Hrvatska-Srbija postoji i obliježena je držanjem figa u džepu i licemjerstvom političkih lidera. Posebno od ovakve vrste saradnje pati Bosna i Hercegovina, jer često volim reći „dovoljno je da u Srbiji i Hrvatskoj kihnu, mi ovdje se odmah prehladimo“, jer je licemjerno javno zagovarati teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, a istovremeno zdušno i bez kritike podržavati secesionističku politiku iz Republike Srpske. Ili pak vidjeti prostor Hercegovine kao sastavni dio BiH, a podupirati gotovo javno, istina, oprezno, treći entitet, koji bi opet imao etnonacionalno obilježje. Hoću reći da su i Srbija i Hrvatska protiv međunarodnog tutorstva u BiH, a pri tome se sami ponašaju kao tutori nad svojim etničkim korpusima.
Gde su nestali novinari?
Iz godine u godinu, Srbija nazaduje na različitim listama organizacija koje mere slobodu medija, što dokazuju izveštaji organizacija poput Reportera bez granica ili Fridom hausa. I Evropska komisija je u Izveštaju o napretku Srbije u evropskim integracijama problem medijskih sloboda stavila u poseban fokus. Istovremeno, iz godine u godinu povećava se broj pretnji i napada na novinare, koji – gotovo po pravilu – ostaju bez sudskog epiloga, čime se šalje signal nasilnicima da je sezona lova na novinare i dalje otvorena.
Šta je danas na kompjuterskim ekranima u našim ministarstvima?
Vratiti se u državnu upravu nakon petog oktobra 2000. godine, pokušati da izmenite sistem koji je ratove stvorio i na ratove ćutao, bio je ogroman zadatak DOS-a i svih koji su tada radili na promenama države i društva. Prethodno smo svi učestvovali i u prilično mirnoj odbrani rezultata izbora koje je Milošević pokušao da pokrade, a koji su održani na moj rođendan 24. septembra 2000. godine, da malo i privatizujem ovaj tekst.
Zeitgest sledeće decenije treba da bude međusobno upoznavanje
Dok pišem ovaj tekst o ispunjavanju očekivanja u našem regionu u prethodnih 20 godina, shvatam da to znači odmeravanje očekivanja koja su manje ili više postavljena pred nas iz vana. To ne znači da su ta očekivanja loša, ili nepoznanica za nas, ili nisu deo naše političke kulture, ali smo toliko postali opterećeni propisanim okvirima, zakonima koje prepisujemo, štikliranjem rubrika, jurenjem agendi, pokušavanjem da dokažemo našu prozapadnu i prodemokratsku orijentaciju, da se čini da se nema vremena da se odrede lokalni kriterijumi na osnovu kojih ćemo moći da merimo kako naša postignuća, tako i naše neuspehe. Došli smo u fazu da se toliko oslanjamo na spoljne faktore i procese, i funkcionišemo unutar instrumenata i okvira koji su postavljeni za nas da su regionalne inicijative veoma retke i često obeshrabrivane. Deo problema je nedostatak političke volje da se preuzme odgovornost i kontrola.
Gospodari budućnosti iz prošlosti i promena koja to nije
Skoro tri decenije nakon početka raspada Jugoslavije, dve decenije od kraja rata na Kosovu i odlaska Slobodana Miloševića sa vlasti u Srbiji, zemlje nastale na teritoriji bivše Jugoslavije prolaze kroz proces višestrukih transformacija. Sedam novih zemalja je nastalo na ruševinama bivše socijalističke federacije, i danas se sve nalaze na različitim nivoima demokratizacije i evropskih integracija. Međutim, istorija bivše Jugoslavije, njen raspad kao i status nekih njenih država naslednica i dalje su predmet razdora. U ovom pogledu, čini se da u regionu bivše Jugoslavije stvari ostaju iste uprkos velikim promenama.
EU i Zapadni Balkan – Partnerstvo bez žara
Često se dešava da se par sprema za zajednički život, a da zapravo ni jedan ni drugi partner nijesu spremni za to. Ljubav je uvijek bila sporedni glumac u njihovoj vezi; nepovjerenje je prikriveno ali jako; duboko u sebi oboje razmišljaju o nekom “trećem” ili boljem rješenju, ali i dalje javno tvrde kako je sve u redu. Ovo tako podsjeća na sadašnji odnos Evropske Unije (EU) i zemalja Zapadnog Balkana (ZB). Brisel ponavlja da je posvećen ovom dijelu Evrope, a zapravo naš region odavno nije na listi prioriteta. Lideri ovih, problemima opterećenih i za EU sve manje značajnih, zemalja pričaju o reformama, a zapravo se time sve manje bave.
Ko su nam prijatelji, a ko neprijatelji u regionu?
Jedna od ključnih stvari koje danas vidimo u našem društvu kao i jedan od ključnih problema jeste interpretacija ratnih devedesetih godina, tačnije borba za njihovu interpretaciju, zbog toga što su ratovi devedesetih jedno od konstitutivnih mesta identiteta većine postjugoslovenskih naroda u regionu. Rodno mesto novih nacionalnih identiteta ili nacionalističkih ideologija su ratovi 1990. godina i antagonizmi koji su tada započeti traju do danas, tako da zbog toga mi danas svedočimo da u regionu postoji bitka za interpretaciju, zapravo, bitka nacionalizama i njihovih ideoloških narativa.
Ima li ovde institucija?
Nakon pada Slobodana Miloševića i početka demokratizacije Srbije, svi smo očekivali da će sistem i život u Srbiji konačno postati deo jednog normalnog, demokratskog, razvijenog, evropskog sveta. Međutim, skoro dvadeset godina kasnije, teško da možemo reći da smo iole bliži uređenom sistemu. Iako okrenuti demokratizaciji i putu ka Evropskoj uniji, makar formalno – Srbija je miljama daleko od demokratske države. U nekim periodima za ove dve decenije je demokratizacija išla brže i Srbija je bila izborna demokratija. Ipak poslednji reverzibilni talas nas je vratio u hibridni tip režima, takmičarski autoritarizam, režim sličan onakvom kakav je postojao za vreme Slobodana Miloševića.
Novi serijal Remarkera – Region 2020
Novi serijal Remarkera “2020” ima za cilj da otvori kritičku debatu o tome gde se Zapadni Balkan nalazi danas, pred obeležavanje 20 godina od demokratskih promena u Srbiji. Petog oktobra 2000. godine, tadašnji predsednik Savezne Republike Jugoslavije, glavni pokretač međunarodnih oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, vojne intervencije NATO na Kosovu i bivši optuženik Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju za zločine počinjenje nad hiljadama civila BiH, Hrvatske i Kosova, Slobodan Milošević je svrgnut sa vlasti nakon pobede opozicije na saveznim i predsedničkim izborima u septembru 2000. godine.













