Od kraja devedesetih Jukom je reagovao na kršenje ljudskih prava koja su tada bila sistematska, ulazili smo u zatvore, štitili zatvorenike, mahom Albance, podnosili različite dokumente kao da s druge strane imamo pravu državu, kao da će nam neko na to odgovoriti. Međunarodnu zajednicu obaveštavali smo o tome kakva su to sistemska kršenja bila. Nakon petooktobarskih promena radili smo na zakonu o amnestiji dezertera i političkih zatvorenika; moglo se na drugačiji način raditi na zaštiti ljudskih prava.
U Srbiji su zaboravljeni zločini, ali i otpor
Nismo ni bile svesne koju su visoku cenu zločina prisilne mobilizacije platili, jer smo se devedesetih bavili muškarcima koji su bili žrtve militarizma. A visoku cenu su platile njihove majke, najbliže srodnice * Postoji matrica koja podrazumeva demonizovanje, represiju nad intimom, izolovanje. Ima za cilj da zastraši ostatak stanovništva koje ne misli kao i režim. Ima kritičan stav, odgovorno se odnosi prema državi u kojoj živi, solidarno postupa. Takve treba osujetiti, sprečiti razvoj kritičkog mišljenja i prakse.
Podmetačina je da bi narod bio kriv
Sve te floskule dolaze, zapravo, od onih koji su za nedela odgovorni, kao i njihovi podržavaoci. Nikada u istoriji nismo imali situaciju ovoliko rasvetljenih stvari. A u isto vreme – nikada nismo bili ovoliko spremni da sve te dokaze odbacimo i da odbacimo svaki razgovor o tome. Iza toga se krije činjenica da dokaze prikrivaju sami izvršioci, ali imamo i problem odobravanja zločina. Nekada je negiranje samo zaklon, kaže se “šta su oni nama radili”. Nalazimo se, zapravo u situaciji u kojoj je veliki broj ljudi koji misli da je tako trebalo.
Rat je nastavljen novom kulturom sećanja
Na delu je revizija istorije čitavog XX veka, što dodatno stvara haos posebno u glavama mladih. Sagledavanje istorije samo iz pozicije žrtve, onemogućava ozbiljan dijalog o prošlosti. Osim toga potencira se trauma i neguje težnja za osvetom što u regionu trajno održava tenziju. Značajnu ulogu u toj manipulaciju igraju brojke koje se stalno povećavaju. Fokus je posebno na Drugom svetskom ratu.Osim toga, sve novonastale države regiona prolaze kroz važne transformacione procese.
Srpski osvajački ratovi i ratna šteta
Ne pitajmo ko je lud, o dijagnozi je reč, ona, u aktuelnoj fazi raspojasanog srpskog nacionalizma, traje duže od dvadeset godina, jedino je izvesno da se žrtve ne mogu oživeti, njihovi potomci obeštetiti. Ko veruje da će doživeti istinsko pokajanje u ime svih raspoloživih nacionalno mobilisanih korpusa, još i da će tome svedočiti u vreme sadašnjeg predsednika Srbije i njegovih hijena, da će prestati kalemegdansko iživljavanje nad bolom pobijenih i početi poštovanje žrtava – neodgovorni je optimista.
Srebrenica kao ključno mesto srpskog identiteta
Ako bi Dodik ili Srbija ozbiljnije krenuli u reviziju postojećeg stanja na Balkanu, brzo bi se pokajali, ali bismo svi mi platili ogromnu cenu. Nadam se da nisu toliko glupi. A opet, iskustvo nas uči, nacionalistička ideologija je iracionalna iznad svega. Ne bih anticipirao * Bilans je jasan, ovo je težak istorijski poraz srpskog nacionalizma, ali je bolno to što je reč o porazu svih nas, čitavog društva, jer nismo umeli da porazimo tu zločinačku hidru. Mnogi u tome nisu učestvovali, ali mu se nisu ni aktivno ili efikasno suprotstavili.
Šta si radio u miru, pradeda
Ko želi da vidi korene hegemonističke politike Srbije, moći će to i bez Tužilaštva Tribunala. Budućnost Srbije je u odgovoru na pitanje ima li ova država minimum spremnosti za suočenje sa jezivom prošlošću u kojoj je okrvavila ruke. Dosad takvu spremnost nije pokazala.
Fahri Musliu, oklevetani novinar i napadnuti građanin
Oklevetan kao saradnik više obaveštajnih službi, dugogodišnji beogradski izveštač i komentator proglašen je na gotovo čitavom Balkanu biološkim ocem predsednika Srbije – ne bavi se intrigama i nema razloga da u bilo šta sumnja, neoboriva je istina da mu se iznova pripisuje špijunaža i, u boljem slučaju, “otkrivaju” se razlozi za različite stavove koje iznosi.
Kako je dočekan i ispraćen predsednik Haškog tribunala
Srbija se 2. novembra na najjeziviji način podsetila ubijenih generacija, dece i mladih ljudi, saučesnika tog zločina, pečata kojim su generacije, želele to ili ne, obeležene za sve vreme koje će pamtiti. Neće ni biti svesne šta ih je snašlo.
Strategijski iskorak srbijanskih oficira
Dozvoljeno je, čak i poželjno, svirepo likvidirati mete kakve su Amerikanci i taj zločin predstavlja prepreku u uspostavljanju iole normalnih odnosa odnose Srbije sa Amerikom – došlo je do konstatacije da se Srbija “katastrofalno ponela u svakom smislu”.
Kosovski kadar i osuđeni zlikovac za katedrom
Kada postoji ovakav koloplet zločina, zapravo masovnog herojstva i masovnog saučesništva, logično je da se izvođenje radova proučava i na visokoškolskoj ustanovi koja se nekad zvala Komandno – štabna škola taktike (KŠŠT, Ulica neznanog junaka, Banjica) – poznata je, između ostalog, i po školovanju najboljeg u klasi Ratka Mladića
Kada je rat došao kući
Teško je pomiriti se sa konstatacijom da je Srbija danas društvo u kojem je bagatelisan ljudski život, a država – vlast – nema ni minimum snage da ga zaštiti. Dušan Jovanović ubijen je zbog zločina različitosti, pripadnosti jednom narodu. Nema vidljivih znakova da je iz te žrtve bilo koja vlast nešto naučila. Postaju li svi građani ranjiva grupa.
Zločinci u uniformi, ološ u civilu
Nije Aleksandar Vulin incident, kao što nije incident ni ono što radi, slaveći ovih dana, po nalogu predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ratne pobede komandnog kadra kažnjeničke kosovske Treće armije; Vulin je, zapravo, personifikacija Srbije nakon izgubljenih ratova, pravilo, primitivni tumač i poželjni verbalni realizator srpskog hegemonizma, sklonosti mitomaniji besmislenom ratovanju.
Još jedna godišnjica državnog ubistva u Topčideru
Zločinom u Topčideru samo je naizgled okončana agresija Srbije na Bosnu i Hercegovinu, započeta naoružavanjem bosanskih Srba, prekomandom oficira preimenovane Jugoslovenske narodne armije iz Srbije u BiH, mobilizacijom dobrovoljaca, vikend – pljačkaša, pružanjem logistike, isplaćivanjem ratnih i mirnodopskih zarada oficirima, odnosno njihovim porodicama.
Kosovski ritam ritualnog masakra
Odgovor srbijanske javnosti godinama je znakovito ignorisanje svega što se ne uklapa u predstavu o nebeskom narodu, dosledno iživljavanje nad bolom žrtava kojim se nastavlja državno post mortem mrcvarenje, morbidni transport tela ubijenih iz primarnih u sekundarne i tercijarne grobnice. Gotovo dirljiva je pažnja vrhova vlasti prema delegiranim izvršiteljima.
Srbija i njeni ratni zločinci
Zločin nad tuzlanskom mladošću počinjen je 25. maja 1995, nešto pre 21 sat, kada je sa položaja srpskih snaga, pod komandom generala Novaka Đukića, sa Ozrena ispaljena granata na korzo prepun mladih ljudi, kod sastajališta Kapija u centru Tuzle.
















