Ratni zločinci na listama za republičke izbore u Srbiji

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Dve najjače stranke, dakle, imaju kao nosioce liste učesnike u ratovima Srbije protiv suseda, eksponente ratne politike Srbije, a ornamentalni detalji njihovog mirnodopskog nadmetanja, poslužiće i ovoga puta inaćenju i suludom tumačenju tobožnje nevinosti Srba, njihovih žrtava, te epskim momentima odbrane ognjišta i furuna. Onima sa upitnom poslovnom sposobnošću dovoljno za zaokruživanje iza paravana.

Jedna mladost, jedan svijet nade

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Srbija bezuspešno, uprkos novcu iz budžeta, ne uspeva da dokaže državnu nevinost tokom rata u Bosni i Hercegovini, pa i sumanuti masakr tuzlanskih civila, a artiljerac osuđen za smrt 71 osobe, prosečne starosti 23 godine, uživa na slobodi u Beogradu. Nakon što je pobegao iz Sarajeva u Beograd, ima, kaže njegova odbrana, psihičkih problema. Nije reč o nemirnoj savesti.

Može li da odluči Skype heroina

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U vreme kad su kolektivno kusali jednom kašikom u bogomoljama, opasnost od zaražavanja bila je najveća. U Srbiji je na vlasti “hibridni režim”, što je sintagma kojom se označava vlast koja sprovodi političku represiju i raspisuje izbore, u kojima su demokratske institucije krhke i postoje značajni izazovi u odbrani političkih prava i građanskih sloboda.
“Baka” Milica je odabrala, bogatija za sto evra, ali i za pravo kretanja, normalni i nisu ciljna grupa.

Kako se pobeđuje fašizam

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

O nasilju je reč, ponižavanju ljudi, diskriminaciji, vladavini zla i prljavštine. O mobilizaciji u pretorijansku gardu koja ima zašto da brani režim i njegovu opasnu personifikaciju. Nasilje ne znači da se Vučić odriče svih ostalih pojavnih oblika vlastite afektivne agonije, jer, valja onima što veruju ponoviti kako su opozicionari – što je i dokazano, je li – listom bili za koronu, masovno umiranje, zahtevajući u toj antinarodnoj nakani pomoć evropskih država. Dok Vučić deli grašak i deterdžent, a i po sto evra, da se nađe.

Morituri te salutant

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ni na Uskrs neki bog otac ne zna gde su novci iz budžeta namenjeni zdravstvu, Srbija analizira svoju knjigu mrtvih, ne znajući šta joj se dogodilo, a evropski poslanici tvrde kako je Vlada želela punu kontrolu nad štampom, kako bi objavljivala samo pročišćene, uglavnom lažne informacije i klevete protiv Evropske unije.

Korona koalicija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Konovsko-Lončarovska dubioza upozorava stanovništvo da se nalazi na prekretnici, te se stoga novinarima uskraćuje mogućnost da direktno pitaju Vladu, predsednika i epidemiologe iz Kriznog štaba. Predsednikova briga o novinarima. Slavko Ćuruvija, urednik i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina, ubijen je 11. aprila 1999. Srbija olako zaboravlja.

Hronika masovnog ubijanja

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ljudi iz Srbije u razgovoru izbegavaju opsadu Sarajeva, ne bi da govore o njoj; obično skreću temu na intervenciju NATO u SRJ. Svakako i na to koliko im je bilo teško zbog bombardovanja Sarajeva. Nema mesta poređenju licemernosti tobožnjeg bola finansijera opsade Sarajeva i odsustva empatije za žrtve progona na Kosovu, praćenog ubijanjem i spaljivanjem kuća, silovanjem, pljačkom. Etničkim čišćenjem kao državnim poslom.

Hronika prestoničkog groblja

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Neki penzioneri i ostatak sveta, ni dosad nisu videli ništa sporno u Vučićevim patološkim istupima, u plakanju i naplakivanju, u pretnjama, izrečenim neprimereno visokim tonovima, u predstavljanju sebe samog kao sveopšteg spasioca koji zna sve o kapacitetima bolnica, kliničkim slikama preminulih “baka i deka”, stanju državnih rezervi, kupovini respiratora na crno… Kasa je kod njega, kupiće dobar komad zaborava.

Sedmica opasnog preživljavanja

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U vreme ratnog stanja, nakon jednog novinskog, presuditeljskog napisa, ubijen je novinar Slavko Ćuruvija. Opozicija i njeni prvaci, dikcija je primitivnih propagandnih napisa Kurira, Informera, Alo, ili su se sklonili od zajedničke opasnosti, ili pripremaju puč, sve krckajući milione otete od naroda. Dodajmo ovom roto primitivizmu i patriotizam Večernjih novosti, koje su zadužene da, vođene rukom iskusnog propagandiste Milorada Vučelića, dozirano pljuju gastarbajtere koji su se, evo, dovukli kad su nam najmanje potrebni, neki od njih svesni da su zaraženi, potom dokazano bogate fudbalere (po smernici premijerke Ane Brnabić koja im je spočitnula višemilionske ugovore i povratak u Srbiju), ali i da hvalospevima afirmišu zdravstveno osoblje, apotekarice, kasirke.

Gospodar i kreator iščašenih situacija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Najrealnija pokazna vežba za Vučićevo prakticiranje vanrednog stanja možda je bila ona tragikomedija u televizijskom studiju, kada je jednom od predanih pripadnika SNS tobože pozlilo, a Vučić naredio da se prekine emisija dok se nesrećniku ne ukaže pomoć. Razlika je u tome što smo istinski ugroženi, a sličnost u tome što gledamo i preživljavamo opskurnu maštovitost jednog čoveka. Da li će i kada prekinuti emisiju.

Ko su divni gubitnici mirne savesti

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Nacionalizam nije nasilan samo prema drugima, i ne samo na jasno prepoznatljive načine: on ne trpi nikakvu vrstu opozicije. Nacionalizam je diktatura ili, u najboljem slučaju, kao što svjedočimo danas, volja za diktaturom. Oni koji se nacionalizmu uistinu suprotstavljaju, koji dovode u pitanje sam njegov smisao, uvijek se, zapravo, suprotstavljaju diktaturi. Ima u takvom odabiru često nečeg tragičnog, u smislu da suprotstavljanje svijetu zatrovanom mržnjom prerasta u sudbinu kojoj se ne može izbjeći – jer je vrlo često osuđeno na neuspjeh. Ali, moralno djelovanje ne može se mjeriti kategorijama uspjeha ili neuspjeha – kad bismo ga tako procjenjivali, račundžijski, svatko bi unaprijed odustao.

Zakonski besmisao srpskih ratova

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Slava iz ratova koji se nisu mogli dobiti jedina je, bedna nadoknada invalidima i obolelima – nema obeštećenja za žrtve. Mora da se plati. Državna je to obaveza, da prizna nasleđe zločina i kaže da od nje više niko ne treba da strepi. Da neće više, a ne da se igra ratnim pretnjama i latentnom agresijom. Da obešteti žrtve, porodice ubijenih civila, silovane žene i njihove porodice, ranjene, osakaćene, opljačkane.

Državni potpis ispod ubistva nevinih

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Već 27 godina izvesno je da se putnici oteti iz voza broj 671 neće vratiti, da su žrtve države koja je učinila sve da falsifikuje okolnosti njihove smrti. Danas se u Srbiji žrtava države koji su bili njeni građani – državljani s pijetetom sećaju jedino oni koje je proglasila za izdajnike.

“Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu Štrpci i 27. februar 1993. odustao je od budućnosti”, piše na spomen-obeležju u Prijepolju.

Katastarski državni udar

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Govori lider bosanskih Srba i o pripajanju Republike Srpske Srbiji “kad – tad”, a iz Beograda ga niko ne demantuje; ljubav je dvosmerna, dobija na popularnosti braneći “svojih” 90 tobože otetih hektara, podržavajući litijaše u Crnoj Gori, sprečavajući Mila Đukanovića da poseti Bosnu i Hercegovinu, braneći Kosovo skromnim, ali raspojasanim verbalnim aparatom. U Bosni i Hercegovini, braneći nevoljno ćosićevsku “pobedu”, podseća na haškog osuđenika Radovana Karadžića, ali su njegove ambicije nesumnjivo karikaturalni pokušaj da postane novi Slobodan Milošević, neuspešni promoter ideje da svi Srbi žive u jednoj državi.

Nove epizode sukoba sa razumom

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Kao da niko van ovog prostora ne vidi opasnost (i ovde je ne vide mnogi) od, iskoristimo eufemizam, ozbiljnijih sukoba. I da će Dodik iskoristiti svaki zakonski akt u nameri da se prišljamči Srbiji. Da sve može biti povod za besmisleni obračun, pod izgovorom da se RS brani. Mržnja se, naprosto, čuje: rok, uslov, neprihvatanje, mrtvi, poginuli za RS, uslovljavanje, ili “ne možemo zajedno”, “ako se ne dogovorimo kako mi hoćemo”. Možda niko, u zadatim civilizacijskim okvirima, ne vidi efikasan izlaz.

Osveta podmuklih saučesnika

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Odjednom su se uzdigli naši tihi susedi, oni skrajnuti i marginalizovani, koji odgovornost za vlastiti životni debakl Hrvatima i Bošnjacima pripisuju, sa vaučerima za mržnju svih i obožavanje vođe. I ništa više nije bilo zabranjeno, i sve je bilo čak i poželjno, od zločina i pljačke na ratištima, do kriminala i bahaćenja u civilstvu. U državi koja je teško zaostala, oštećena i opljačkana šmira normalnost, sve zlo koje personifikuje Vojislav Šešelj punih 30 godina suštinski nije slabilo. Samo 96.277 zaokruživača 1990. podržalo je na prvim višestranačkim izborima kandidata grupe građana Vojislava Šešelja, netom izašlog iz zatvora, sa željom da Albance protera u Albaniju, što će samo osam godina kasnije postati državni cilj u sumanutoj operaciji etničkog čišćenja Kosova.

Rotkve i geleri sa Markala, trulež sa kioska

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Sve je isprepletano, prvo se pojave nacionalni interesi, prazne glave su njihov rasadnik, potom se umese i stave u medije kao ugroženost i samoodbrana, a u konačnici nacionalni interesi i njihovi zastupnici počine okrutne zločine. Kama – branitelji srpstva gube ratove, dobijaju prezir, te široki prostor da se ratni neuspeh proglasi žrtvovanjem. Do nove prilike koju im pruža naivni svet.

Levici treba ofanzivna strategija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Srbija ima tu jednu nesretnu pojavu koje u Hrvatskoj na sreću nema, ili je prilično nevidljiva – nacionalističku ljevicu. To u Srbiji dijelom proizlazi iz političke strategije Slobodana Miloševića koji se povremeno volio pozivati na nasljeđe SFRJ, a onda i iz bombardovanja 1999. U Hrvatskoj je, kao što sam rekao, nacionalizam cijelo vrijeme prijelomno političko pitanje i razdjelnica. Tako u Srbiji, da dam banalan primjer, lako možete čuti deklarirane ljevičare koji Albance nazivaju „Šiptarima”. U Hrvatskoj su ljevičari koji mrze Srbe ipak rijetki. S druge strane u srpskoj je javnosti diskusija o Jugoslaviji dosta relaksiranija, a u Hrvatskoj je svaki spomen zajedničke države osim u negativnom kontekstu priličan tabu.

Mirnodopski zločini protiv čovečnosti

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Nema pobeđenog nacionalizma, nijedan san za nacionalistu nije neostvariv, a broj mrtvih i unesrećenih daje im za pravo. Pokušaju, zapale, izazovu stradanje neslućenih razmera, izgube bitke i pravo da im se pripisuje ljudskost, potom glume žrtvu do sledeće prilike.

Sa okusom mora, sa okusom krvi

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Niko se neće ubiti između dva stroja mobilisanih oslobađača srpskih svetinja i zaštitnika ognjišta, poput Miroslava Milenkovića na pijaci u Šidu, niko neće dovesti transporter pred Skupštinu, kao što je to učinio rezervista Vladimir Živković, pozivari će dolaziti na adrese sa kojih su odavno negde daleko odselili potencijalni dezerteri, nesuđeni vlasnici PTSP. Od urlatora sa ulica izdvojiće se desperadosi spremni da za nekim novim Arkanom krenu u pljačkaško-koljački pohod, ko zna kada će valjati režimu. Na platou ispred zgrade u kojoj stoluje predsednik Srbije, ostaće aktivistkinje Žena u crnom, a aktivisti će razviti sačuvani transparent na kojem piše “Za sve poginule u ratu”. Napašće ih novi (ili stari) Dragoslav Bokan (ne bi mu bilo prvi put), možda će debitovati Boško Obradović, Vuk Jeremić i slični.

Strategija nacionalne agresije

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Sve je ovih dana bilo naizgled bajkovito, onako, veselo, tradicionalno kafansko prednovogodišnje slavlje, osvetljeni gradovi i spot Aleksandra Vučića; ministar policije, nakon gomile laži i bedastoća saopštava i jednu istinu (nakon deset dana traganja pronađena je oteta devojčica); Narodna skupština donosi Strategiju odbrane i Strategiju nacionalne bezbednosti Srbije, a u skupštinskoj sali nove epizode postšešeljizacije, tuča niskog intenziteta, ali sa skromnim epilogom (nijedan poslanik nije iznet iz sale). Sve je, dakle, bilo normalno, kao što to u Srbiji biva, spremno za sporovozni pogled na proteklu godinu, makar i samo na neke izjave (o tome nešto kasnije) koje su je obeležile, kada se začula pucnjava iz Podgorice, da nas malo podseti na 1991, ili 1992.

Vi nama pare – mi vama ordenje

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ključne odrednice srbijanskog društva u poimanju bliske prošlosti su potiskivanje ili poricanje zločina iz devedesetih, uz slabo vidljivu, u široj javnosti nedovoljno prezentovanu, kritiku koja, po pravilu, dolazi iz miljea civilnog društva, ali i od pojedinih intelektualaca, umetnika, javnih ličnosti. I dok su vredni projekti suočavanja s prošlošću slabo vidljivi u široj javnosti, osuđeni ratni zločinci u Srbiji mogu računati na publicitet, na dobro posećene, promovisane tribine i objavljene knjige, pa i čitava sabrana dela.

Izazovi preskupog nacionalizma

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Jedan od uspešnijih spoljnotrgovinskih poteza Ruske Federacije nesumnjivo je veto u Savetu bezbednosti na Predlog rezolucije Velike Britanije o genocidu u Srebrenici, uložen 2015. Suština britanskog dokumenta u tumačenju srbijanske vlasti bila je staviti “žig na čelu srpskog naroda”, da osim za genocid Srbi, potpuno nevini, budu krivi i za dva masakra na sarajevskoj pijaci Markale. Zahvaljujući Rusima, smatra zvanična Srbija, Srbi nisu pobili ljude na Markalama, pa, po toj logici, nije bilo ni masovnih grobnica civila sa Kosova, pogotovu batajničkih. Jer, Srbi ništa ne priznaju, a u tom zlikovačkom poduhvatu produženja rata i vređanja žrtava imaju moćnog saveznika.

Za vlastita zla se uvijek nađe opravdanje

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Nijedan nacionalizam se ničim ne može pravdati jer je svaki od njih sebičan i usmjeren samo na sebe. Čak i kad je defanzivan, bez ambicija i aspiracija da se širi i ovlada drugima, on je destruktivan, jer ljubav prema naciji želi postaviti kao vrhovno dobro. U tom kontekstu je i svaki patriotizam bolestan jer je i ljubav prema domovini jedan oblik zarobljavanja čovjeka. Kad god ljudi imaju jaku potrebu da se identificiraju s domovinom, državom, vjerom, zavičajem, to pokazuje da nisu dovoljno samostalni i potvrđeni kao individue. Dakle, ne postoji pozitivan nacionalizam ni patriotizam koji u konačnici ne bi bio isključiv jer se vodi željom da ljude tjera na ljubav prema domovini.

Logori u Srbiji: Brižljivo čuvana istina

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Uz ispoljavanje prezira prema žrtvama srbijanskih logora, država nastavlja prikrivanje masovnih grobnica u kojima se nalaze tela nestalih Hrvata. Hrvatska godinama bezuspešno traži nestale, a iz zvaničnog Beograda dobija cinična obećanja i neizgovorene laži.
Nakon obeležavanja godišnjice pada Vukovara, ušli smo u novu godinu stida koja će, po pravilu, u Srbiji biti iskorišćena za prećutkivanje i falsifikovanje zločina tokom Vukovarske operacije i nakon nje, negiranje postojanja logora na teritoriji Srbije, kao i iživljavanje nad žrtvama kojima se negira pravo da budu obeštećene za ugrožavanje života mučenjem koje ima trajne posledice.

Zapustili smo korov fašizma

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mislim da se najčešće pogrešno upotrebljava pojam mržnja i da su Milošević i Tuđman, kao i svi njihovi sledbenici, medijskim i drugim ispiranjem mozgova uspeli da postignu kritičnu masu strahova kod ljudi, kako bi opravdali ratove koje su dogovorili i vodili. To što gledamo, čitamo i pratimo svakodnevno već trideset godina, na sreću, nije prava mržnja, već samo manifestacija netrpeljivosti koju od podanika traže i zahtevaju politički i verski naredbodavci.

Istina koja nije postala pomirenje

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Poslednjih godina je primetna praksa da se smanjuje broj postupaka za ratne zločine pred sudovima u Srbiji. I danas, kao i pre 16 godina, kada se počelo sa procesuiranjem ovih zločina u Srbiji je situacija nepromenjena – nema optužnica protiv visokorangiranih pripadnika vojske i policije. Ukoliko analiziramo poslednje podignute optužnice, čini se da će se ta praksa nastaviti i u budućnosti.