U srpskim medijima se u proteklih nedelju dana spekuliše o poreklu “afere ruski špijun”, kao i o njenim uzrocima i posledicama. Naime, snimak sa YouTube-a na kome ruski potpukovnik Geogrij Kleban, pripadnik ruske obaveštajne službe GRU, zamenik ruskog izaslanika odbrane u Srbiji, navodno predaje novac srpskom visoko pozicioniranom zvaničniku, koji je njegova obaveštajna veza u Srbiji, objavio je 17. novembra na svom Tviter nalogu istraživački novinar britanske mreže Bellingcat, Hristo Grožev.
Novo istraživanje o odnosima Albanije i Kosova – šta možemo naučiti?
28. novembra, kao što je običaj svake godine, Albanci širom regiona obeležiće 107 godišnjicu nezavisnosti Albanije, praznik poznat i kao Dan zastave. Ove godine, zbog teškog zemljotresa koji je pogodio Albaniju neće biti proslave, ali će ulice Tirane, Prištine i drugih gradova na Balkanu gde žive Albanci biti okićene crvenim zastavama sa crnim dvoglavim orlom.
Strah od pitanja
A kad smo kod postavljanja pitanja i kod autoriteta: novinar televizije N1, Miodrag Sovilj, postavio je predsedniku Aleksandru Vučiću pitanje da li je i u kom svojstvu otac ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, Branko Stefanović, boravio u fabrici oružja Krušik i kakve su njegove veze s tom fabrikom.
Istina koja nije postala pomirenje
Poslednjih godina je primetna praksa da se smanjuje broj postupaka za ratne zločine pred sudovima u Srbiji. I danas, kao i pre 16 godina, kada se počelo sa procesuiranjem ovih zločina u Srbiji je situacija nepromenjena – nema optužnica protiv visokorangiranih pripadnika vojske i policije. Ukoliko analiziramo poslednje podignute optužnice, čini se da će se ta praksa nastaviti i u budućnosti.
Zemlja je zla i nikome neće nedostajati
U ovoj epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu“ u epizodi „Zemlja je zla i nikome neće nedostajati“ Vladimir Cerić i Vukoman Stranjančević govore o filmu „Dnevnik Diane Budisavljević“.
Scenografija za bolju državu
Scenografija (lat. scaenographia < grč. σϰηνογραφία, od σϰηνή: skena + -grafija), je skup vizualnih, ukrasnih, oslikanih, trodimenzionalnih ili arhitektonskih elemenata te svjetlosnih efekata, koji određuju prostor glumačkoga djelovanja. Definicija je koju koristi Vedran Hrustanović, jedan od predvodnika nove generacije bosanskohercegovačkih scenografa, koji svojim scenografijama, njihovim skicama, izradama i postavkama, nesvjesno mijenjaju i popravljaju svijet zemlje u kojoj žive.
Atentat diktafonom
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić u petak primljen na VMA zbog nespecificiranih kardiovaskularnih problema, gledamo jedan od najbizarnijih medijskih spinova u poslednjih sedam godina. Narativ kaže da je velikom vođi pozlilo usled stresa zbog pitanja o aferi „Krušik“ koja mu je postavljao novinar televizije N1 Miodrag Sovilj.
Pobeda vukovarske Srbije
Pobedili ste, znamo, ubijanje nenaoružanih ljudi nije greška, nego suština; znamo i to da lažete kada govorite o pravednim bitkama srpskog naroda. Pobedili ste u ime tvorevine kojom gazduju ubice lišene empatije i obzira prema civilizacijskim dostignućima.
Nadziranje je kažnjavanje
U novoj epizodi “Zadovoljstva u tekstu” pod nazivom “Nadziranje je kažnjavanje”, Biljana Srbljanović i Vladimir Cerić razgovaraju o novoj mini seriji u BBC produkciji, pod nazivom “The Capture”, koji smo voluntaristički preveli kao “Snimak” ili “Hvatanje”. Serija je zanimljiva, napeta špijunsko-trilersko-policijsko-politička priča, koja u centar narativa stavlja preispitivanje savremenog fenomena sigurnosnih snimaka i kamera, dovodeći u pitanje najosnovnije razumevanje stvarnosti.
Lingua blablativa – Single
Kako se približavamo tridesetoj sve je više pitanja na temu našeg “relationship status-a” i sve više iščuđavanja ako je on “single”. Čini se da je zaista sve veći broj milenijalsa koji ne veruje u veze, monogamiju ili brak, a svedočimo i rastu “single positivity” pristupa koji bivanje single osobom ne shvata kao očaj, čekanje ili sudbinu već često kao izbor.
Da li će Kurti postati novi balkanski Cipras?
Nakon pobede pokreta Samoopredeljenje na kosovskim izborima pre mesec dana, oni koji se bave Balkanom bili su pomalo zbunjeni: Šta pobeda Aljbina Kurtija predstavlja za Kosovo ali i za čitav region? Odgovor je donekle nejasan i Kurtijeva moć trenutno počiva u neizvesnosti i nesigurnosti koju je on sam stvorio. Ipak, neke nagoveštaje možemo pronaći ako duboko zaronimo u njegovu kompleksnu političku prošlost koja otkriva njegov karakter i ideje.
Kako se obući?
Izbegavam feminističke teme zato što imam loša iskustva s osobama koje nazivaju sebe feministima ili feministkinjama, a imaju dvostruke standarde – iako misle da se zalažu za jednakost, više navijaju za devojčice nego za dečake, a one koji se nalaze na spektru između ta dva jednostavno ne priznaju. (Daleko od toga da su svi/sve takvi, samo kažem da ima slučajeva i da su diskusije s njima u najmanju ruku zamarajuće). Međutim, kad pročitaš da su određene firme u Japanu zabranile isključivo ženama da nose naočare, prvo pomisliš da je u pitanju lažna vest, a onda shvatiš da priča o jednakom navijanju za sve, pada u vodu, zato što do nje čovečanstvo očigledno nije još dobacilo.
Izazov crkvenih elektrana
Nastavljen je bezočni ideološko-lopovski niz, redovna pljačka izgradnjom bogomolja, podsmevanjem sekularnosti i naznakama pravne države, dodelom visokih crkvenih odlikovanja, poreskim olakšicama.
Nasilje naše nasušno
Građanin Ilija Vučević pretučen je u petak uveče u piceriji “Trg” u centru Beograda, kada su ga dvojica nasilnika najpre počela vređati, a zatim i mlatiti zato što su zbog njegove ljubičaste torbe za psa pomislili da je gej. Ilija je zadobio teške telesne povrede glave, uključujući i tri izbijena zuba. Od još težih povreda spasila ga njegova žena, koja je na sreću bila prisutna i dovoljno prisebna da zaustavi napadače dokazujući im da Vučević nije homoseksualac tako što im je pokazala burmu. Da je Vučević zaista gej, ili da njegova žena nije bila tu, ili da nije oženjen, ili da ona ne nosi prsten, pitanje je do kada bi mlaćenje trajalo.
Bilo jednom u Holivudu
Najnoviji holivudski biografski film, u skladu sa savremenim pristupom žanru fokusira se na mali vremenski period u životu holivudske zvezde Džudi Garland (Rene Zelveger). Nimalo neobično, ovaj film se uklapa u tzv. ženski biografski film, koji teoretičar filma Denis Bingam, vidi kao poseban žanr. U ovakvim filmovima, umesto velikih uspeha (koje (naravno) prikazuju muški biografski filmovi), teme su ludilo, histerija, muški pogled, patrijarhat, uspon, pad, rehabilitacija i gašenje.
Nema pravde za porodicu Bitići
“Druga strana”, ona koja zastupa ubice, je država Srbija koja bi, u zamišljenom procesu branila samu sebe. Priznanje i kajanje počinitelja ovog svirepog, okrutnog ubistva, u kojem žrtvama nije omogućen ni bilo kakav sudski postupak, moglo bi da bude jedina odbrana. Nasuprot tome javnost je suočena sa podmuklim zataškavanjem i kontinuitetom zločina sa državnim potpisom i pečatom. Sa besramnom, gnusnom zaštitom ubica iz samog državnog vrha, sa hinjenom nevinošću zločinačkog državnog aparata koji i dalje neobuzdano funkcioniše.
Sram i silikoni
U istraživanje koje sledi upustila sam se zbog teksta o ženi koja je umrla od retke vrste limfoma, ali akcenat u tekstu nije na bolesti, već na njenom sramu. Žena je prošla kroz razne terapije i bolne testove da bi se utvrdilo da li postoji veza između implantata u grudima i raka. Kad je veza potvrđena, njeno glavno pitanje bilo je kako da saopšti svojoj deci da je „bolest uzrokovana njenom taštinom.“
Zadovoljstvo u tekstu – 100
U jubilarnom 100. izdanju Remarkerovog podkasta “Zadovoljstvo u tekstu” u (istoimenoj) epizodi “Zadovoljstvo u tekstu” koja je snimana u društvu fantastične publike, Biljana Srbljanović i Vladimir Cerić govorili su o filmu “Bol i slava” i knjizi “Sedma funkcija jezika”.
Poljakinja koja prevodi balkanske drame
Gabriela Abrasovič je doktorirala humanističke nauke iz područja nauke o književnosti. Završila je srpski i hrvatski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Vroclavu. Balkanci vjeruju da je „Srpkinja udata za Poljaka pa je naučila par rečenica na poljskom”, Poljaci znaju da je Poljakinja koja voli Balkan. Prevodi dramske tekstove sa srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika. Živi u Vroclavu. Putuje po Balkanu. Govori za Remarker.
Lingua blablativa – Mini hidroelektrana
Borba aktivista/kinja i meštana/ki intenzivirala se u poslednjih godinu dana što je rezultiralo protestima, direktnim akcijama na terenu, sukobima meštana i investitora kao i neophodnošću da se državne institucije jasnim stavom konačno uključe u rešavanje ovog problema. Prošlog meseca, 27. septembra, održan je konačno sastanak između predsednika države, ministrom energetike Aleksandrom Antićem, predstavnicima/cama Ministarstva građevinarstva i aktivista/kinja inicijative Odbranimo reke Stare planine.
Kako su izdajnici postali autošovinisti
Reč „autošovinizam“ počela je da se kao loš zadah provlači našom javnošću od 2006. Kao blaziran način da nekoga nazovete izdajnikom, novi pojam je relativno brzo pustio koren među salonskom desnicom i neuspešnim književnicima, ostajući da živi tamo sve do danas. U poslednje vreme počela je da je rabi i zanimljiva paleta likova, od brigade konjokradica pod imenom „Srbska čast“, preko tzv. Balternative i sveže vaskrslog Saše Radulovića pa do novih usvojitelja Baka Praseta.
Vizija gerilskog izdavaštva
Nacionalistički opijum koji se pravi od nakaradne religije, u funkciji je vladavine nad ljudima koji gube svojstva građana i postaju puko stanovništvo, ljudski resursi. Resursi kao što su rude, voda, zemlja… bez svojstva ljudskog bića, potrošni materijal, kao roba. Živa roba, ili roblje na kome se odlično zarađuje. Demokratske institucije i zakoni tako postaju puka forma i služe kao instrument vladavine nad stanovnicima, a ne instrument demokratskog učešća građana u upravljanju državom. Svemoćna država radi od građana i njihovih para šta hoće, samovoljno, netransparentno i nekažnjivo.
Srećan ti rođendan, Slobodanka Marković!
Radomirka Marković je bila jedna od onih zatočenica Koncentracionog logora na Banjici, osnovanog od strane okupacionih vlasti još jula meseca 1941. godine prevashodno u cilju obračuna sa političkim neistomišljenicima, o kojoj možda nikada ne bismo ništa saznali da se 11. septembra 1944. godine nije porodila u samom logoru. Imena većine logoraša i logorašica koji su prošli kroz jedan od najozloglašenijih logora na teritoriji nemačke okupacione zone u Srbiji ali i na prostoru cele Jugoslavije uredno su beležena od strane logorskih službenika u Banjičkoj knjizi logoraša, koju je pre deset godina objavio Istorijski arhiv Beograda.
Noli me tangere
U novoj epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu“ pod nazivom „Noli me tangere“ Biljana Keller i Vladimir Cerić govore o dva filma inspirisanih istinitim događajims koji se bave sveštenstvom i vernicima Katoličke crkve u Francuskoj i Poljskoj.
Film „Milošću božjom” Fransoa Ozona prati slučaj seksualnog zlostavljanja maloletnika iz ugla žrtvi koje u svojim zrelim godinama pokreću sudski postupak protiv sveštenika Bernara Prene i lionske nadbiskupije za prikrivanje njegovih zločina.
Lingua blablativa – Nobel
Dodela Nobelove nagrade, pored nagrađivanja doprinosa u nauci, aktivizmu i književnosti, predstavlja i odraz društvenog sistema vrednosti, odnosno konsenzus o tome ko zaslužuje da bude upisan u istoriju kao uzoran primer drugima. Upravo stoga je dodela Nobelove nagrade svedočanstvo o tome da nauka ili umetnost ne postoje izolovano od društvenog morala, da ni u nauci kao ni umetnosti “napreci” nisu isključivo objektivno merljivi. Ona odražava društvenu spremnost da se, po potrebi, politika odvoji od doprinosa u nauci i umetnosti, a po potrebi, da motiv u osnovi nagrađivanja određenog doprinosa bude upravo politika. Što bi rekla premijerka “Ima veze sa mnom, ali i nema veze sa mnom”.
Gramatika i ritmika genocida
Srbi su, dakle, u pravu, a postoji li iole značajniji razlog postojanja, nego dokazati upravo to. U pravu su i kad dokazuju tenkovski heroizam i kad iskopavaju i posmrtnim ostacima civila ispunjavaju primarne, sekundarne i tercijerne masovne grobnice. Dokazuju da su bolji i humaniji, evo još jedne grandiozne potvrde; u tom sportu uknjižiti maksimalan broj poena, to je pobeda za koju vredi živeti. Veliki pisac godinama, ne samo iz poze i nekakve isprazne, razbarušene kontre svetu, dokazuje da su Srbi u pravu i – dobije Nobelovu nagradu. Istina, ne za ta svoja pravednička pregnuća, ali, dozvoljeno je reći u proslavi ovakvog trijumfa, ne samo zbog njih.
To-do
Zadatke treba izvršavati u određenom roku, inače kašnjenje postaje mnogo veći problem (mnogo, mnogo, mnogo, mnogo veći problem) od težine i značaja tog zadatka. Da ne pominjemo one zadatke, teme, greške i prepreke koje se uporno ponavljaju i nema izgleda da će prestati, zato što nešto ozbiljno nije u redu sa sistemom razmišljanja ili s organizacijom, ili s nečim trećim.
Izgubljeni smo bez ideje republike
Nasilje se uvećava svakoga dana, svakog sata. To je u prirodi ličnih vladavina. Nekoliko se političkih ubistava već dogodilo, dva na Kosovu. S druge strane, ovakvi režimi umeju da se sruše u trenutku. Čine vam se nedodirljivima, a u stanju je da ih sruši naizgled nevažna stvar. S treće strane, niko ne može reći koliko će ovo mrcvarenje i ovaj užas da traju. Da bi Milošević sjahao bilo je potrebno bombardovanje Srbije, a to je krupna stvar.
Insel na haludžama
U današnjoj epizodi “Zadovoljstva u tekstu”, pod nazivom “Insel na haludžama”, Vladimir Cerić i Biljana Keller razgovaraju o filmu “Džoker” (neprevodiva igra reči Joker – kao šaljivac, ali i Betmenov mitski nemezis). U najavi ove naše malo neobične epizode, nudimo vam glosar, za praćenje diskusije.
Sa mladima, o mladima, za mlade
Dok se državnici nadmeću u pripremama za novi rat, dok nacionalistička bura ponovno rasplamsava vječno tinjajuće zlo prošlosti, dok mržnja prema drugom i drugačijem guta i preostale mrvice slobode, mladi u BiH i regionu se bore, za svoja oduzeta prava i ne odustaju od svojih ukradenih zemalja. Da neodustajanje nije uvijek uzaludno, dokazuje i prestižna nagrada Vaclav Havel koju dodjeljuje Vijeće Evrope, a koja je ove godine pripala Inicijativi mladih za ljudska prava. Njen ponosni, vrijedni, hrabri i samo ponekad uplašeni ogranak u BiH, govori za Remarker.






























