Iako se broj migranata koji se nalaze u Srbiji od početka godine neznatno povećao, a broj krivičnih dela koje su počinili migranti iznosi 0,06% od ukupnog broja učinjenih krivičnih dela, društvene mreže gore od lažnih vesti koje podižu paniku oko nečega čega zapravo – nema.
Katastarski državni udar
Govori lider bosanskih Srba i o pripajanju Republike Srpske Srbiji “kad – tad”, a iz Beograda ga niko ne demantuje; ljubav je dvosmerna, dobija na popularnosti braneći “svojih” 90 tobože otetih hektara, podržavajući litijaše u Crnoj Gori, sprečavajući Mila Đukanovića da poseti Bosnu i Hercegovinu, braneći Kosovo skromnim, ali raspojasanim verbalnim aparatom. U Bosni i Hercegovini, braneći nevoljno ćosićevsku “pobedu”, podseća na haškog osuđenika Radovana Karadžića, ali su njegove ambicije nesumnjivo karikaturalni pokušaj da postane novi Slobodan Milošević, neuspešni promoter ideje da svi Srbi žive u jednoj državi.
Biti Džon Malkovič
U današnjoj epizodi “Zadovoljstva u tekstu” pod nazivom “Biti Džon Malkovič”, Biljana Srbljanović i Vladimir Cerić samo što nisu umrli od dosade gledajući HBO hit seriju, pa su odlučili da sa vama podele taj divni osećaj. Vizuelno raskošna, glumački interesantna, narativno nekoherentna i smisaono konfuzna serija Paola Sorentina povod su za razgovor o istoriji Vatikana, slikama iz Luvra i njihovim kopijama iz Venecije, krunisanju Napoleona, Bijonse, Madoni, Kjubriku, Linču, skupim hotelima, soundracku, Bibliji, papinoj kapi i Louboutin cipelama. Ukratko, što kaže pokojni Vice, gledali smo “Novog papu” da vi ne biste morali.
Frejminizam – Trivijalizacija bitnih stvari
U prvoj epizodi podkasta “Frejminizam” Hartefakt Fonda, koji je u okviru projekta Public! podržala Holandska ambasada govoriće Aleksa Nedić (basista bendova “Vizelj”, “FC APATRIDE UTD”, “Savana”) i Boris Borojević (student filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu). Teme kojima se bave u ovoj epizodi su objektivizacija i seksualizacija žene, relativizacija krivice nasilnika u nasilju nad ženama kao i podrazumevanje ustaljenih društvenih uloga i tradicionalnih porodičnih modela. Čitajući senzacionalističke naslove iz dnevne štampe ističu činjenice i svoj stav o takvom načinu izveštavanja u nadi da će se takva situacija uskoro promeniti. Ova epizoda je izvedena uživo u galeriji YIHR u okviru HFestivala.
Sve koji negiraju genocid, pozivam da dođu u Srebrenicu
Koračajući tri uzavrela ljetna dana hrabro i ponosno kroz guste šume i teško prohodne planinske krajeve na putu Nezuk – Srebrenica, dužem od stotinu kilometara, šest hiljada učesnika iz Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta odavalo je počast žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Dok su jedni ponosno koračali u ime ubijenih Srebreničana, drugi su hodali po vlastitim stopama koje su ostavili prije dvadeset dvije godine gazeći u suprotnom smjeru, zajedno štiteći žrtve od zaborava, pretvarajući “put smrti”u “put života”.
EU članstvo – ormar za skrivanje kostura zločinačke prošlosti
Tijekom hrvatskog pristupanja i članstva u EU, samo je jedna osoba pravomoćno osuđena za ma-sovne ratne zločine počinjene tijekom operacije Oluja – uz još jednu osobu nepravomoćno osuđe-nu. Iako će neki pravni stručnjaci isticati kako je bilo presuda za teška ubojstva, paljevinu, krađe i slično, ostaje činjenica da takve stvari nisu presuđene kao ratni zločin i imat će bitan utjecaj na per-cepciju sukoba u budućnosti kad netko bude dekontekstualizirano isčitavao te presude.
Ko to tamo gine
Pokret „Ne davimo Beograd“ objavio je 11. februara da je njegov predstavnik Dobrica Veselinović osuđen na još jednu novčanu kaznu. Ovoga puta povod je bio organizovanje protesta u septembru 2018. godine, kada su dvojica građevinskih radnika poginula u Beogradu na vodi padom sa 17. sprata. Iako je zakonom predviđena mogućnost spontanog okupljanja kao “neposredna reakcija na određeni događaj”, sud je u ovom slučaju odneo odluku da je reč o prekršaju.
Nove epizode sukoba sa razumom
Kao da niko van ovog prostora ne vidi opasnost (i ovde je ne vide mnogi) od, iskoristimo eufemizam, ozbiljnijih sukoba. I da će Dodik iskoristiti svaki zakonski akt u nameri da se prišljamči Srbiji. Da sve može biti povod za besmisleni obračun, pod izgovorom da se RS brani. Mržnja se, naprosto, čuje: rok, uslov, neprihvatanje, mrtvi, poginuli za RS, uslovljavanje, ili “ne možemo zajedno”, “ako se ne dogovorimo kako mi hoćemo”. Možda niko, u zadatim civilizacijskim okvirima, ne vidi efikasan izlaz.
Krejzi rič Ejžns
U epizodi “Zadovoljstva u tekstu” pod nazivom “Krejzi rič Ejžns”, imamo godišnje žur izdanje: alumni Remarkerovog podcasta Ana Martinoli, uz stalnu postavu Vukomana Stranjančevića, Vladimira Cerića i Biljanu Srbljanović, raspravljaju o ovogodišnjoj dodeli nagrade Oskar uz dosta vike, dreke, smeha i gotovo fizičkih obračuna. O značaju ove nagrade u novo doba industrije zabave, o politici i politikama Oskara, o dobitnicima, gubitnicima, haljinama i održivom razvoju, uz dodelu nagrada naše lične akademije ZUT podcasta, i o posebnom iznenadjenje u glasovima publike, pričamo u ovoj zabavnoj i opuštenoj epizodi.
Lingua blablativa – Desno
Prošle nedelje nekadašnji vođa zaranjene desničarske organizacije Nacionalni Stroj, Goran Davidović, poznat pod nadimkom Firer, vratio se u Srbiju i to kao građanin oslobođen presude za rasnu, versku i nacionalnu mržnju. Nova godina je za desnicu počela obećavajuće – Vojislav Šešelj je u Opštini Stari grad održao je promociju svoje knjige koja genocid u Srebrenici negira, predsednik Srpske Desnice, Miša Vacić, najavio je učešće na izborima, kao i predsednik pokreta Leviatan, Pavle Bihalji.
Loženje – Malim koracima ka promeni
Razgovarala sam sa Sonjom Trajković, arhitekticom koja trenutno pohađa master studije na UNESCO katedri za kulturnu politiku i menadžment i kako kaže za sebe, studentkinjom demonstratorkom “u penziji”. Sonja je tokom studiranja radila veoma zanimljive projekte, a jedan od njih je i “Ne dam te, Stara” – obnova Doma kulture u selu Dojkinci na Staroj Planini. U ovoj epizodi možete čuti Sonjina iskustva u radu na terenu, kao i način na koji projekat koji se prvo razvijao samo na papiru postaje projekat cele generacije Arhitektonskog fakulteta. Sonja takođe radi u KidHub-u gde se bavi najmlađima i uključivanju njihovog mišljenja o svakodnevnom životu.
Pod jednim plaštom
Na ovogodišnjoj dodeli Oskara, Natali Portman se na crvenom tepihu pojavila s jednim posebnim modnim detaljem: elegantnim crnim plaštom. Sad zvučim kao oni tabloidi što pričaju o tome šta je glumica nosila, a ne o njenom radu i zaslugama, ali – na Dior plaštu su sitnim slovima bila izvezena imena rediteljki koje ove godine nisu nominovane za Oskara. E tako, sad pričam o feminističkom stavu Natali Portman. Ovim gestom, rešila je da bar na neki način ispravi nepravdu. Imena rediteljki izvezena su zlatnim slovima, kao ukras na vrednoj modnoj kreaciji. S ukusom, diskretno. Ni malo agresivno, ni malo pretenciozno. Zna se da će svako ko se prihvati teme Oskara, crvenog tepiha, ili modnih kreacija s ovogodišnje dodele (što je većina svetskih medija) i ko ima makar malo mozga, navesti koja su imena bila u
Osveta podmuklih saučesnika
Odjednom su se uzdigli naši tihi susedi, oni skrajnuti i marginalizovani, koji odgovornost za vlastiti životni debakl Hrvatima i Bošnjacima pripisuju, sa vaučerima za mržnju svih i obožavanje vođe. I ništa više nije bilo zabranjeno, i sve je bilo čak i poželjno, od zločina i pljačke na ratištima, do kriminala i bahaćenja u civilstvu. U državi koja je teško zaostala, oštećena i opljačkana šmira normalnost, sve zlo koje personifikuje Vojislav Šešelj punih 30 godina suštinski nije slabilo. Samo 96.277 zaokruživača 1990. podržalo je na prvim višestranačkim izborima kandidata grupe građana Vojislava Šešelja, netom izašlog iz zatvora, sa željom da Albance protera u Albaniju, što će samo osam godina kasnije postati državni cilj u sumanutoj operaciji etničkog čišćenja Kosova.
Barbike na roštilju
U ovoj epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu”, pod nazivom „Barbike na roštilju” Biljana Keller i Vladimir Cerić, govore o dva romana koja su se našla u užem i najužem izboru za NIN-ovu nagradu za roman godine: „Pioniri maleni, mi smo morska trava“ Andree Popov Miletć i „Yugoslav“ Ane Vučković.
Tihom drekom poezije do jedinstva čovjeka i vasione
Zbog nedostatka prostora, ali i ono bitnije, dostojnih riječi, za najaviti ovaj intervju, odlučio sam ga početi poezijom moga sagovornika. Talentovani pjesnik i ponosni Balkanac, Marko Bačanović govori za Remarker, u najobimnijem intervjuu možda ikada, a koji bi morao pročitati svaki mladi čovjek… Svaki mladi umjetnik koji traga… Svaki čovjek… Previše riječi.
Živimo u svetu u kome mržnja sve više izlazi na površinu
Nedavno smo obeležili 30 godina od rušenja Berlinskog zida i pada komunizma. Nažalost, optimizam koji je pratio kraj Hladnog rata je ubrzo nestao u užasu raspada Jugoslavije, kada se zvanična politika ‘bratstva i jedinstva’ Titovog vremena pretvorila u ‘etničko čišćenje’ i fratricid. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, gde sam radio kao analitičar i kasnije svedočio kao svedok-ekspert za Tužilaštvo, istraživao je i procesuirao ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid. U Bosni i Ruandi tokom 1990., kao i u Siriji danas, mantra “nikad više” je izvrgnuta ruglu.
Parlamentarni izbori u Srbiji 2020: Dribling na praznom terenu
Politička kriza koja Srbiju drma već godinama konačno je kulminirala odlukom najvećih opozicionih stranaka da ne učestvuju na unapred obesmišljenim izborima. Uz Demokratsku stranku, Narodnu stranku, Stranku slobode i pravde, Pokret slobodnih građana i dverjane, čitav niz manjih stranaka i pokreta rešio je da ovoga puta ne izigrava pinjatu za režimske medije.
Rotkve i geleri sa Markala, trulež sa kioska
Sve je isprepletano, prvo se pojave nacionalni interesi, prazne glave su njihov rasadnik, potom se umese i stave u medije kao ugroženost i samoodbrana, a u konačnici nacionalni interesi i njihovi zastupnici počine okrutne zločine. Kama – branitelji srpstva gube ratove, dobijaju prezir, te široki prostor da se ratni neuspeh proglasi žrtvovanjem. Do nove prilike koju im pruža naivni svet.
Gimme more
U novoj epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu”, pod nazivom „Gimme more” Vukoman Stranjančević i Vladimir Cerić, govore o filmovima „Male žene“ i „Prevarantkinje sa Vol Strita“.
Lingua blablativa – Ministarka (ne)kulture
Dvadeset i prvog januara, na predlog predsednika Vladimira Putina postavljen je novi premijer Rusije, bivši glavni čovek federalne poreske službe, Mihail Mišustin. Nekoliko ministara je ostalo na svojim pozicijama – poput ministra finansija, spoljnih poslova i odbrane, ali je većina doživela svoju smenu. Veliku pažnju i brojne kritičke komentare dobila je nova ministarka kulture Olga Ljubimova koja je došla na mesto bivšeg ministra Vladimira Medinskog. Ko je nova ministarka i zašto je njeno postavljanje izazvalo toliku pompu?
Veština balkanskog dogovaranja
Pokušaj Ričarda Grenela da oživi dijalog Kosova i Srbije je verovatno i poslednji pokušaj koji ćemo videti u narednih nekoliko godina, da se odmrsi najveći čvor u zamršenoj mreži balkanskih problema. Ali su sve šanse da neće uspeti.
Loženje – Godlike technology
U ovoj epizodi Hristina Mitić razgovara sa Urošem Krčadincem, predavačem Fakulteta za medije i komunikacije u oblasti digitalnih medija i računarstva na predmetima koji se bave novim medijima, vizualizacijom podataka, programiranjem za umetnike i dizajnere i dizajnom interakcija. Krčadinac smatra da je spajanje prirodnih i društvenih nauka neo-phodno, kao i da se putevi računarstva i umetnosti spajaju i više nego što se to nama čini.
Ljubičasti izgovor
Bila sam na klizanju i uspešno slupala koleno, te nabila ručni zglob (desna ruka, ne mogu ni četkicu za zube da držim). Trenutno su mi baš potrebni zbog neke koreografije što radimo na faksu. Taman sam bila srećna što postoji mogućnost da je savladam, ali onda sam rešila da odem na klizanje iako nisam stala na led jedanaest godina (a ni tad baš nisam briljirala). Ljudima koji su gledali sa strane (celom klizalištu sa sve onom trogodišnjom decom što su prvo izvela savršenu piruetu pa onda prohodala) nije bilo jasno kako sam uspela tako tupavo da padnem. „Ubuduće padaj na dupe!“, pametovali su naknadno.
Levici treba ofanzivna strategija
Srbija ima tu jednu nesretnu pojavu koje u Hrvatskoj na sreću nema, ili je prilično nevidljiva – nacionalističku ljevicu. To u Srbiji dijelom proizlazi iz političke strategije Slobodana Miloševića koji se povremeno volio pozivati na nasljeđe SFRJ, a onda i iz bombardovanja 1999. U Hrvatskoj je, kao što sam rekao, nacionalizam cijelo vrijeme prijelomno političko pitanje i razdjelnica. Tako u Srbiji, da dam banalan primjer, lako možete čuti deklarirane ljevičare koji Albance nazivaju „Šiptarima”. U Hrvatskoj su ljevičari koji mrze Srbe ipak rijetki. S druge strane u srpskoj je javnosti diskusija o Jugoslaviji dosta relaksiranija, a u Hrvatskoj je svaki spomen zajedničke države osim u negativnom kontekstu priličan tabu.
Srećni ljudi
U epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu”, pod nazivom „Srećni ljudi” Biljana Keller i Vladimir Cerić, govore o romanu „Pas i kontrabas“ Saše Ilića, nagrađenim NIN-ovom nagradom Roman godine. Kompleksna priča obuhvata veliki vremenski period od Kraljevine Jugoslavije, SFRJ, SRJ pa do RS, a centralno mesto je bolnica za psihijatrijske bolesti u Kovinu.
Vještina dizajnera se krije u rješavanju problema
U teatarskom mikrosvijetu BiH, posljednih godina svi pričaju o Adisi Vatreš Selimović, o njenom talentu, kreativnosti, sposobnosti da za svaki problem pronađe rješenje. I tek što mi se ukazala prilika da sarađujem sa njom i lično posvjedočim o njenoj stvaralačkoj energiji, rad na mojoj predstavi je prekinut zbog „tehničkih razloga“. Ovaj intervju je zamjena za taj razgovor koji se nije desio na nekoj od proba, ali sada nećemo pričati o mojoj predstavi, već o Adisi, kostimografkinji, scenografkinji, dizajneru, ženi. Adisa Vatreš Selimović govori za Remarker.
Crvene linije
Ministarstvo kulture i informisanja najavilo je prošle nedelje da će podneti zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv nedeljnika „Vreme“ zbog toga što je „učinio prepoznatljivim maloletnika u informaciji koja može povrediti njegovo pravo i interes“. Optužba bi imala smisla da ime, prezime i fotografiju maloletnice o kojoj je reč nismo danima gledali sa naslovnih strana bezmalo svih dnevnih novina, i da se tekst „Vremena“ nije bavio upravo njihovim senzacionalizmom i voajerštinom.
Mirnodopski zločini protiv čovečnosti
Nema pobeđenog nacionalizma, nijedan san za nacionalistu nije neostvariv, a broj mrtvih i unesrećenih daje im za pravo. Pokušaju, zapale, izazovu stradanje neslućenih razmera, izgube bitke i pravo da im se pripisuje ljudskost, potom glume žrtvu do sledeće prilike.
Loženje – Čistačica, teroristkinja, umetnica, predsednica
Poslednji poziv u MSU! “Čistač” je do 20. januara u Beogradu. Ozbiljna preporuka, ako ne iz ljubavi prema umetnosti, onda zbog opšte kulture i hajpa koji se stvorio oko veličanstvenog i provokativnog opusa Marine Abramović, kao i lika umetnice koja je prisutna čak i onda kada u izložbenom prostoru nije prisutno njeno telo.
Ja vragolan i moj deda
U ovoj epizodi Remarkerovog podkasta „Zadovoljstvo u tekstu”, pod nazivom „Ja vragolan i moj deda” Vladimir Cerić i Vukoman Nemasnage, govore o ratnom filmu „1917“.
Reditelj Sem Mendes prikazuje misiju dvojice razvodnika, Blejka (Din Čarls-Čepman) i Šofilda (Džordž Mekej) u I svetskom ratu. Zadatak se svodi na prenošenje pisane poruke ratne komande drugom puku, preko ničije zemlje o obustavljanju napada na nemačke trupe nakon njihovog iznenadnog povlačenja do Hindenburške linije fronta.






























