Srebrenica mora biti više od dženaze

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Kakva sudska pravda, o čemu govorimo. Moj djed je izgubio troje djece, ja sam, u periodu od 1992. do 1995. izgubio oca, amidžu i tetku. Za to nikad niko neće biti kažnjen. Za te tri smrti, koje su mene definisale, a definisalo me mnogo više pojedinačnih slučajeva smrti, nikad niko neće odgovarati, biće pripisani nekim bezličnim istorijskim procesima * Pitanje sjećanja na Srebrenicu je pitanje kontekstualizacije tog zločina.

Hoćemo muškarce

Biljana SrbljanovićAudio, Kultura, Tekst, Vesti, Zadovoljstvo u tekstu

Nova epizoda Remarkerovog podkasta “Zadovoljstvo u tekstu” pod nazivom “Hoćemo muškarce” razmatra interesantan slučaj uticaja #metoo pokreta na Holivud, kroz komercijalnu eksploataciju u all star filmu “Ocean 8”, koja nam se baš nešto i nije dopao, a što smo više razgovarali, ocena je bila sve niža i niža. Vukoman Stranjančević i Biljana Keller su se radovali ovom ribut projektu, zasnovanom na Rat Pack originalu iz šezdesetih, oživljenog u Sodebergovoj trilogiji …

Ne damo prošlosti da postane prošlost

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Cilj nam nije da objasnimo što se dogodilo, nego jedino da dokažemo svoju poziciju, nevinost, da napuhamo vlastite žrtve. Što je više vlastitih žrtava, to je za nacionaliste prošlost bolja. On je sretniji zbog toga, uživa u toj krvi koja onda trajno curi grobnicama koje nisu otkopane. Imamo i proslave, svake obljetnice iz Domovinskog rata, bez ikakve želje da se priznaju žrtve drugoj strani. Za to nije dovoljan jedan govor, nego se mora raditi na tome. Da bi se postigli rezultati u atmosferi koja je sva okrenuta protiv sporazumijevanja i zajedničkog života.

Evolucija revizionističkih falsifikata

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Dovoljno je da postoji podrška fašističkim idejama u nekim delovima državnog aparata, ali je dovoljno i to da postoji spremnost države da ne uradi ništa. Kada u strukturama vlasti postoji podrška tome, onda je to ozbiljna opasnost za pristojne građane i pristojne ljude. Danas je još i gore, jer imamo iskustvo o tome šta dolazi sa njima. Kada nešto u dovoljnoj meri nalikuje idejama na kojima je jahao fašizam, pa ne nalazi na osudu, onda smo u velikom problemu.

Idealizam koji može da funkcioniše

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Da nije bilo unutrašnjeg nezadovoljstva, moglo je u svetu da se dešava šta god hoćemo. Na nivou svakodnevnice, opala je kupovna moć, smanjena je potrošnja, zamrznute su plate. I to je izazvalo ogromno nezadovoljstvo. Broj štrajkova i učesnika u njima je udvostručen. A nije slučajno da su se u svim zemljama koje su bile na vrhuncu šezdesetosmaškog pokreta organizovali generalni štrajkovi. Mi smo zauzeli stranu klasnog fronta na kojoj su bili radnici.

Čovek sa vrha Šešeljeve liste

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Naravno da mi nije lagodno živjeti s teretom prijetnje smrću, no mora se ići dalje. Bio bih spokojniji da sam od predstavnika vlasti čuo riječi osude takvog, za svako demokratsko društvo, nedopustivog čina, a posve siguran da su uslijedile sankcije mjerodavnog državnog tijela. Ovako je ispalo da je prijetnja smrću koja se iskazuje političkim protivnicima danas u Srbiji politički korektna gesta, što, složit ćete se, nikako ne smije biti! Dodatni je problem s tom prijetnjom taj što je Vojislav Šešelj rekao da će ,,početi od Žigmanova i Čanka’’, u čemu se onda prepoznao i svaki građanin hrvatske nacionalnosti. Tim je monstruoznost same geste postala još veća.

Kad sam bio mlađan fašist ja ili zlikovčeva nostalgija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Vojislav Šešelj kupio je kuću u Hrtkovcima – zločinac na mestu zločina pravi štab protiv međunarodne institucije koja ga je proglasila krivim. Srbija je, suštinski, država koja ne prihvata međunarodnu pomoć u suočavanju sa svojom bliskom prošlošću, živi sa lažima i spodobama, naviknuta da čeka njihov sledeći akt nasilja i bezobzirnosti. Onečovečena u tom očekivanju i podnošenju * Iz hrtkovačkog doma, ako poverujemo, ovoga puta, za razliku od ’92, niko nije proteran, ali možda će ova kupoprodaja uticati na novo “još humanije” preseljenje Hrvata *Nedovoljan razlog da se, u neradne dane, oglasi srbijanska opozicija.

Ima leševa – ima filmova

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Ko bi rekao da će se u tako obimnu istoriju ratovanja udobno smestiti hladnjača, taj višeosovinski artefakt, osmišljen da, makar i jednokratno, ponese teret besprimerne nevinosti u ime naroda. Nema valjanog odgovora na pitanje u kakvim se glavama rađaju takve ideje.

Hronika upadljive gluposti

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Srbijanski šef diplomatije prikriva svoj zločinački angažman iz devedesetih godina prošlog veka pričom o ubijenoj jasenovačkoj deci, jasno se identifikujući kao raspojasani adolescent, ambiciozni i netalentovani Džimi Barka regionalne spoljne politike.Ostale su, uprkos suicidnim avanturama i porazima, neraskidiva nit velikosrpskog nacionalizma, i unekoliko modifikovana mantra koja suštinski znači: snove i mržnju niko nam ne može oduzeti.

Olako odbačeno dostojanstvo

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Mobilizacija, dakle, za mir; izgovara ove reči čovek koji je pretio ubijanjem sto Muslimana za jednog Srbina, čuvar sigurne kuće (srbijanski parlament) za Ratka Mladića. U državi nekažnjivosti ratnih zločina, ne može se primetiti da se promenio. Ili misli da je promena intimna stvar. Radnici-birači možda bi se vratili na „radne zadatke“, ali nemaju radna mesta. Velike ideje, poput snova velikosrpskog ološa, prati velika pljačka.

Hronika neprekinutog stida

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Hrtkovaca se seća i međunarodna javnost, slučaj Barbalić je zaboravljen. Aleksandar Vučić uzvikivao je na zemunskim ulicama parole protiv „ustaša“, odnosno zemunskih Hrvata, Šešelj na televiziji poručivao da „mali ustaša neće ići u srpsku školu“, pokazujući putovnicu šestogodišnjeg Daria Barbalića. Pobunili su se prijatelji i komšije Ivana Barbalića, te demokratska javnost, preko medija. Radikali su bili jači i brojniji. U kopirnicu aktiviste Slobodnih građana za Zemun Ljubiše Rankova dva puta je bačena bomba, advokata Nikolu Barovića pretukao je, u prostojima Studija B, Šešeljev telohranitelj. Niko nije prošao nepovređen, neki su toga svesni. Ima li na licu Srbije još mesta za brazgotine?

Nacionaliste je trebalo ismejati kao idiote

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Predsjednik Predsjedništva SFRJ Radovan Vlajković tužio je Feral zbog podrivanja ustavnog poretka; Savezu komunista je Džoni Štulić disident, idejni, u smislu da je to neko koga se drži sa strane. Dakle, umjesto da to bude način razmišljanja koji je preuzeo društvo, jer je već tada ta generacija bila u naponu snage, njima su oni disidenti. Ljudi koji su najiskrenije bili djeca tog projekta, makar i nesvjesno. Djeca jugoslavenstva modernog tipa, lijeve orijentacije.

Vučićeva suština prevare

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U Aleksincu smo videli i čuli bolesnu ekspoziciju za pohod Marka Đurića u Kosovsku Mitrovicu, Đurić je uhapšen i zlostavljan, unutrašnji dijalog prekinut, retorika se zaoštrila do našeg „orla“ na našem nebu i pretnje Hašima Tačija da se nijedan srpski vojnik neće vratiti, ako Srbi krenu na Kosovo. Oni su se, fakat otcepili, a mi im kao ne damo, glasila bi aktuelna parafraza poznate rečenica desetara JNA Bahrudina Kaletovića iz slovenačkog rata (Kolko ja kužim to, oni kao hoće da se ocepljuju, a mi im, kao, ne damo). Čekamo Crkvu da ponudi novu, modifikovanu verziju za carstvoo nebesko.

Osvetnici i njihovo ljudožderstvo

Nenad ObradovićKultura, Tekst, Vesti

Jedna od uporišnih odlika pozorišta je eksplicitnost prizora. Estetika eksperimentalne poetike izvedbe pomaknuta u odnosu na svakodnevnost životnih prizora, potom oneobičavanje u reprezentacijskom smislu, destrukcija tela i čoveka u njegovom humanitetu destabilizuju dramsku doslovnost i potencijalnu zakonomernost umetnosti time da scensku radnju lišavaju dosadne jednoličnosti i u eksplicitnosti izraza pronalaze jednu alternativnu dinamiku (samo)propitivanja.

Pravda se ostavlja za sutra ili malo sutra

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Srbija, i svi ostali u regionu, i te kako osećaju teške – materijalne i nematerijalne – posledice ratova. I svi smatraju da su upravo oni najveće žrtve i da su oni najviše stradali, a da su za to odgovorni “oni drugi”. Ono što svima nedostaje je empatija, saosećanje sa stradanjima i žrtvama drugih. I svest da su stradanja drugih – čak i kada u njima nisu lično učestvovali – naneta i u njihovo ime.

Nagost nadahnuća

Nenad ObradovićKultura, Tekst, Vesti

Ples kao umetnost verbalnog minimalizma uspostavlja specifičnu granicu sa drugim umetničkim izražajima tako da primarno lokalizuje neiskazivo iskustvo dodira. Igra naglašava taktilnost kao osobenu moć izražavanja na način da primarno ukazuje na problem kartezijanskog dualiteta uma i tela. Misao o telu, taktilnosti i pokretu prisutna je u plesu kroz odraz izvedbenih slika koje ustrajavaju na dešifrovanju telesnih znakova. Telo, dakle, u susretu sa drugim dodiruje drugog tražeći pritom odgovor na pitanja rascepkanosti suprostavljenih individualnih svetova.

Snimamo nastavke naše krvave franšize

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Nedostaje nam da uvidimo već jednom da je ta jeftina, utešna i jadna politička ideologija krvi i tla, zapravo, donela toliko zla, nesreće i nevolje, prvo u susedstvu, a zatim i nama samima. Dok naširoko i mahom revizionistički raspravljamo o zlom i naopakom komunizmu, mi u ovom društvu ne raspravljamo na isti način o velikosrpskom nacionalizmu. I zato je to duh iz boce koji još uvek tumara među nama poput aveti, ili junaka iz horor filma koji nikako da umre.

Srbijom su uvek vladali inferiorci

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Nisam lekar, ali smatram da, ako je ujutru na jednoj televiziji, u podne na drugoj, uveče na trećoj, pa se to ponavlja sutra, prekosutra… da je to bolesno. I da se ta bolest komplikuje i da nema govora o izlečenju *Onoga trenutka kada se ne bojiš vladara, on je gotov, ne postoji. Vučić mora da završi neke poslove i odgađa jer se boji da će da ga, kad ih završi, pustiti niz vodu. Naravno da će da te puste niz vodu, ničija do zore nije gorela *Opasno je i to što je Vučić poslednjih godina od navijačkih grupa napravio svoje partijske falange, što podseća na prve godine vladavine Hitlera i Musolinija. Te falange mogu da unište vođu preko noći, ako im kaže, recimo, da ne smeju da diluju drogu, ili nešto slično. Vučić nije realan, a nerealan čovek na takvom mestu može da bude opasan.

Budućnost je u internet televiziji

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Treba realizovati specifičnu cehovsku lustraciju, saopštiti: “Sve što čitate, slušate i gledate, a nije na ovom spisku, činite na vlastiti rizik i rizik svoje porodice”. Neko mora to da uradi, da odvoji novinarstvo od propagande, profesionalno od plaćenog novinarstva… *U poslu ostaje sve manje ljudi koji imaju šta da kažu, kao urednici, novinari. A drugo, sve je manje tržište za rad takvih ljudi. Bojim se da, u moru informacija koje plutaju internetom, gubi se ono što zovemo profesionalno urađenom informacijom. Mislim da se ljudi koji razlikuju dobro od zla, pravu informaciju od laži, povlače u sebe, prave neke mikro zajednice u kojima nisu aktivni deo društva.

Blago deci, zaraziće se tugom

Nenad ObradovićKultura, Tekst, Vesti

Nikolas Tulp rodio se pod imenom Klas Piters 1593. godine u Amsterdamu. Završio je studije medicine u Lajdenu, nakon čega je u rodnom gradu držao predavanja iz fiziologije i hirurgije. U nameri da studentima i javnosti pokaže anatomiju ljudskog tela doktor Tulp je povremeno vršio javnu disekciju, najčešće nad prethodno umorenim zločincima ili kriminalcima. Na Rembrantovoj slici Čas anatomije doktora Tulpa prikazan je javni čas iz januara 1632. godine, čin disekcije izvršen nad izvesnim A. Adriansom, kriminalcem i ubicom.

General mrtve dece

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U prilog haškoj optužnici/presudi, govore Dimitrijevićevo slavljenje patriotizma, te zanetost čvrstinom Mladićevog karaktera. A ima i ponešto o pilotima – taocima, koje autor naziva ratnim zarobljenicima, suprotstavljanju državnoj bandi Željka Ražnatovića Arkana, Jovici Stanišiću, Slobodanu Miloševiću, kao komandantu agresije i čoveku koji drži pod šapom sve srpske položaje na ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odbijanju mirovnih inicijativa i planova, granici na Drini.

Albanci, Srbi i dežurno nepoverenje

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ljudi na Kosovu zameraju ratna dešavanja, nisu u stanju da ostvare kontakt, jer se najmanje između Beograda i Prištine pričalo o ratu. Beograd je imao i razgovore i razne rasprave sa drugima iz regiona, ljudi na Kosovu nemaju sa Srbijom nikakav kontakt osim te svoje tragične prošlosti. U Srbiji se sve svodi na to da je Kosovo njena teritorija i nema pomaka ka tome da tu treba da živimo zajedno. Da imamo neke odnose, ljudske, da trgujemo, putujemo, da nemamo probleme sa tablicama.

Četvrt veka borbe za istinu

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Nataša Kandić nominovana je za Nobelovu nagradu za mir, predlogom koji potpisuju dva američka kongresmena Roger F. Wicker, predsednik Komisije za bezbednost i saradnju u Evropi, te Eliot L. Engel, predstavnik u američkom Senatu.”Gospođa Kandić osnovala je Fond za humanitarno pravo u Beogradu 1992. godine kako bi dokumentovala ozbiljna kršenja ljudskih prava, počinjena tokom sukoba vezanih za raspad bivše Jugoslavije.

Revolucionarni pamfletizam

Nenad ObradovićKultura, Tekst, Vesti

Filozofkinja i teoretičarka politike Hana Arent temeljem odgovornog pozivanja na razum i mudrost postupanja ulazi u polemiku sa zagovornicima revolucionarnih promena. Revolucija neizostavno vodi u teror, u želji za političkim prevratom ona usložnjava probleme moći i nasilja, i tako se otvara dominaciji većine, nasuprot individualističkim težnjama za slobodom.

KOLEKTIVNI IMUNITET NA ODGOVORNOST

Sonja MilivojevicDruštvo, Tekst, Vesti

Lekarska komora nedavno je potpisala Deklaraciju o podršci vakcinaciji. U Deklaraciji se navodi da je imunizacija jedno od najvećih dostignuća čovečanstva. S druge strane, pokreti protiv vakcinacije sve su jači i jači, kako kod nas tako i u svetu. Zašto u javnom mnjenju postoji ovoliki jaz povodom ove teme? Nazire li mu se kraj, i pre svega, gde je mesto države u celoj ovoj priči?

Čitajte u tekstu autorke Sonje Milivojević.

Smrt ne sme biti vrhovna vrednost

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Sva istraživanja pokazuju da su mladi najkonzervativniji deo društva, što mi se čini kao kraj sveta! Ali je i logično – oni su rođeni tih devedesetih, njihovi roditelji su bili u nacionalnom i ratničkom zanosu, oni su išli u škole u kojima se veličala ta vrsta “herojstva”, oni su bili “podvrgnuti” toj kulturi koja je tada dominirala… i – oni su naš proizvod. Nas, kao društva. Ma koliko da je to strašno oni su i najtačnija slika nas samih i poziv na buđenje * Neka istraživanja pokazuju da više od 80 odsto studenata kaže da ne zna da je Sarajevo bilo pod opsadom. Možda to i jeste logična reakcija, jer, stvarno, kako to prihvatiti? Možda bi svako društvo gledalo da pobegne?

Muškarci mirno! Kurs antifeminizma

Aleksandra BabićDruštvo, Tekst, Vesti

Otišle smo na predavanje Vladislava Đorđevića “Feminizam kao razarajući faktor nacije u vojsci i ostalim državnim institucijama okupirane Srbije” u Klubu Carostavnik i saznale da smo svi deo jedne strategije, strategije koja uništava muškarce u Srbiji. Ali ne brinite, ipak ima nade, jer ako je verovati predavaču: “ta ideologija će pasti kada padne feminizam na steroidima”.