Zbog nedostatka prostora, ali i ono bitnije, dostojnih riječi, za najaviti ovaj intervju, odlučio sam ga početi poezijom moga sagovornika. Talentovani pjesnik i ponosni Balkanac, Marko Bačanović govori za Remarker, u najobimnijem intervjuu možda ikada, a koji bi morao pročitati svaki mladi čovjek… Svaki mladi umjetnik koji traga… Svaki čovjek… Previše riječi.
Živimo u svetu u kome mržnja sve više izlazi na površinu
Nedavno smo obeležili 30 godina od rušenja Berlinskog zida i pada komunizma. Nažalost, optimizam koji je pratio kraj Hladnog rata je ubrzo nestao u užasu raspada Jugoslavije, kada se zvanična politika ‘bratstva i jedinstva’ Titovog vremena pretvorila u ‘etničko čišćenje’ i fratricid. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, gde sam radio kao analitičar i kasnije svedočio kao svedok-ekspert za Tužilaštvo, istraživao je i procesuirao ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid. U Bosni i Ruandi tokom 1990., kao i u Siriji danas, mantra “nikad više” je izvrgnuta ruglu.
Parlamentarni izbori u Srbiji 2020: Dribling na praznom terenu
Politička kriza koja Srbiju drma već godinama konačno je kulminirala odlukom najvećih opozicionih stranaka da ne učestvuju na unapred obesmišljenim izborima. Uz Demokratsku stranku, Narodnu stranku, Stranku slobode i pravde, Pokret slobodnih građana i dverjane, čitav niz manjih stranaka i pokreta rešio je da ovoga puta ne izigrava pinjatu za režimske medije.
Rotkve i geleri sa Markala, trulež sa kioska
Sve je isprepletano, prvo se pojave nacionalni interesi, prazne glave su njihov rasadnik, potom se umese i stave u medije kao ugroženost i samoodbrana, a u konačnici nacionalni interesi i njihovi zastupnici počine okrutne zločine. Kama – branitelji srpstva gube ratove, dobijaju prezir, te široki prostor da se ratni neuspeh proglasi žrtvovanjem. Do nove prilike koju im pruža naivni svet.
Lingua blablativa – Ministarka (ne)kulture
Dvadeset i prvog januara, na predlog predsednika Vladimira Putina postavljen je novi premijer Rusije, bivši glavni čovek federalne poreske službe, Mihail Mišustin. Nekoliko ministara je ostalo na svojim pozicijama – poput ministra finansija, spoljnih poslova i odbrane, ali je većina doživela svoju smenu. Veliku pažnju i brojne kritičke komentare dobila je nova ministarka kulture Olga Ljubimova koja je došla na mesto bivšeg ministra Vladimira Medinskog. Ko je nova ministarka i zašto je njeno postavljanje izazvalo toliku pompu?
Veština balkanskog dogovaranja
Pokušaj Ričarda Grenela da oživi dijalog Kosova i Srbije je verovatno i poslednji pokušaj koji ćemo videti u narednih nekoliko godina, da se odmrsi najveći čvor u zamršenoj mreži balkanskih problema. Ali su sve šanse da neće uspeti.
Ljubičasti izgovor
Bila sam na klizanju i uspešno slupala koleno, te nabila ručni zglob (desna ruka, ne mogu ni četkicu za zube da držim). Trenutno su mi baš potrebni zbog neke koreografije što radimo na faksu. Taman sam bila srećna što postoji mogućnost da je savladam, ali onda sam rešila da odem na klizanje iako nisam stala na led jedanaest godina (a ni tad baš nisam briljirala). Ljudima koji su gledali sa strane (celom klizalištu sa sve onom trogodišnjom decom što su prvo izvela savršenu piruetu pa onda prohodala) nije bilo jasno kako sam uspela tako tupavo da padnem. „Ubuduće padaj na dupe!“, pametovali su naknadno.
Levici treba ofanzivna strategija
Srbija ima tu jednu nesretnu pojavu koje u Hrvatskoj na sreću nema, ili je prilično nevidljiva – nacionalističku ljevicu. To u Srbiji dijelom proizlazi iz političke strategije Slobodana Miloševića koji se povremeno volio pozivati na nasljeđe SFRJ, a onda i iz bombardovanja 1999. U Hrvatskoj je, kao što sam rekao, nacionalizam cijelo vrijeme prijelomno političko pitanje i razdjelnica. Tako u Srbiji, da dam banalan primjer, lako možete čuti deklarirane ljevičare koji Albance nazivaju „Šiptarima”. U Hrvatskoj su ljevičari koji mrze Srbe ipak rijetki. S druge strane u srpskoj je javnosti diskusija o Jugoslaviji dosta relaksiranija, a u Hrvatskoj je svaki spomen zajedničke države osim u negativnom kontekstu priličan tabu.
Vještina dizajnera se krije u rješavanju problema
U teatarskom mikrosvijetu BiH, posljednih godina svi pričaju o Adisi Vatreš Selimović, o njenom talentu, kreativnosti, sposobnosti da za svaki problem pronađe rješenje. I tek što mi se ukazala prilika da sarađujem sa njom i lično posvjedočim o njenoj stvaralačkoj energiji, rad na mojoj predstavi je prekinut zbog „tehničkih razloga“. Ovaj intervju je zamjena za taj razgovor koji se nije desio na nekoj od proba, ali sada nećemo pričati o mojoj predstavi, već o Adisi, kostimografkinji, scenografkinji, dizajneru, ženi. Adisa Vatreš Selimović govori za Remarker.
Crvene linije
Ministarstvo kulture i informisanja najavilo je prošle nedelje da će podneti zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv nedeljnika „Vreme“ zbog toga što je „učinio prepoznatljivim maloletnika u informaciji koja može povrediti njegovo pravo i interes“. Optužba bi imala smisla da ime, prezime i fotografiju maloletnice o kojoj je reč nismo danima gledali sa naslovnih strana bezmalo svih dnevnih novina, i da se tekst „Vremena“ nije bavio upravo njihovim senzacionalizmom i voajerštinom.
Mirnodopski zločini protiv čovečnosti
Nema pobeđenog nacionalizma, nijedan san za nacionalistu nije neostvariv, a broj mrtvih i unesrećenih daje im za pravo. Pokušaju, zapale, izazovu stradanje neslućenih razmera, izgube bitke i pravo da im se pripisuje ljudskost, potom glume žrtvu do sledeće prilike.
Lingua blablativa – Astroqueers
U poslednje vreme, ne može se tačno ispratiti koliko meseci ili godina unazad, sve veća popularnost horoskopa i čitanja natalnih karata je sada definitivno na svom vrhuncu. U Velikoj Britaniji broj Google Search-eva za “natalnu kartu” udvostručio se u periodu između novembra 2013. i novembra 2018, a od 2017. godine sve je veći broj unosa “astrološka kompatabilnost” u Google pretraživač.
Mini Šengen – šta nam je još neophodno osim brisanja granica
Kada živite balkansku stvarnost punu iracionalne mržnje koja je dovodila do najdrastičnijih povreda ljudskih prava (bez pravde za žrtve), onda ne možete jednostavno odbaciti ideju koja nam je predstav-ljena kao ‘mini-Šengen’. Ne možete biti protiv toga da Srbija i Albanija, koje su komunicirale samo onda kada su baš morale, sada uspostave jedinstveno tržište radne snage, drastično lakši protok roba i kretanje samo sa ličnom kartom.
Kako sam progovorila pirinčem
Ovo nije savet kako izlečiti depresiju, funkcionalnu depresiju, distimiju, lančanu tugu i osećanje beznađa… Šta god da vas guši i nadate se da ćete naći (instant) rešenje – nisam kvalifikovana da ga nudim i osećam obavezu da se ogradim zbog poštovanja prema težini svačijeg individualnog problema. Ovo je iskustvo koje je mene dovelo do alata za spas i delim ga zato što se o ovim stvarima i dalje ne govori dovoljno.
Dopis iz enklave uma
Prethodno kolo Velikog regionalnog bratoubilačkog kupa proteklo je gotovo neprimjetno. Takmičenje osmišljeno da skrene pažnju s neriješenih unutrašnjih pitanja doživjelo je težak krah. Početak 2020. godine daje nadu da još uvijek nije sve propalo.
Svako ko sluša naše pjesme, treba da zamisli svoj nadrealni film
„KOSMO i Kviteri“ su novi bend na sve raznovrsnijoj savremenoj bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni. Upravo su izdali svoj prvi album i iako je genijalan, oni trenutno ne mogu svirati uživo, jer je u međuvremenu polovina članova napustila BiH. Priželjkuju ponovno okupljanje i da ponovno dobro „krhaju i pjevaju i usput pritišću pravu dugmad na instrumentima“. Oni su aosocijativna slika i prilika BiH. Oni su blaženstvo u užas. Govore za Remarker.
Politika sećanja na Operaciju Oluja i devedesete u Srbiji
Državne komemoracije događaja iz ratova devedesetih godina na području bivše Jugoslavije počele su u Srbiji tek nakon dolaska na vlast Srpske napredne stranke, posebno od 2014. godine kada je Aleksandar Vučić postao premijer. Promena političke konstelacije podrazumevala je i menjanje fokusa državne politike sećanja sa antikomunizma na etnifikaciju prošlosti, dve najdominantnije prizme interpretacije prošlosti u službenoj politici sećanja Srbije od početka devedesetih godina.
Prava istina?
Potraga za dvanaestogodišnjom devojčicom koju je oteo višestruki silovatelj Ninoslav Jovanović konačno je okončana, otmičar je nakon duge potrage uhapšen i u pritvoru čeka suđenje, ali to iz nekog razloga nije svima dovoljno zanimljiv epilog.
Sa okusom mora, sa okusom krvi
Niko se neće ubiti između dva stroja mobilisanih oslobađača srpskih svetinja i zaštitnika ognjišta, poput Miroslava Milenkovića na pijaci u Šidu, niko neće dovesti transporter pred Skupštinu, kao što je to učinio rezervista Vladimir Živković, pozivari će dolaziti na adrese sa kojih su odavno negde daleko odselili potencijalni dezerteri, nesuđeni vlasnici PTSP. Od urlatora sa ulica izdvojiće se desperadosi spremni da za nekim novim Arkanom krenu u pljačkaško-koljački pohod, ko zna kada će valjati režimu. Na platou ispred zgrade u kojoj stoluje predsednik Srbije, ostaće aktivistkinje Žena u crnom, a aktivisti će razviti sačuvani transparent na kojem piše “Za sve poginule u ratu”. Napašće ih novi (ili stari) Dragoslav Bokan (ne bi mu bilo prvi put), možda će debitovati Boško Obradović, Vuk Jeremić i slični.
2019
Niste jedini kome se 2019. učinila dužom od 365 dana. Većina ljudi u Srbiji ima utisak kao da je u njoj bilo dovoljno dešavanja za barem dve godine, između ostalog i zbog toga što se spisak afera naprednjačke vlasti otegao kao red pred jedinim otvorenim šalterom u pošti.
Strategija nacionalne agresije
Sve je ovih dana bilo naizgled bajkovito, onako, veselo, tradicionalno kafansko prednovogodišnje slavlje, osvetljeni gradovi i spot Aleksandra Vučića; ministar policije, nakon gomile laži i bedastoća saopštava i jednu istinu (nakon deset dana traganja pronađena je oteta devojčica); Narodna skupština donosi Strategiju odbrane i Strategiju nacionalne bezbednosti Srbije, a u skupštinskoj sali nove epizode postšešeljizacije, tuča niskog intenziteta, ali sa skromnim epilogom (nijedan poslanik nije iznet iz sale). Sve je, dakle, bilo normalno, kao što to u Srbiji biva, spremno za sporovozni pogled na proteklu godinu, makar i samo na neke izjave (o tome nešto kasnije) koje su je obeležile, kada se začula pucnjava iz Podgorice, da nas malo podseti na 1991, ili 1992.
Novogodišnji FOMO
Najviše se odnosi na to što živim u maloj zgradi (tri sprata, 12 stanova) ceo život, a ne poznajem svoje komšije. Ni ljude iz zgrade prekoputa, a moja terasa je baš blizu njihovih prozora. Oko praznika me uvek stegne potreba za pripadanjem pa valjda zato, malo i na silu, pridajem značaja svakom kontaktu i pogledu. Pre neki dan sam se gledala s komšinicom iz zgrade prekoputa dok sam hranila golubove. Komšinica je otvorila prozor, a ja sam se iskezila, spremna da razmenim par vedrih, pretprazničnih rečenica o tome kako sam super osoba što hranim golubove svaki dan. Međutim, ona se prodrala da joj je drago da je napokon „uhvatila na delu ludaču koja gaji leteće pacove“.
Lingua blablativa – Filteri
Sve je više Instagram filtera čijom primenom lice deformnišemo u raznim pravcima – od slatkih životinjica do vanzemaljaca. Jedan od bizarnijih koji je kružio je onaj gde od ribe ili gmizavca polako evolucijom stižeš preko majmuna do sebe. Neki ne manje bizarni simuliraju plastičnu hirurgiju u svom ekstremnijem vidu. Šta je poenta ovih filtera, čemu oni služe i koje su njihove društvene posledice?
Bez suočavanja s prošlošću nema izgradnje budućnosti
Dok Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, javno promovira ideju tzv. Malog šengena u regionu, zajedno sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, u kome bi prije svega bila omogućena sloboda kretanja ljudi, roba i usluga (po uzoru na Evropsku uniju), mediji objavljuju spiskove (navodno osumnjičenih ratnih zločinaca) napravljene u Banja Luci i Beogradu na kojima je oko 3.500 pripadnika Armije Republike BiH i HVO-a. Na spiskovima su najviši politički, policijski i vojni dužnosnici nekadašnje Republike Bosne i Hercegovine koji su učestvovali u odbrani zemlje od 1992. do 1995. godine. Zemlje koja je, kako je dokazano u Haškom tribunalu bila napadnuta od strane Srbije i Hrvatske.
Vi nama pare – mi vama ordenje
Ključne odrednice srbijanskog društva u poimanju bliske prošlosti su potiskivanje ili poricanje zločina iz devedesetih, uz slabo vidljivu, u široj javnosti nedovoljno prezentovanu, kritiku koja, po pravilu, dolazi iz miljea civilnog društva, ali i od pojedinih intelektualaca, umetnika, javnih ličnosti. I dok su vredni projekti suočavanja s prošlošću slabo vidljivi u široj javnosti, osuđeni ratni zločinci u Srbiji mogu računati na publicitet, na dobro posećene, promovisane tribine i objavljene knjige, pa i čitava sabrana dela.
Safer Grbić: Moja pisanja u književnosti su dnevnici mojih strahova
Sa 16 je godina počeo pisati zbog straha od nepravde, subjektivnog osjećaja ugroženosti, nelagode. Zatim je sa 17 objavio svoju prvu knjigu „Noćnik čuvara Tešnja“, uvršten je među deset najboljih mladih pisaca na Balkanu, a ove godine je osvojio godišnju nagradu Hrvatskog književnog društva za najbolju objavljenu knjigu izvan HKD-u. Njegovu petu, djelo iz filozofije religije naslova „Al-Birunijev uvod u hinduizam“. I dalje piše zbog istog straha.
Suočavanje sa prošlošću u Srbiji
Remarker pokreće novi serijal tekstova na temu ‘Kultura sećanja i politike zaboravljanja’, u okviru kojeg želi da otvori prostor za oživljavanje javne i stručne diskusije o pitanjima suočavanja sa prošlošću i tranzicione pravde.
U okviru rubrike objavljivaćemo tekstove stručnjakinja i stručnjaka koji se pitanjima tranzicione pravde bave iz različitih aspekata – kroz analizu praksi memorijalizacije, doprinosa umetnosti kulturi sećanja, analize krivičnog procesuiranja i njegovih dometa i nedostataka, vansudskim inicijativama civilnog društva i državnim naporima da se utvrdi i prizna odgovornost, te pitanjima tranzicione pravde i evropskih integracija.
Atrofija
Šta će biti posle? bio je naziv ovogodišnjeg HFestivala koji organizuje Hartefakt. U nedelju, 15. decembra, bio je poslednji dan. Došla sam na koktel zatvaranja da se kucnem s kolegama, da se fotkam i da mahnem radovima studenata Fakulteta likovnih umetnosti, koji su bili postavljeni u galerijskom prostoru u toku trajanja celog festivala.
Izazovi preskupog nacionalizma
Jedan od uspešnijih spoljnotrgovinskih poteza Ruske Federacije nesumnjivo je veto u Savetu bezbednosti na Predlog rezolucije Velike Britanije o genocidu u Srebrenici, uložen 2015. Suština britanskog dokumenta u tumačenju srbijanske vlasti bila je staviti “žig na čelu srpskog naroda”, da osim za genocid Srbi, potpuno nevini, budu krivi i za dva masakra na sarajevskoj pijaci Markale. Zahvaljujući Rusima, smatra zvanična Srbija, Srbi nisu pobili ljude na Markalama, pa, po toj logici, nije bilo ni masovnih grobnica civila sa Kosova, pogotovu batajničkih. Jer, Srbi ništa ne priznaju, a u tom zlikovačkom poduhvatu produženja rata i vređanja žrtava imaju moćnog saveznika.
Lingua blablativa – They
Pre nekoliko dana je najstariji američki rečnik Merriam-Webster objavio da je reč godine zamenica “THEY”. Rečnik je ovu zamenicu u svoj korpus dodao u septembru ove godine, ističući da se u 2019. pretraga reči povećala za 313% u odnosu na prošlu. Navedeno je da se zamenica sve češće koristi u e-mailovima, na konferencijama, u Twitter bios-ima, kao i u svakodnevnom iskustvu.






























