U zemlji ubica na brdovitom Balkanu

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

O Danu pobede nad fašizmom i Danu Evrope treba promovisati evropske vrednosti; ima ih u Srbiji, ljudi u nemogućim uslovima uspevaju da se bave svojim poslom i dostižu vrhunske rezultate, ali nisu oni za pokazivanje, ne izazivaju efekat jedinstva, istosti, pripadnosti odabranoj naciji, i nadasve blaženi osećaj saučesništva u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.

Anatomija dozvoljenog nasilja

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Ne može tako, pojavi se gomila bitangi i normalan čovek mora da se izvinjava što je Albanac. I da bude “Đura”. Nije Mon Đuraj Đura, iako pristaje na to posrbljivanje (možda prećutno), ne treba da pominje da njegova deca idu u vrtić, da donira užinu za siromašnije osnovce. Niti bi pomenuo. Da nije raspojasanih izaslanika iz skupine “Levijatan”, jednog narodnog poslanika, te onih koji su se prepoznali u njihovim frustracijama.

Koliko Srbiju koštaju ratovi?

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Srbija jeste bila u ratu, ali, kada treba isplatiti veterane, omogućiti im da i u miru prežive, institucije, suštinski, posežu za Miloševićevom spasonosnom floskulom koja čuva državnu kasu. Iza svega stoje apsolutno negiranje krivice za rat i tragedije, uprkos preziru savremenog sveta, gnušanju nad prvi put ponovljenom genocidu posle Drugog svetskog rata na teritoriji Evrope, nad logorima kao državnim projektom koji ide uz projekat zaokruženja zapadnih granica nove države.

Vrata za zločine ostaju širom otvorena

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Mnogo pre atentata na njega i njegovu porodicu bilo je izvesno to da mnogima smeta pisanje kojim je razobličavao novi srpski patriotizam – ubijenih civila, uništenih gradova i sela, progona i deportacija nesrba. Novo crtanje granica tenkovima. Udario je na temelje režima, na kontinuitet sa ratnom politikom, nije imao iluzije da će pobediti ali je dokazao da veruje kako jedino suprotstavljanjem može da sačuva svoje dostojanstvo i ugled profesije. Većina je nepokolebljivo ćutala.

Žene su žrtve patrijarhata i nasilja

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Slučaj iz Brusa samo je najmarkantniji primer zloupotrebe moći i korišćenja tipičnih mehanizama kojima se negira nasilje i odgovornost učinioca, prebacivanjem odgovornosti na žrtvu. Ona se omalovažava, degradira, dehumanizuje, zastrašuje, samo da bi odustala. Na taj način se pažnja javnosti pomera sa vinovnika na žrtvu, ona se optužuje kako bi se sprečila empatija za žrtvu. Problem je to što nadležne institucije ne čine ništa da je zaštite, odnosno ne reaguju na nasilje koje se dešava pred njima

Olako obećani oproštaj

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mirjana Marković nije bila optužena ni za kakav zločin, njena stranka Jugoslovenska udružena levica bila je koaliciono-parlamentarna, imala je ministre u vladama, namireno i zadovoljno članstvo; ličila je na igračku poklonjenu uplakanoj devojčici koja se vrlo brzo istinski zaigrala tuđim životima, pokazujući autentični talenat za nasilje, laž, pokvarenjaštvo, podmetanje, iživljavanje nad slabijima.

Zaustavite Srbiju i Hrvatsku, da ne bude novog rata u Bosni

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Senad Pećanin je danas sarajevski advokat i politički analitičar. Osnivač je, dugogodišnji glavni i odgovorni urednik nedeljnika Dani, magazina koji je tokom rata u BiH, pod teškim i opasnim pritiscima, sačuvao dostojanstvo i čast novinarske profesije. Razgovor za Remarker obavili smo u vreme obeležavanja još jedne godišnjice početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, zapravo početka opsade Sarajeva.

Rat je ozbiljan posao

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mirko Mlakar počeo je da se bavi novinarstvom kao gimnazijalac, u zagrebačkom Poletu. Bio je novinar i urednik u beogradskim (NON, Borba, Vreme i NIN) i zagrebačkim novinama (Jutarnji list, Globus i Poslovni dnevnik), a pisao je i u sarajevskom Oslobođenju, splitskim listovima Feral Tribune i Nedjeljna Dalmacija, u riječkom Novom listu

Patriotizam masovnih grobnica

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Spremna na pomirenje sa NATO, ali bez pominjanja žrtava svoje mašinerije masovnog ubijanja i progonstva Albanaca sa Kosova, sa vidljivim simptomima opasne neuravnoteženosti, Srbija je obeležila dve decenije od početka intervencije NATO u tadašnjoj SR Jugoslaviji.

Jedna presuda za mnogo smrti

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Prvi predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, vrhovni zapovednik njenih genocidom ovenčanih formacija, osuđen je na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Karadžićeva odbrana, istakao je prilikom izricanja presude sudija Vagn Joensen, nije uspela da dokaže da on nije kriv za masakr u Sarajevu, na Markalama, kao ni za terorisanje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperiskim napadima tokom višegodišnje opsade glavnog grada BiH.

Beogradska revizija, ili kako dokazati nevinost zlikovca

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Sve je logičnije i razumljivije, ukoliko nema nikakve veze sa zdravim razumom, jedna je od temeljnih postavki srbijanske propagande koja se, od početka realizacije velikosrpske hegemonistične ideje oslanja na tako spasonosnu autoviktimizaciju. Jer neprijatelji Srba proglašavaju Srbe krivima, štaviše, čine zločine prema svojima, ne bi li Srbi ispali krivci. Odavno se ne postavlja pitanje zašto.

Odnose Hrvata i Srba graditi usprkos vladajućim bandama

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Viktor Ivančić, novinar i pisac koji objavljuje širom bivše Jugoslavije, u Beogradu je nedavno govorio o knjizi “Iza sedam logora”, čiji je koautor (Nemanja Stjepanović, Hrvoje Polan, Viktor Ivančić, u izdanju Foruma ZFD). U intervjuu Remarkeru govori i o tome kako gleda na činjenicu da su objekti izgrađeni za promovisanje kulture i stvaralaštva postali toponimi zverskog mučenja i ubijanja drugih i drugačijih.

Konfuzija i moralni debakl intelektualne elite

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ivica Đikić, novinar tjednika Novosti, književnik i dramski pisac, autor kapitalnog dokumentarnog romana “Beara”, govori o hrvatskom i srbijanskom društvu, suočenju s prošlošću, kreiranju i podsticanju zabluda, medijima, pravosuđu, stvaranju “konfuzije u pogledu odgovornosti za ratove i u pogledu izvora zla”. Sagovornik Remarkera govori o seriji Novine, nastajanju “Beare”, kritičkoj uređivačkoj politici Novosti i antisrpstvu koje stoji iza napada na ovaj list.

Srpska nevinost kao izazov za psihijatre

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U prvoj zajedničkoj državi su neki prvi put vidjeli priliku da na svjetsku pozornicu dođu kao ravnopravni narodi, kao narodi koji ne žive u zajednici u kojoj su narodi drugog reda. U prvoj Jugoslaviji to se nije dogodilo, mnoga očekivanja su iznevjerena, mnoga obećanja, i zbog toga treba gledati i kontekst druge Jugoslavije i Drugog svjetskog rata. U drugoj Jugoslaviji se to bitno popravilo.

Zavet ćutanja i poricanja

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Uzalud dokazi, uzalud potraga za mrtvima, svedočenje preživelih – nema pravde za logoraše iz Hrvatske, za ljude koji su zarobljeni braneći svoj grad. Žrtve, neke od njih trajno onesposobljene za normalan život ili rad, preživeli vlasnici trauma i poniženja, ne odustaju. Vukovarska operacija traje već punih 27 godina – naredbodavci i počinioci zločina, njihovi sledbenici i oficijelni guslari misle da je sa lažima lakše, štaviše, lepše živeti.

Izborni rezultati u funkciji pljačke

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U zemljama poput naših, koje su konstruisane da ne mogu vladati svojom pameću i temeljem svojih interesa, uzgajanje silnika sve do monstruma postalo je uobičajeno. Od snage, volje i političkog projekta država i njihove elite zavisi u kojem će pravcu sve da ide. Plašim se da te elite, ti projekti i ta volja u ovom času nisu garant za miran san.

Razum i vrlina ne mogu spriječiti krvoproliće

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Andrej Nikolaidis, književnik i kolumnista, rođen je 1974. godine u Sarajevu, gde je živeo do 1992. Za roman Sin dobio je nagradu Evropske unije za književnost. Za roman Odlaganje – Parezija dobio je crnogorsku državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje, a prošle godine je za roman Mađarska rečenica dobio Nagradu Meša Selimović za najbolji roman na prostoru BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Njegovi romani prevedeni su na 14 jezika. Živi u Ulcinju.

Kod nas vlada živa istorija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mislim da bi za Srbiju bilo ozdravljujuće znati šta se dogodilo i u kojim razmjerama, jer bi to prosto omogućilo da se blokada ćutanja i odbijanja istine razbije i da ljudi prodišu (iako oni možda ni ne znaju šta ih to davi), pa da se suoči sa sadašnjošću, sa svim strašnim problemima u kojim su sve zemlje Zapadnog Balkana, a da ne govorim da bi otvorilo mogućnost neke budućnosti, jer ako nema saznanja gdje smo u odnosu na prošlo i sadašnje, kako imati vizuju kuda ćemo.

Orden za zlikovački kontinuitet

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Srbija nema dilemu, general Ljubiša Diković, penzionisani načelnik Generalštaba Vojske Srbije personifikuje većinsko raspoloženje ovdašnjeg življa – prikrivati nečovečno postupanje prema nesrbima, negirati zločine, prezirati samilost prema žrtvama, u porazu i dubokom poniženju snevati velikosrpske hegemonističke snove, makar oni bili i trampa livade za šikaru, negde na jugu, gde niko normalan neće zakoračiti.

Svi smo taoci udruženog zločinačkog poduhvata

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Eugen Jakovčić, medijski koordinator Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, govori za Remarker o odnosu prema ratnim zločincima u Hrvatskoj i Srbiji, reviziji istorije, odsustvu saradnje u procesuiranju ratnih zločinaca i glorifikaciji onih čija je krivica nedvosmisleno utvrđena čak i pred domaćim sudovima. Politički odnosi, smatra naš sagovornik, imaju “direktan utjecaj na regionalnu suradnju u procesu traženja nestalih”.

Pravosudni nastavak etničkog čišćenja

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Određivanjem ponižavajući niske naknade sestrama Bogujevci, žrtvama državnih zločinaca, sudije su pokušale da ponize preživele Albance, iako je odavno jasno da mogu tek da nastave ponižavanje Srbije, države u teškoj fazi afektivnog negiranja stvarnosti i poricanja istine o vlastitim zločinima. Reč je o zločinačkoj prirodi tvorevine dostojne jedino prezira, koja danas, suštinski, predstavlja tragični civilizacijski nesporazum, u čemu njeni podanici morbidno uživaju.

Kako se otresti velikosrpske mitomanije?

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Dodik i stotinjak porodica oko njega i njegovih koalicionih partnera, kojima je on omogućio da budu megabogataši, do srži su opljačkali ovo društvo, građane i javne kase, iscrpili iz njh sve što su mogli. Dodikov SNSD režim protežira narkobosove, kriminalce, ratne zločince i ubice, a pred očima ljudi maše srpskim zastavama, da ne vide kako su im profiteri opljačkali sve pa i budućnost. To je, uostalom, i modus nastanka RS i to je jedini način da RS postoji – kao tvorevina koja će uvijek živjeti od zločina, pljačke i, naravno, od sjećanja na “slavne” zločine.

I ova pidžama zemlje Srbije

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Kako je bilo lepo i sigurno, a potom, da se ne lažemo, malo i razuzdano, na obali i ostrvlju Jadrana; bilo je bezbrižno, iako smo bili, setiće se manje mlado čitateljstvo, okruženi BRIGAMA (početna slova država suseda, Bugarska, Rumunija, Italija…). Tad su autor Đelo Jusić i Dubrovački trubaduri otpevali za istoriju Nek’ se čuje, nek’ se zna, svi smo jedna armija.

Treba se izboriti za ubijene snove

Bojan TončićKultura, Tekst, Vesti

Imamo u regionu milione slijepo religioznih ljudi koji vjeruju u politiku. Oni su slijepo religiozni. I ono što mislim da je naša odgovornost je udarati u slijepo vjerovanje ljudi, u religiju. Jer ovaj sustav opstaje ovakav samo zato što ljudi vjeruju u njega. Kako uzdrmat ta vjerovanja? Ogi udara ovim filmom šakom u glavu. Mislim da su naši zadatak i odgovornost kako što više uzdrmat temelje ove iluzije, a ona se bazira na vjerovanju. Da su ovo jedine moguće stranke, da je ovo jedini mogući sustav, da su baš ti lideri jedini mogući.

Odlazimo da se ne vratimo

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Godinama je već izvesno da je Kosovo država, a ne pokrajina u sastavu Srbije, da realnost treba priznati i da srbijanska vlast mora konačno da izgovori reč “priznanje”, pa makar i uz korišćenje stihovane ekvilibristike i kafanskih dosetki poeta i poetesa krvavih plajvaza. I mitologije koju pragmatično delegitimiše. Jer, izvesno je da za priznanje realnosti Srbima treba novi branković, odnosno, nikada neće priznati poraz, ako ni zbog čega drugog, onda zbog saučesništva u krvavim pohodima Slobodana Miloševića. Na najvišem mestu odlučeno je da to budu Amerika i srodne zapadne sile, ništa ne košta, a mnogo znači. Nije kraj, ne treba potceniti ni već viđenu varijantu izbora carstva nebeskog, odnosno obezgaćeni ponos praznih tanjira, ali zato čistog idiotizma.