Sada je vrijeme za naše filmske priče

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

„Bosna loša u fudbalu, ali dobra u filmovima“, izjavila je jednom prilikom bosanskohercegovačka režiserka i dobitnica berlinskog Zlatnog medvjeda, Jasmila Žbanić. Iako je u četvrtom kolu Kvalifikacija za Evropsko nogometno prvenstvo, Fudbalska reprezentacija BiH odigrala jako dobru utakmicu protiv selekcije Italije, trebat će puno dobrih utakmica, postignutih golova, osvojenih bodova, da bi se sustiglo ono što je ova zemlja postigla u filmu.

Nova Dolly Bell za novo Sarajevo

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

Sjećaš li se Dolly Bell? nije samo film. To nije samo niti predstava. „Dolly Bell“ je neizostavni dio identiteta Sarajeva, njegove kulture i života u njemu. Ono što je osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavljao film režisera Emira Kusturice i scenariste Abdulaha Sidrana, danas se vratilo u obliku predstave Kokana Mladenovića, koja će u koferu sjećanja i na sceni Kamernog teatra nastaviti čuvati iskonski duh Sarajeva. Sa novim glumcima i za novo vrijeme.

Ajla i Nedžma: Zašto smo odabrale dramaturgiju?

Mirza SkenderagićKultura, Tekst, Vesti

Prvi čas na predmetu Pisanje za teatar na odsjeku za dramaturgiju pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, profesor Almir Imširević pomaže budućim dramaturzima da spoznaju svoju ulogu u ovome izgubljenom svijetu. To čini pokazujući im čuvenu scenu „na balkonu“ u kojoj Cyrano de Bergerac iz mraka došaptava replike svome prijatelju Christianu de Neuvilletteu i tako mu pomaže da osvoji predivnu Roxane.

Rob Miller: War crimes trial as the lesson on humanity

RemarkerDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

When Rob Miller and Henry Singer decided to make a film on Ratko Mladić trial in 2012, they did not anticipate to spend hours and hours in the next five years interviewing prosecutors, defenders, and witnesses after they leave the ICTY’s courtroom. More than a thousand hours of recorded material was used to prepare a documentary film – The Trial of Ratko Mladic

Žene su žrtve patrijarhata i nasilja

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Slučaj iz Brusa samo je najmarkantniji primer zloupotrebe moći i korišćenja tipičnih mehanizama kojima se negira nasilje i odgovornost učinioca, prebacivanjem odgovornosti na žrtvu. Ona se omalovažava, degradira, dehumanizuje, zastrašuje, samo da bi odustala. Na taj način se pažnja javnosti pomera sa vinovnika na žrtvu, ona se optužuje kako bi se sprečila empatija za žrtvu. Problem je to što nadležne institucije ne čine ništa da je zaštite, odnosno ne reaguju na nasilje koje se dešava pred njima

Zaustavite Srbiju i Hrvatsku, da ne bude novog rata u Bosni

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Senad Pećanin je danas sarajevski advokat i politički analitičar. Osnivač je, dugogodišnji glavni i odgovorni urednik nedeljnika Dani, magazina koji je tokom rata u BiH, pod teškim i opasnim pritiscima, sačuvao dostojanstvo i čast novinarske profesije. Razgovor za Remarker obavili smo u vreme obeležavanja još jedne godišnjice početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, zapravo početka opsade Sarajeva.

Rat je ozbiljan posao

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mirko Mlakar počeo je da se bavi novinarstvom kao gimnazijalac, u zagrebačkom Poletu. Bio je novinar i urednik u beogradskim (NON, Borba, Vreme i NIN) i zagrebačkim novinama (Jutarnji list, Globus i Poslovni dnevnik), a pisao je i u sarajevskom Oslobođenju, splitskim listovima Feral Tribune i Nedjeljna Dalmacija, u riječkom Novom listu

Odnose Hrvata i Srba graditi usprkos vladajućim bandama

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Viktor Ivančić, novinar i pisac koji objavljuje širom bivše Jugoslavije, u Beogradu je nedavno govorio o knjizi “Iza sedam logora”, čiji je koautor (Nemanja Stjepanović, Hrvoje Polan, Viktor Ivančić, u izdanju Foruma ZFD). U intervjuu Remarkeru govori i o tome kako gleda na činjenicu da su objekti izgrađeni za promovisanje kulture i stvaralaštva postali toponimi zverskog mučenja i ubijanja drugih i drugačijih.

Konfuzija i moralni debakl intelektualne elite

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Ivica Đikić, novinar tjednika Novosti, književnik i dramski pisac, autor kapitalnog dokumentarnog romana “Beara”, govori o hrvatskom i srbijanskom društvu, suočenju s prošlošću, kreiranju i podsticanju zabluda, medijima, pravosuđu, stvaranju “konfuzije u pogledu odgovornosti za ratove i u pogledu izvora zla”. Sagovornik Remarkera govori o seriji Novine, nastajanju “Beare”, kritičkoj uređivačkoj politici Novosti i antisrpstvu koje stoji iza napada na ovaj list.

Srpska nevinost kao izazov za psihijatre

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U prvoj zajedničkoj državi su neki prvi put vidjeli priliku da na svjetsku pozornicu dođu kao ravnopravni narodi, kao narodi koji ne žive u zajednici u kojoj su narodi drugog reda. U prvoj Jugoslaviji to se nije dogodilo, mnoga očekivanja su iznevjerena, mnoga obećanja, i zbog toga treba gledati i kontekst druge Jugoslavije i Drugog svjetskog rata. U drugoj Jugoslaviji se to bitno popravilo.

Izborni rezultati u funkciji pljačke

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

U zemljama poput naših, koje su konstruisane da ne mogu vladati svojom pameću i temeljem svojih interesa, uzgajanje silnika sve do monstruma postalo je uobičajeno. Od snage, volje i političkog projekta država i njihove elite zavisi u kojem će pravcu sve da ide. Plašim se da te elite, ti projekti i ta volja u ovom času nisu garant za miran san.

Razum i vrlina ne mogu spriječiti krvoproliće

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Andrej Nikolaidis, književnik i kolumnista, rođen je 1974. godine u Sarajevu, gde je živeo do 1992. Za roman Sin dobio je nagradu Evropske unije za književnost. Za roman Odlaganje – Parezija dobio je crnogorsku državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje, a prošle godine je za roman Mađarska rečenica dobio Nagradu Meša Selimović za najbolji roman na prostoru BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Njegovi romani prevedeni su na 14 jezika. Živi u Ulcinju.

Kod nas vlada živa istorija

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Mislim da bi za Srbiju bilo ozdravljujuće znati šta se dogodilo i u kojim razmjerama, jer bi to prosto omogućilo da se blokada ćutanja i odbijanja istine razbije i da ljudi prodišu (iako oni možda ni ne znaju šta ih to davi), pa da se suoči sa sadašnjošću, sa svim strašnim problemima u kojim su sve zemlje Zapadnog Balkana, a da ne govorim da bi otvorilo mogućnost neke budućnosti, jer ako nema saznanja gdje smo u odnosu na prošlo i sadašnje, kako imati vizuju kuda ćemo.

Svi smo taoci udruženog zločinačkog poduhvata

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Eugen Jakovčić, medijski koordinator Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, govori za Remarker o odnosu prema ratnim zločincima u Hrvatskoj i Srbiji, reviziji istorije, odsustvu saradnje u procesuiranju ratnih zločinaca i glorifikaciji onih čija je krivica nedvosmisleno utvrđena čak i pred domaćim sudovima. Politički odnosi, smatra naš sagovornik, imaju “direktan utjecaj na regionalnu suradnju u procesu traženja nestalih”.

Kako se otresti velikosrpske mitomanije?

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Dodik i stotinjak porodica oko njega i njegovih koalicionih partnera, kojima je on omogućio da budu megabogataši, do srži su opljačkali ovo društvo, građane i javne kase, iscrpili iz njh sve što su mogli. Dodikov SNSD režim protežira narkobosove, kriminalce, ratne zločince i ubice, a pred očima ljudi maše srpskim zastavama, da ne vide kako su im profiteri opljačkali sve pa i budućnost. To je, uostalom, i modus nastanka RS i to je jedini način da RS postoji – kao tvorevina koja će uvijek živjeti od zločina, pljačke i, naravno, od sjećanja na “slavne” zločine.

Treba se izboriti za ubijene snove

Bojan TončićKultura, Tekst, Vesti

Imamo u regionu milione slijepo religioznih ljudi koji vjeruju u politiku. Oni su slijepo religiozni. I ono što mislim da je naša odgovornost je udarati u slijepo vjerovanje ljudi, u religiju. Jer ovaj sustav opstaje ovakav samo zato što ljudi vjeruju u njega. Kako uzdrmat ta vjerovanja? Ogi udara ovim filmom šakom u glavu. Mislim da su naši zadatak i odgovornost kako što više uzdrmat temelje ove iluzije, a ona se bazira na vjerovanju. Da su ovo jedine moguće stranke, da je ovo jedini mogući sustav, da su baš ti lideri jedini mogući.

Mir je bio bolji

Bojan TončićKultura, Tekst, Vesti

Nova, današnja BiH svojim građanima nije osigurala ama baš ništa, dok današnja Hrvatska jeste: kreditno ropstvo, obespravljenost radnika, pravo na pogled na rasprodane i na samo milijardu godina iznajmljene resurse… Ono što mene fascinira jeste masovno pristajanje na tu laž da je SFRJ bila tamnica naroda i da se u njoj nije smjelo reći ni da si crnac, a kamoli Hrvat, da u toj istoj državi nisu izgrađeni i cijeli gradovi i kapitalni objekti kulture i obrazovanja, da, kao, Dinamo nije smio biti prvak, da… ma da bi Hrvatska u ovim granicama postojala i da nije bila dio partizanskog pokreta.

Srebrenica mora biti više od dženaze

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Kakva sudska pravda, o čemu govorimo. Moj djed je izgubio troje djece, ja sam, u periodu od 1992. do 1995. izgubio oca, amidžu i tetku. Za to nikad niko neće biti kažnjen. Za te tri smrti, koje su mene definisale, a definisalo me mnogo više pojedinačnih slučajeva smrti, nikad niko neće odgovarati, biće pripisani nekim bezličnim istorijskim procesima * Pitanje sjećanja na Srebrenicu je pitanje kontekstualizacije tog zločina.

Ne damo prošlosti da postane prošlost

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Cilj nam nije da objasnimo što se dogodilo, nego jedino da dokažemo svoju poziciju, nevinost, da napuhamo vlastite žrtve. Što je više vlastitih žrtava, to je za nacionaliste prošlost bolja. On je sretniji zbog toga, uživa u toj krvi koja onda trajno curi grobnicama koje nisu otkopane. Imamo i proslave, svake obljetnice iz Domovinskog rata, bez ikakve želje da se priznaju žrtve drugoj strani. Za to nije dovoljan jedan govor, nego se mora raditi na tome. Da bi se postigli rezultati u atmosferi koja je sva okrenuta protiv sporazumijevanja i zajedničkog života.

Evolucija revizionističkih falsifikata

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Dovoljno je da postoji podrška fašističkim idejama u nekim delovima državnog aparata, ali je dovoljno i to da postoji spremnost države da ne uradi ništa. Kada u strukturama vlasti postoji podrška tome, onda je to ozbiljna opasnost za pristojne građane i pristojne ljude. Danas je još i gore, jer imamo iskustvo o tome šta dolazi sa njima. Kada nešto u dovoljnoj meri nalikuje idejama na kojima je jahao fašizam, pa ne nalazi na osudu, onda smo u velikom problemu.

Idealizam koji može da funkcioniše

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Da nije bilo unutrašnjeg nezadovoljstva, moglo je u svetu da se dešava šta god hoćemo. Na nivou svakodnevnice, opala je kupovna moć, smanjena je potrošnja, zamrznute su plate. I to je izazvalo ogromno nezadovoljstvo. Broj štrajkova i učesnika u njima je udvostručen. A nije slučajno da su se u svim zemljama koje su bile na vrhuncu šezdesetosmaškog pokreta organizovali generalni štrajkovi. Mi smo zauzeli stranu klasnog fronta na kojoj su bili radnici.

Čovek sa vrha Šešeljeve liste

Bojan TončićDruštvo, Politika, Tekst, Vesti

Naravno da mi nije lagodno živjeti s teretom prijetnje smrću, no mora se ići dalje. Bio bih spokojniji da sam od predstavnika vlasti čuo riječi osude takvog, za svako demokratsko društvo, nedopustivog čina, a posve siguran da su uslijedile sankcije mjerodavnog državnog tijela. Ovako je ispalo da je prijetnja smrću koja se iskazuje političkim protivnicima danas u Srbiji politički korektna gesta, što, složit ćete se, nikako ne smije biti! Dodatni je problem s tom prijetnjom taj što je Vojislav Šešelj rekao da će ,,početi od Žigmanova i Čanka’’, u čemu se onda prepoznao i svaki građanin hrvatske nacionalnosti. Tim je monstruoznost same geste postala još veća.

Nacionaliste je trebalo ismejati kao idiote

Bojan TončićPolitika, Tekst, Vesti

Predsjednik Predsjedništva SFRJ Radovan Vlajković tužio je Feral zbog podrivanja ustavnog poretka; Savezu komunista je Džoni Štulić disident, idejni, u smislu da je to neko koga se drži sa strane. Dakle, umjesto da to bude način razmišljanja koji je preuzeo društvo, jer je već tada ta generacija bila u naponu snage, njima su oni disidenti. Ljudi koji su najiskrenije bili djeca tog projekta, makar i nesvjesno. Djeca jugoslavenstva modernog tipa, lijeve orijentacije.

Pravda se ostavlja za sutra ili malo sutra

Bojan TončićDruštvo, Tekst, Vesti

Srbija, i svi ostali u regionu, i te kako osećaju teške – materijalne i nematerijalne – posledice ratova. I svi smatraju da su upravo oni najveće žrtve i da su oni najviše stradali, a da su za to odgovorni “oni drugi”. Ono što svima nedostaje je empatija, saosećanje sa stradanjima i žrtvama drugih. I svest da su stradanja drugih – čak i kada u njima nisu lično učestvovali – naneta i u njihovo ime.